Grgaz

Kaže mi...

2009-01-22T22:21:00.003+01:00

Da ne bi izgovarao odviše ludosti, Bog je čovjeku dao deset prstiju i na svakome od njih po jedan mudar savjet:

Prva tvoja riječ neka bude dobra.

Druga tvoja riječ neka bude istinita.

Treća tvoja riječ neka bude pravedna.

Četvrta tvoja riječ neka bude velikodušna.

Peta tvoja riječ neka bude hrabra.

Šesta tvoja riječ neka bude nježna.

Sedma tvoja riječ neka bude utješna.

Osma tvoja riječ neka bude uljudna.

Deveta tvoja riječ neka bude puna poštovanja.

Deseta tvoja riječ neka bude mudra.

A onda – zašuti!

Bruno Ferrero iz Tko su dobri ljudi?

2009-01-19T09:57:00.003+01:00

Kažu neke časne žene

kažu, da nisi za mene
kažu snijeg će, srce zebe
kažu da nisi za mene
da nisam za tebe...

Kuda si sve išla, gdje si samo bila
na izvoru gorkom lice si umila
kuda je sve prošlo tvoje slabo tijelo
loše odjeveno za piće i jelo

Kažu neki časni ljudi
kažu, al uz mene budi
kažu, a ja znam da lažu

Massimo

ps. Klikni na tekst žuti

između ostaloga kaže...

2008-12-30T21:41:00.002+01:00

"Dajem Ti sebe iskreno i volim Te, a zauzvrat ne tražim ništa. Ništa, osim dozvole da budem dio Tvog života. Ne uteg u njemu, nego ono meko i lagano krilo koje Ti olakšava Tvoj let prema cilju. Želim biti ogledalo u kojem ćeš vidjeti najdivniji odraz sebe samoga. Želim biti odijelo koje Ti savršeno pristaje u svakoj prilici.

Želim ti da možeš bez mene, ali da se raduješ svakoj minuti provedenoj sa mnom. Ne želim da umireš za mnom, ali želim da živiš punim životom sretan jer sam ja njegov dio.

Primam Tebe i Tvoju ljubav kao rijedak cvijet. Čuvat ću Nas od tuge smijehom, iskrenošću od ljubomore, razgovorom od tišine, ljubavlju od svega.

Ne želim da budemo JEDNO, želim da budemo JEDNAKI. Ne idi previše ispred mene, mogla bih se umoriti slijedeći Te, ali i ne zaostaj za mnom jer možda Ljubav neće biti dovoljna snaga da te približi meni. Budi Svoj i ja ću biti Svoja i hodaj pored mene. Rame uz rame...kao najbolji prijatelji."

ZAR NEMAMO VREMENA BITI SVECI

2008-11-25T10:27:00.002+01:00

Gospodine, ti si također iznad lonaca i tava, a ja nemam vremena biti svetica i tebi za ljubav bdjeti noću. Ne mogu meditirati u jutarnjim satima niti u olujnom horizontu.

Učini me sveticom dok pripremam obroke i perem tanjure.

Prihvati moje hrapave ruke jer su za Tebe postale hrapave.

Može li moj sudoper biti ravan nekom gudalu koje izvodi nebesku melodiju na nekoj tavi?

Teško ju je očistiti i tako je zamazana.

Čuješ li, Gospodine dragi, glazbu o kojoj mislim?

Prošao je čas za molitvu dok sam prala suđe od večere, a nakon toga sam vrlo umorna.

Dok još jutro moje srce pjeva na poslu, navečer davno prije mene polazi na počinak.

Daruj mi, Gospodine, svoje neumorno srce da u meni radi umjesto mojega.

Svoju sam jutarnju molitvu izmolila noću u čast Tvoga Imena.

Izmolila sam je unaprijed za posao sutrašnjeg dana koji će biti sasvim jednak današnjem.

Gospodine, ti si također iznad lonaca i tava, i molim Te smijem li Ti umjesto osvojenih duša ponuditi umor koji me hvata kad vidim talog kave i zagorene lonce u kojima se kuhalo povrće?

Sjeti me na sve što lako zaboravljam, ali ne samo zato da bih uštedjela na stepenicama nego da bi moj savršeno prostrt stol bio molitva.

Iako imam Martine ruke, ćud mi je Marijina i kad čistim crne cipele, Gospodine, pokušavam u njima naći tvoje sandale. Dok ribam pod, mislim kako su one hodale zemljom.

Gospodine, prihvati ovo moje razmatranje jer nemam vremena za više.

Gospodine, učini od svoje Pepeljuge nebesku princezu.

Zagrij cijelu kuhinju svojom ljubavlju i rasvijetli je svoji mirom.

Oprosti mi što se toliko brinem i pomozi mi da prestane moje mrmljanje.

Gospodine, Ti si pripremio doručak na jezeru, oprosti svijetu koji je tada rekao:

» Pa što dobra može doći iz Nazareta ?«

Terezija Avilska

PRIOROVA PRIČA

2008-11-22T15:04:00.002+01:00

( Svećeničkoj majci u počast )

Već prvi mrak je skrivao zidine samostana. Na visočini alpskoj, gdje bjesni vjetar ljut. U samostan su stigla dva putnika prozebla, jer bura im i studen zapriječili daljnji put.

S gostoljubljem ih prior u toplu vodi izbu, i sjedoše svi sretni uz blistav vatre sjaj. U razgovor se dadu. O gorju, snijegu, vjetru, a katkad spomenu i dragi rodni kraj.

Spomenuše i majku. Tad nakašlja se prior i glednuv ih u oči izusti skromnu riječ:" O braćo, čujte, priču o majci svećeničkoj, što se zbi – ima tome mnogo ljeta već."

" O rado!" – kliknu oba, a prior počne priču: - I nekako je tiše sad zvonio mu glas – "Življaše udova jedna s jedincem malanim sinom. Ja ih dobro poznavao, ko što sad gledam vas.

Kućica zemljice malo, cijeli im bio imutak. Ali u domu, veselje punjaše svaki kut, jer iz majčina srca strujio ljubavi dašak, zgrtajući samo cvijeće na proljetni sinčića put.

Miso je svaka te žene kod djeteta stajala njena, za njega moleći vruće probdjela mnogu je noć. Kad li na veliku radost dječak joj jednog dana izjavi, da bi na službu Gospodnju želio poć.

Majka ga u grad odvede daleko od rodog sela. Smjesti ga ondje u školu ni ne misleći koliki trud jadnicu još čeka, dok sinak joj dođe do cilja. Ljubav je presilna bila prožela njezinu grud.

Vrati se u selo sama. Teški su nastali dani. Gladna je radila mučno skucka da krvavi groš. Žuljeve brojila nje. Ko crv sev mučila, trla, al joj je uvijek trebalo novaca još!

Tada se dosjeti srce – dosljetljiva ljubav je prava! Majka ko žrtva se dadne, da svećenik bude joj sin: Iznajmi čovjeku nekome ljubljenu kućicu rodnu, njivice ono komadić i maleni vrtić njim.

Ona pak ode u službu k bogatu gavanu jednom, svinje da hrani mu, perad i poslove radi sve. Sinku je novac slala, pisala, pisala često, ali o svom životu nije mu nikad, ne!

Katkad u grad je došla, pohodila svoje dijete, koje je raslo i cvalo ko veseo poljski cvijet. Pred Bogom suzama vrelim molila milost je željenu, da joj to dijete bude svećenik jednom svet.

Dječak je rastao i cvao, mladić se razvio iz njeg, koji je želio vruće svećenik Božji bit. Učio on je već svetu nauku Božanske Riječi, kad li ga zahvati napast. Još čuva ga molitve štit.

Ali je đavao pleo zamke od blistave svile, navale spremao žešće, slikao sjajnije sne! Svijet ga je zamamno zvao – i podlegne nesretni mladić. Ostavi zvanje i nadu, i majčine želje sve!

Jednoga zimskoga dana u selo je išao svoje. Majci da iskaže osobno odluku srca svog. Znao je da teško će joj biti, al kako, to nije znao, jer je sve njezino srce poznavao tek svevišnji Bog.

Mladić za njezinu žrtvu i napore nije znao. Bila je mećava silna, vjetar je vijao snijeg, studeno brijao lice i mamio suze na oči. Kad je prešao mladić pred pred sobom posljednji brijeg.

Kad je već bio blizu do sela prispio prozeblih uda. Najednoć začuje mukli hropavi, očajni " Joj !" Naprjed jurnu – gle pred njim u snijegu ležaše žena. Stislo je grabovo drvo pod teret teški svoj.

Mladić joj priskoči spremno,digne je brzo iz snijega. Velik je imala rubac, on nije poznavao nje. Samilost dirnu ga nježna, kad ju je vidio takvu, kako pod teretom silnim snaga joj gine, mre.

" Zašto se sirota, ženo, mučite tetetom takvim?" "Ah ništa, sve je to zato, da svećenik bude mi sin". Zadrhta mladić po tijelu pred očima magla mu dođe, srce ga bolno zazebe: " Da svećenik bude mi sin".

Pogleda jače ženu: bila je njegova mati, ali ga znala nije jer studen ju svladala bje. Služeći gavanu, drva iz šume mu nosila sada, te joj je zima i studen skršila udove sve.

" Majko, krikne sad mladić, zar ti si to, ljubljena majko!" Suze mu grunuše gorke, lomila njegova se grud. Tisnuo majku je na srce i noseći je tako u selo jurio je sniježnom poljanom, jurio, Bože, ko lud.

Više je spasio nije. Umrla je još te noći. Ali je saznao za svu njezinu brigu i jad. " Majko, o patnice moja, svećenik Božji ću biti!" Reče i s odlukom tvrdom natrag se vrati u grad.

Posto je svećenik kašnje, sretan u svom zvanju. Majka doživjela nije mlade mu mise čar, ali kroz čitavi život njezina blažena duša sipala na njeg iz raja je ljubavni žar.

Tu spusti prior glavu, a suze bljesnu dvije, i padnu iz oka na tle ko svjetla zrnca dva. Iz grudi muklo, tiho, ko tužba samog sebe tad jurne uzdah teški:" Taj mladić bijah ja!"

Tišina vlada nebom. U peći vatra šumi. Na tornju gorske crkve zabrenči bučno bat. U vihoru oluje, što vije smrzlim snijegom, polako gine večernji mračni sat.

A putnika dva šute, ganućem obuzeta, i sve je tako tiho u tihoj izbi toj. O majko svećenička, tu svaku suzu tvoju platit će, platit će tebi u nebu Gospod tvoj!

Vratio sam se i nastavit ću pisati...

2008-09-12T14:23:00.000+01:00

Bila je mala stanka! Nastavljam uskoro!
Mir i blagoslov svima!

10 RAZLOGA ZAŠTO IDEM NA SVETU MISU

2008-07-07T14:13:00.002+01:00

1. SUDJELUJMO, NE PROMATRAJMO!

Na mise ne idemo kao na "predstavu" gdje će nas netko drugi "zabavljati" i "glumiti za nas". Na misi nismo samo puki promatrači, na misi aktivno sudjelujemo: pjevamo, čitamo, molimo ministriramo...

2. ZAJEDNICA SMO!

Mi vjernici smo kao obitelj. Udovi istog tijela kojemu je Krist glava. Na misi smo tako posebno združeni sa svima koji nas okružuju, ali isto i sa svim ljudima na svijetu koji su toga dana otišli u svoje crkve na misu. Svi smo jedna obitelj. Kristova Crkva!

3. SUSREĆEMO OCA

Na svakoj misi susrećemo i našeg nebeskog Oca, Boga koji nas je stvorio i koji kao dobar otac želi sve najbolje svojoj djeci. Posebno ga susrećemo na molitvi "Oče naš" koja je važan dio mise i jako je važno što se ta molitva zove "Oče naš" a ne "Oče moj" , jer je Bog želio da molimo zajedno!

4. SLIJEDIMO BOŽJI PUTOKAZ

Živimo po Božjim zapovijedima koje nam je Bog dao kao putokaze za sigurno kretanje stazama života. Posebno se sjeti treće zapovijedi koja glasi: " Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji!"

5. SLUŠAMO RADOSNU VIJEST

Dok su na televizoru i u novinama same crne vijesti prava je milina čuti na misi radosnu vijest. A to je Evanđelje, u kojem slušamo o Isusovu životu, iz kojeg učimo kako ćemo mi živjeti.

6. PRIMAMO DAR!

Najveći razlog i najveća stvar na misi je primiti najveći dar u sakramentu pričesti. Primamo Tijelo i Krv Kristovu! Postoji li bolji i sigurniji način da se zbližimo s Isusom?

7. NAJBOLJE MOLIMO!

Molimo mi i prije i poslije jela, ujutro i navečer prije spavanja... Pa ipak misa je najbolja molitva! Obuhvaća i pjesme i psalme, hvale, oprosne molitve, molitvu vjernika, Vjerovanje, "Oče naš" ...

8. UZIMAMO GORIVO ZA DUŠU

Odlazak na misu za nas je kao kad auto praznog rezervoara dođe na benzinsku pumpu! Susret s Bogom i bližnjima, susret sa Svetim pismom, darovi koje dajemo i primamo; sve nas to puni novom snagom , novim "gorivom duše" za dane i obaveze koje nam slijede u školi, u kući i drugdje.

9. VRIJEME ZA BOGA

Ako ti ni jedan do sada razlog ne pomaže, ako ništa drugo , zapitaj se da li bar jedan sat na tjedan možeš odvojiti za Boga? Razmisli o tome. Za sportske treninge, glazbene škole, igrice, internet, odvajaš puno više sati... A ipak, Isus je za nas umro na križu... Pa hajde onda prije odlaska na misu sjeti se njegovih riječi: " Ovo činite meni na spomen!"

10. ISUS TO ŽELI, ISUS TE ZOVE, ISUS TE LJUBI! BUDI NJEGOVO LJUBLJENO DJETE. VIDIMO SE U NEDJELJU NA MISI!

DVIJE KUTIJE

2008-07-03T20:55:00.002+01:00

U rukama sam imao dvije kutije
koje mi Bog dade na čuvanje.
Reče mi: Sve svoje tuge stavi u crnu
a radosti u zlatnu.

Poslušah ga i u kutije pohranih
svoje radosti i tuge.
Ali premda svakog dana zlatna postajaše teža,
crna bijaše jednako lagana.

S radoznalošću otvorih crnu
želeći saznati istinu.
I vidjeh na dnu kutije otvor
kroz koji moje tuge ispadaše vani.

Pokazah otvor Bogu, i glasno razmišljah:
Pitam se gdje bi mogle biti moje tuge?
On mi se nježno smiješio:
Dijete moje, sve su kod mene.

Upitah: Bože, zašto mi dade kutije,
zlatnu i crnu s otvorom?
Zlatnu ti dadoh da skuplja tvoje blagoslove,
a crnu da te oslobodi bremena tuge.

watrooomeeeetttttt!

2008-06-20T12:05:00.002+01:00

JUPPIIIIII!!!!
GOTOVA JE ŠKOLAAA!
JUPIIII!
NEMA VIŠE ŠKOLE!!!
VOLIMMMM VAS SVEEE!!!
WEEEEEEEEE!

Žena i pas

2008-06-18T21:41:00.002+01:00

Mudri učitelj ispriča ovu priču:

U nekom selu živjela je žena grešna ponašanja. Jednog dana žureći na grešni posao prolazila je poljem. Na putu iznenada ugleda zdenac kraj kojeg je bio pas. Isplažena jezika dahtao je od žeđi.

Unatoč žurbi odustade ona od posla. Od cipele napravi zdjelu, od kaputa uže te izvuče vodu i napoji psa.

Učitelj zatim tišim glasom nastavi: Zbog tog dobročinstva Bog je blagoslovi i učini velikom u oba svijeta. Nakon što umrije vidjeh je kako lijepa poput mjeseca ulazi u raj. Iako je bila grešnica od Boga je dobila veliku nagradu samo zato što je napojila psa.

Ako i načas utješiš tuđe srce, tvoja će nagrada biti veća od obaju svjetova.

Attar

SAMO JE JEDNO

2008-06-14T19:19:00.002+01:00

U MOM ŽIVOTU VRIJEDNO
DA PUSTIM SUZU S OKA
JER TEBE VOLIM JA

ŽIVOT MI DALA
BAŠ KAO DA JE ZNALA
DA NIKAD NEĆE NESTAT
SA MOJIH USANA (HRVATSKA!!!)

S PONOSOM NARODU SVOM
LJUBI GRB NA DRESU TOM
NA JADRANU I SAVI, NA DUNAVU I DRAVI
NEK SE SLAVI CIJELI DAN I NOĆ!

SVI SKUPA NEK VIDE DA NAS IMA
RUKE NA SRCE KADA KRENE HIMNA
I ONDA PJEVAMO U ISTOM TRENU
DOK NAŠI DOLE LETE PO TERENU
IMAMO PONOS SRCE I INAT
PODRŠKU UVIJEK PUNIH TRIBINA
IZ ZAGREBA GLEDAM
NAJLJEPŠU SLIKU:
SLAVONIJU, ISTRU,
DALMACIJU, LIKU!

KAD SE IGRA NEKA NAS ZAUSTAVE
CRVEN BIJELI PLAVI BOJE ZASTAVE
NEKA CIJELI SVIJET ČUJE NAŠU
PJESMU
I VIDE SAV TAJ NAŠ SJAJ NA DRESU
OVDJE KOD NAS JE PONOS REPKA
ŽELJNO SE ČEKA SVAKA TEKMA
NEK SE ORI PJESMA NEKA ZVONO ZVONI
ZNAMO DA BIT ĆEMO ŠAMPIONI!

SVI JEDNI UZ DRUGE
KAD SE IGRA NEMA TUGE
SAD SMO U RODU I PJEVAMO ODU
ZA SVOJE LJUDE
JER OPET TRADICIJA SE NASTAVLJA
S RUKAMA U ZRAKU HRVATSKU POZDRAVLJAM
BILI ZADNJI ILI PRVI
SAMO NEKA NAŠ GLAS GRMI!

JOŠ JEDNOM AL OVAJ PUTA JAČE
CIJELI SVIJET ZNA NAŠE NAVIJAČE
CIJELI SVIJET SAD GLEDA I PRATI
DA VIDI KAKO IGRAJU HRVATI
A SVE ZBOG VATRENOG SRCA
KOJI ISPOD SVETOG DRESA KUCA
NEK SVI ČUJU KAKO SLAVIMO
AJMO CIJELI STADION

SJEVER, ISTOK, ZAPAD SVI SE BUDE
AKO BOLI STISNI ZUBE
NEKA SE LJUTE ONI ŠTA GUBE
TU DANAS SVIRAJU NAŠE TRUBE
I ZATO SE POMAKNI
ZRAK DUBOKO UDAHNI
PA DIGNI RUKE I NAPUNI ČAŠU
OVDJE SE IGRA ZA LIJEPU NAŠU

EJ...
'KO KAŽE DA SMO PALI
TAJ, MORA DA SE ŠALI
I NAJVEĆI SU MALI
KAD VIJORI CRVEN, BIJELI, PLAVI
DOMOVINI ZAHVALI I POKAŽI LJUBAV
NEMA NIKOG DA SE PRAVI GRBAV
ULICE SU ŽIVE
PJEVA SE SA TVRĐE, TRGA I SA RIVE!

DIJETA

2008-05-05T21:36:00.002+01:00

DIJETA

Vjerojatno ste primjetili da je većina dvogodišnjaka fit. Nakon šalice crne

kave i mrkve, sinulo mi je da je to možda zbog njihove prehrane. Nije skupa, nudi

raznovrsnu i kvalitetnu hranu. Zato sam zapisao točno što jedu dvogodišnjaci i došao do

fantastične nove dijete s kojom ćete garantirano steći top formu. Sretno!

PRVI DAN

DORUČAK Omlet od jednog jaja. Kriška tosta s marmeladom. Prstima pojedite dva

zalogaja omleta, ostatak bacite na pod. Pojedite jedan zalogaj tosta, zatim razmažite

marmeladu po licu i odjeći.

RUČAK Četiri bojice (bilo koje boje), šaka čipsa i čaša mlijeka.

Potegnite tri gutljaja, a ostatak prolijte.

MEĐUOBROK Štapić, dva novčića od 0,50 lipa i jedan od 1kn, četiri gutljaja ustajalog piva.

VEČERA Ispržite tost i bacite ga na kuhinjski pod.

DRUGI DAN

DORUČAK Pokupite jučerasnji tost s kuhinjskog poda i pojedite ga. Popijte pola

bočice ekstrakta vanilije ili pojedite paketić biljne boje.

RUČAK Pola "pulsirajuće ružičastog" ruža za usne i jedna cigareta (mora se pojesti, ne popušiti). Jedna kockica leda po zelji.

MEĐUOBROK Ližite lizalicu dok ne postane jako ljepljiva. Iziđite iz

kuće i bacite ju u prašinu. Uzmite natrag i ližite dok ponovno ne bude sasvim čista. Zatim je unesite u kuću i bacite na tepih.

VEČERA Kamenčić ili sirovi grah, koji ste čuvali u lijevoj nozdrvi.

Prelijte pire krumpir ledenim čajem. Jedite vilicom.

TREĆI DAN

DORUČAK Dvije palačinke s mnogo preljeva. Jedite prstima, koje stalno brišete o kosu. Čaša mlijeka. Popijte pola, zatim čašu napunite palačinkama. Nakon doručka, pokupite jučerašnju lizalicu s tepiha, poližite dlačice i pospremite ju pod

jastuk najskupljeg naslonjača.

RUČAK Tri šibice, kikiriki maslac i kruh s marmeladom. Između zalogaja pljujte na pod. Razlijte čašu mlijeka po stolu i posrčite ga.

VEČERA Čaša sladoleda, šaka čipsa, nešto vina i kave.

POSLJEDNJI DAN

DORUČAK Četvrt tube kalodonta (bilo koji okus), komadić sapuna, 1

maslina. Prelijte čašu pahuljica čašom mlijeka i dodajte pola šalice šećera. Kad pahuljice omekšaju, popijte mlijeko, a pahuljicama nahranite psa.

RUČAK Pojedite mrvice s kuhinjskog poda i tepiha u trpezariji. Pronađite onu

lizalicu ispod naslonjača i dovršite ju.

VEČERA Nekoliko špageta i čaša čokoladnog mlijeka. Ostavite mesnu okruglicu na

tanjuru. Za desert - maskara.

VOLIŠ LI ME, ZAISTA?

2008-04-29T22:32:00.002+01:00

Jednog dana probudio sam se rano ujutro kako bih promatrao izlazak sunca. Ah, ljepotu Božjeg stvaranja nemoguće je opisati. Dok sam gledao, veličao sam Boga za Njegovo divno djelo. Sjedio sam tamo i osjetio Božju prisutnost pored sebe.
On me upitao: ''Voliš li me?''
Odgovorio sam: ''Naravno, Bože! Ti si moj Gospodin i Spasitelj!''
Zatim je pitao: ''Da si tjelesno hendikepiran, bi li me još uvijek volio?''
Bio sam zbunjen. Pogledao sam dolje na moje ruke, noge i preostale dijelove moga tijela te se iznenadio koliko stvari mogu uraditi, za koje sam jednostavno mislio da mi pripadaju. Pa sam odgovorio: ''To bi bilo teško, ali ja bih te još uvijek volio.''
Tada je Gospodin rekao: ''Kad bi bio slijep, bi li i tada volio ono što sam stvorio?''
Kako bih mogao voljeti nešto ako to ne mogu vidjeti? Tada sam pomislio na sve slijepe ljude u svijetu te kako su mnogi od njih voljeli Boga i Njegovo stvaralaštvo. Pa, odgovorio sam:''Teško je zamisliti, ali ja bih te i tada volio.''
Nadalje me Gospodin pitao: ''Da si gluh, bi li i tada slušao Moju riječ?''
Kako bi mogao bilo što čuti ako bi bio gluh? Tada sam shvatio. Za slušanje Božje riječi ne trebaju nam samo naše uši, nego naša srca. Odgovorio sam: ''To bi bilo teško, ali ja bih i tada slušao Tvoju riječ.''
Zatim je Gospodin ponovno pitao: ''Kada bi bio nijem, bi li i tada slavio moje ime?''
Kako bih mogao slaviti bez glasa? Onda sam shvatio: Bog želi da ga slavimo iz naših srca i duša. Nije važno kako nam glas zvuči. I slavljenje Boga nije uvijek sa pjesmom. Kada smo ustrajni u zahvaljivanju riječima, i u nevoljama mi dajemo Bogu hvalu. Pa sam odgovorio: ''Iako ne bih mogao pjevati, ja bih i tada slavio Tvoje ime.''
No Gospodin je opet pitao: ''Voliš li me zaista?''
S uvjerenjem hrabro i snažno, odgovorio sam odlučno: ''Da Gospodine! Volim te zato što si Ti jedini istiniti Bog!'' Mislio sam kako sam dobro odgovorio, ali...
Bog me je upitao: ''ZAŠTO ONDA GRIJEŠIŠ?''
Odgovorio sam: ''Jer sam samo čovjek i nisam savršen.''
"Zašto onda u danima mira odlutaš tako daleko? Zašto samo u danima teškoće moliš najiskrenije?''
Odgovorile su samo suze.
Gospodin je nastavio: ''Zašto pjevaš samo na Misi? Zašto me tražiš samo u vrijeme slavljenja? Zašto moliš tako sebično? Zašto moliš tako nevjerno?''
Suze su mi neprekidno i dalje klizile niz obraze.
''Zašto me se stidiš? Zašto ne objavljuješ Radosnu vijest? Zašto za vrijeme progonstva plačeš drugima na ramenu kada ti Ja pružam moje rame da plačeš na njemu? Zašto tražiš izgovor kada ti dajem prilike služiti u moje ime?''
Pokušavao sam odgovoriti, ali odgovora nije bilo.
''Tvoj život je blagoslovljen. Stvorio sam te da ne odbacuješ ovaj poklon. Blagoslovio sam te talentima da mi služiš, a ti se stalno okrećeš u stranu. Otkrio sam ti Moju Riječ, ali ti ne napreduješ u spoznaji. Govorio sam ti, ali tvoje su uši bile gluhe. Pokazivao sam ti svoje blagoslove, ali tvoje oči su bile slijepe. Slao sam ti svoje sluge, ali ti si sjedio lijeno, dok su oni bili otjerani. Čuo sam tvoje molitve i odgovorio na njih.''
''VOLIŠ LI ME ZAISTA?''
Nisam mogao odgovoriti. Kako bih? Bilo mi je nevjerovatno neprijatno. Nisam imao opravdanje. Što sam mogao reći na sve ovo?
Kad mi je srce glasno zaplakalo i suze potekle, rekao sam: ''Molim te, oprosti mi Gospodine. Ja nisam dostojan da budem Tvoje dijete.''
Gospodin je odgovorio: ''To je moja milost, dijete moje.''
Upitao sam: ''Zašto mi neprestano opraštaš? Zašto me toliko voliš?''
Gospodin je odgovorio: ''Zato što si ti moje stvaralaštvo. Ti si moje dijete. Nikada te neću napustiti. Kada plačeš, suosjećam i plačem s tobom. Kad kličeš od radosti, ja ću se smijati s tobom. Kada si u nevolji i kloneš, bit ću s tobom i pomoći ću ti. Kada padneš, ja ću te podići. Kada si umoran, ja te nosim. Bit ću s tobom do kraja, i uvijek ću te voljeti.''
Plakao sam kao nikada prije. Kako sam mogao biti tako ravnodušan? Koliko sam samo povrijedio Boga? Upitao sam Ga: ''Koliko ti mene voliš?
Gospodin je ispružio svoje ruke, i vidio sam kako su čavlima bile probodene. Kleknuo sam pred noge mog Spasitelja, Isusa. I po prvi puta, iskreno se molio.

Nepoznati autor

Zaboravljeno čudo ljubavi

2008-04-11T12:57:00.004+01:00

Postoji samo jedno čudo. Samo jedno koje može preobraziti ljudsko biće. Sve odnose. Sav svijet. Samo jedno čudo koje iz praha umije izviti dah. Rukom stradalnika, blagoslovom njegovim, izbaviti silnika od njegove okrutnosti. Samo jedno čudo: ljubav. Postoji samo jedno pravilo. Kad se sve uzljulja, ono je postojano. Kad se sve plime svijeta, sve plime duha povuku, ono preostaje. Ono postojano nalazi nova korita tokovima vječnosti. Ono je pouzdan odgovor i kad ponestane snage za pitanja. Samo jedno pravilo: ljubav. Postoji samo jedan lijek. I kad se sve bolesti na njega obore, ne mogu ga slomiti. Samo jedan dostupan i ubogima. Ljekovit i kad se čini neučinkovit. Samo jedan koji grč pretapa u osmijeh. Koji liječi zagrljajem. Suzom. Prisutnošću. Samo jedan lijek: ljubav. Pa ipak, dogodi nam se da, dok živimo zajedno, zaboravimo čudo ljubavi. Sjedimo jedno uz drugo, a to bezazleno čudo počiva pred nama gotovo beživotno. Ne znamo što bismo s njim. Svednevice međusobno dijelimo život, dijelimo naša bića, naše snove, i pritom dopustimo neshvatljivo: da na našu ljubav padne prašina. Od toga, podjednako neshvatljivo, utrne – ili se makar priguši – sjaj naših dana, naših bića, snova. A odustanu li, odijele li se oni od svjetla, vraćaju se u prah. Biti zajedno kroz mnoge dane, kroz dugo vremena, ne znači svesti sebe na svjedoke zamiranja žara. Žar srca valja osloniti o žar srca da se kroz vrijeme sve više razgara. Da sraste u isti žar. U žar koji snažnije, sve snažnije ozaruje neizrecivo, nesagledivo, a opet tako obično: čudo ljubavi. I sve naše čežnje prelamaju se kroz onu najprisniju: da u očima voljene osobe ugledamo svemir u koji smo upućeni. Da živimo u njega zagledani. I da nikad ne pomislimo da smo ga dovoljno upoznali i da nam više nema što reći. Ili: da smo mu već sve rekli. Zanemariti čudo ljubavi, zanemariti oko voljene osobe, isto je kao zanemariti disanje. Zanemariti disanje i tijela i duše. Zanemariti ga, premda nas dah Duha ni na tren ne prestaje bodriti. Nositi. Kad se zauzimamo za vedrinu voljenog bića, kad u ruci držimo njegovu ruku, kad smo zagledani u njegove oči, do dna zagledani, tada nam duša razgovara s dušom. Da, tada razgovaramo i s Bogom. Tada zagrljaj govori o nama.

Stjepan LICE

Sretan Uskrs!

2008-03-23T22:14:00.002+01:00

Dragi moji!
Želim Vam uskrsne oči i srce kojima ćete prepoznati u Vrtlaru samog Uskrslog Gospodina!
Velik je Bog! Velika je Ljubav!

KONAČNOST PATNJE

2008-03-16T01:08:00.002+01:00

«Pravednici zazivaju, i Gospodin ih čuje,

izbavlja ih iz svih tjeskoba.» Ps 34(33), 18

«Kako to da se Ti ne osvećuješ za uvrede i poniženja?», upitaše Putnika.

«Zar ne patiš kada ti nanose nepravdu? Zar ne očajavaš kada te neprestance snalaze križevi i tjeskobe?»

«Patim, ali ne osvećujem se i ne očajavam, jer vjerujem u život s onu stranu tjelesne smrti.»

«Ali, kakve to veze ima jedno s drugim?»

«Ima», reče Putnik, «Pravda je u Božjim rukama, a križ ne ide s nama na drugu stranu.»

LJUBAVLJU VJEČNOM…/Iz 43/

2008-03-11T00:09:00.002+01:00

Ovako govori Gospodin Bog:

Već tako dugo želim s tobom razgovarati,

Ali ti tako rijetko imaš vremena.

Već ti tako davno htjedoh reći;

Tu sam za tebe,

Ali osjećam da te to plaši.

Ako si spreman čuti moje riječi,

Onda ti želim poručiti:

Ne boj se, ja sam s tobom!

Ljubavlju vječnom ljubim te!

Moja ljubav ostaje uvijek ista,

Da li me ti volio ili mi okrenuo leđa.

Oduvijek sam te volio, zato te pozvah u život.

Volim te, jer postaješ svakim danom zrelija osoba,

Jer si čovjek, jer živiš na ovoj zemlji koju ja stvorih…

Zbog svega toga i još puno više, volim te.

Volim te, jer znam da ne možeš živjeti bez vjere i nade,

Da ne možeš živjeti bez mene.

I zato sam uvijek tu za tebe.

Dopusti da te volim.

Da te volim upravo takva kakav jesi.

Da te volim u osobama koje susrećeš, s kojima živiš,

Da te volim u zraku kojeg udišeš,

U suncu koje te grije,

U kiši koja je moj blagoslov života;

U brdima pokrivenim snijegom,

U polju prepunom šarolikog cvijeća;

U žuboru bistra izvora.

Dopusti da te volim u osobama koje ti se smiješe,

Koje su ti teške i od kojih bi najradije pobjegao,

Ali ti znaš- ja sam i u njima

I u njima te volim, jer ja ne mogu biti drugačiji.

Ljubavlju vječnom ljubim te, moje stvorenje.

Meni je poznata tvoje povijest,

Sav tvoj dosadašnji i budući život.

Meni je poznata tvoja povijest,

Sav tvoj dosadašnji i budući život.

Meni su poznate tvoje želje, tvoji snovi,

Tvoje životne staze;

Meni su znane sve tvoje neprospavane noći

I dani kada nisi vidio izlaza iz tunela;

Meni su znani tvoji radosni trenuci za koje si želio

Da nikada ne prestanu…

Ne boj se, jer ja sam s tobom.

S tobom sam, jer sam te iz ništa stvorio,

Jer sam htio da ti budeš.

Mnogi je ljudi bilo prije tebe.

No nedostajao mi je netko kao ti i zato sam stvorio

Upravo tebe i želim da ti budeš ti.

Ne boj se, ja sam s tobom.

Pa ako moraš i dolinom smrti proći, ja sam s tobom.

Neka ta istina siđe jednom iz tvoje glave

U tvoje srce i neka te svog prožme, neka te ponese

Kroz sve tvoje sumnje i sva tvoja nesigurna pitanja,

Stranputice i hod nepoznatim i neutrtim stazama.

Povjeruj mojoj ljubavi i

Ne boj se,

Ta ja sam s tobom sada i uvijeke.

ČOVJEK I LJUBAV

2008-03-05T16:53:00.001+01:00

ČOVJEK I LJUBAV

Ljubav pričeka čovjeka kraj puta.

– Povedi me sa sobom, reče mu.

– Tvoja je odjeća tako pohabana, reče joj čovjek.

– Odjenuti ću te u najljepšu odjeću, nastavi ljubav. Povedi me sa sobom.

– Moj je dom malen, opravda se čovjek. U njemu ne bi bilo mjesta i za tebe.

– Udomit ću te u najljepše prostore, ustraja ljubav. Povedi me sa sobom.

– Tvoj je govor tako običan, primijeti čovjek.

– Progovorit ćeš najljepšim jezikom svijeta, reče ljubav. Povedi me sa sobom.

– Po čemu ću znati da je sve ovo što govoriš istina? – upita čovjek.

– Po tome što mi je više stalo do tebe nego do toga što ćeš sa mnom učiniti, reče ljubav.

Stjepan Lice

LUTALICA

2008-01-24T17:08:00.001+01:00

Otkad znam za sebe nigdje mira nemam
samo što sam stig'o već se na put spremam
ja sam takav rođen, lutam život cijeli
ne mijenjaj mi život, sreću mi poželi

Ref.
Što će tebi netko k'o ja u životu
ne znam ni za ljubav, niti za sramotu
što će tebi čovjek sa stotinu lica
ne trebam ja nikog, ja sam lutalica

U meni je nešto što me tjera dalje
neka tuga što me svud po svijetu šalje
ja sam takav rođen sa mnom nema sreće
ne mijenjaj me, ženo, uspjeti ti neće

Ref. 2x

Gazde "Lutalica"

OSMJEH U ZORU

2008-01-13T07:23:00.001+01:00

Na dalekom otoku na Pacifiku, među tisućama oboljelih od gube, misionar je zapazio jednog starca. Iako je pogođen teškom bolešću, oči su mu ižaravale duboku duboku radost, bez mržnje ili preklinjanja vlastite sudbine.

Misionar je iznenađem tim "čudom života" u paklu gubavih, žarko je želio otkriti gdje se krije tajna. Potajno ga je slijedio. Otkrio je kako starac svako jutro, u cik zore, odlazi na ogradu koja je okruživala prostor gubavih. Nije došao promatrati izlazak sunca! Stajao je dok s druge strane nije se pojavila jedna žena, starica, lice izbrazdana dubokim borama, očiju punih nježnosti.

Žena nije ništa govorila. Slala je poruku u tišini i tajnosti – jedan osmjeh. Starac, ogrijan tim osmjehom, uzvraćao joj je svojim osmjehom. Njemi razgovor trajao je samo trenutak poslije kojega je starac odlazio prema svojoj baraki.

I tako svako jutro. Jedna vrsta dnevnog " pričešćivanja"! Gubavac, nahranjen tim osmjehom, mogao je podnjeti još jedan novi dan i izdržati do novog susreta s osmjehom te žene.

Upitah ga: "Tko je ona?". – "To je moja žena" – odgovori on. "Prije nego što sam došao ovdje, potajno me je njegovala sa svim onim što je mogla naći. Jedan joj je vračar dao mast. Ona je svako jutro mazala moje lice, zaštitila jedan mali dio, dovoljan za njene usne – za jedan poljubac. Onda su me otkrili i doveli ovdje. Ali ona me slijedila. I kad je svaki dan ponovo vidim, samo po njoj znam da sam još živ, samo zbog nje drago mi je i ovako živjeti."

Sigurno nam se danas netko nasmijao iako to nismo zapazili. Neki ljudi imaju lijep osmjeh. A sigurno netko čeka od nas osmjeh. Ne oklijevaj, jedan osmjeh ne košta mnogo, a neprocijenjivo je blago za onoga tko ga prima.

RECI MI TOPLINOM SRCA

2008-01-10T07:38:00.001+01:00

Zaklopi oči draga, tiho reci mi ime,
Još sam uvijek tu uz tebe, zanemari miris daljine
Tišine koja skuplja tugu, steže oko vrata,
Sjeti se mene kada čuješ otkucaje sata,
I pusti našu pjesmu, nek' plovi u noć…
Iako daleko, vratiti ću se, opet ću ti doć…
Tim riječima je Ivan tješio voljenu
Kad je kretao daleko, u zimu studenu.
Kažu daleko od oka, daleko od srca,
Oni bili su sigurni da jedno za drugog kuca,
I bez obzira što će ih sad dijelit kilometri
Vratit će osjećaj pjesme ove, ritmovi sjetni.
Reci mi toplinom srca, pokaži da je vruče,
Srce u grudima što za nas dvoje otuče
I kad bude najteže pusti Bekriju i Berny-a,
Pojačaj pjesmu koja ti govori mojim riječima…

Želim da te grlim nježno, da osjetiš miris tijela
Ljubav će ti biti vječna, što si dušom uvijek htjela…

Teško ovom srcu je, kad je drugo daleko,
I ako to ne doživiš, vjeruj razumjeti ćeš teško,
Da svaki tren u daljini je posvećen ljubavi,
I da sve bi dao da te noćas ona zagrli,
U noćim dugim, Ivan je perom od srca,
Pisao riječi u pismu iz kojeg čarolija puca,
U redcima piše kako dočekat ne može,
Badnju večer, da se ruke opet spoje,
Da opipa tvoje, kao u stara vremena,
Osjete miris tijela uz pahulje snijega bijela,
Još je reko da se ne brine, da je cijeli njen,
Da jutrom lakše se budi kad osjeti miris njen,
Na onoj bijeloj košulji sto ju bijaše ponio
Da bi lakše preživio tamo gdje je otišao
I na kraju u pismu opet ona pjesma stoji…
Pojačajmo ju svi nek se selom opet ori..

Želim da te grlim nježno, da osjetiš miris tijela
Ljubav će ti biti vječna, što si dušom uvijek htjela…

Dani u tuđini već polako privode se kraju,
Srca sve nervoznija kao da i sama znaju,
Da se bliži trenutak gdje će opet stati jedno uz drugo,
I pokazat da su jači. Noćas sve je čarobno,
I snijeg već bijeli pute i Ivan dolazi u selo,
S svoje daleke rute, još ih dijeli samo kilometar dva,
Na badnje večer ovo djeluje kao san,
Ona nikad sretnija satima stoji na trijemu,
Usprkos zimi grije ju ljubav prema njemu,
Ona meka pahulja što tiho leprša zrakom,
Sleti joj na dlan i nesta mjesečevim sjajom,
Kočija staje uz put, Ivan otresa kaput,
Ona trči mu u zagrljaj ko da je prvi put,
Sad otkucava ponoć što znači da je Božić tu…
U to Bekrija i Berny i opet onu pjesmu krenu…

Želim da te grlim nježno, da osjetiš miris tijela
Ljubav će ti biti vječna, što si dušom uvijek htjela…

Reci mi toplinom srca što ti moje ime znači,
Reci samo, meni nježno, reci tiho i ne plači…)

Berny i Bekrija

http://www.youtube.com/watch?v=nbVcnOwGyAo

LJUBAVNA

2008-01-10T07:36:00.001+01:00

Maslina

Stojiš u centru mojih misli

kao maslina na pizzi

kao znak Mercedesa na haubi

u mom svemiru

točno si u središtu

mojih snova pa i trauma

Znam nije cool kad si slavan

biti tako monogaman

ali ja to jesam bez imalo stida

i nek se čudi cijeli kvart

što su mi druge žene škart

ali ti si meni čista srida

Ko na CDu ona rupa

ko na mom trbuhu pupak

tako si i ti meni sredina

i tu nema trta mrta

na mom putu ti si crta

a ja te pratim dok me ima

I tu ne postoje strane

niti lijeva ni desna

sve su to panorame

a ti si moja cesta

(Mile Kekin, "Hladno pivo")

KAO GLINA U RUCI

2008-01-01T07:31:00.001+01:00

Izaija: "Pa ipak, naš si otac, o Jahve; mi smo glina, a ti si naš lončar – svi smo mi djelo ruku tvojih. (Iz 64,7

I ja nastajem pažljivo, s ljubavlju makar kroz boli oblikovan Božjim rukama…pokušaj se prepustiti njegovim rukama, zahvaljuj mu za svoj oblik, za sve što radi na tebi.

Moli:

Bože, Stvoritelju moj, od tebe primam svoje uobličenje. Povjeravam se tvojim dobrim rukama. Daruj mi milost da preda te stavim meko i poslušno srce i da sačuvam oblik koji mi ti daješ. Daj mi ostati takav da me možeš oblikovati, da mi ne otvrdne srce kad ne shvatim tvoje djelovanje. Ne daj da se izgubi trag tvojih prstiju. Jer kad ja dopustim da u meni ostane otisak tvoje ruke, dovest ćeš me do savršenstva. Amen.

(Irenej Lyonski)

Sretna i sretnija nova godina!

Sretno pobožićno vrijeme!

2007-12-26T10:29:00.001+01:00

Svijeće su pogašene,
darovi otpakirani,
suđe (ne)oprano...
I što nam je ostalo od Božića?
Onaj jedini pravi: EMANUEL - S NAMA BOG!!!

Božić je, pa si čestitajmo!

2007-12-26T10:22:00.001+01:00

Sve što želim ti reći su tri riječi:

„Bog je ljubav“!

Uđimo u otajstvo Božjeg prizemljenja i našega uzvišenja kao pastiri – jednostavno; kao kraljevi – ponizno; kao Marija i Josip – otvorena srca!

Prinesimo darove: duh, dušu i tijelo!

Puno puta u našim životima bili smo bačeni i uprljani zbog naših krivih odluka i životnih okolnosti. Zbog toga smo se osjećali kao da smo bezvrijedni.

Ali bez obzira što se dogodilo ili što će se dogoditi,

nikad nećeš izgubiti svoju vrijednost.

Prljav ili čist, zgužvan ili ispeglan uvijek ćeš biti neprocjenjiv

onomu tko te voli.

Vrijednost našeg života ne proizlazi

iz onoga što jesmo ili što radimo nego iz onoga čiji smo i kome pripadamo.

Na dobro ti došlo Kristovo porođenje!

Svako dobro duše i tijela želi ti i moli

Grga!

Prisjećam se…

2007-11-28T08:38:00.001+01:00

Uvijek se sjećamo nekoga, nečega… Bića smo sjećanja, sjetna, sjećajuća, prisjećanja… Ovaj se mjesec prisjećamo svojih pokojnih koji su nam otišli… Uvijek nam nekako nedostaje jedan dan baš kad smo htjeli posjetiti ih, nazvati ih, čuti se s njima, no iznenada je otišao… Nema ga više… Nešto slično se dogodilo i u ovoj priči koju dijelim s Vama:

- Otac me često naziva - govorio je jedan mladi čovjek - kako bi me zamolio da razgovara sa mnom.

Ali se meni ne da. Već znaš kakvi su stari, uvijek pričaju o jednim te istim stvarima. A k tome, previše zabijaju nos u moj život: kako moj posao, žena, prijatelji...

- Vidiš, ja za razliku od tebe - kazao mu je njegov kolega - puno razgovaram sa svojim ocem. Svaki put kad sam žalostan idem k njemu, kad se osjećam usamljeno, kad imam probleme i kada trebam snagu, uvijek ga posjetim i bude mi bolje.

- Bolji si čovjek od mene.

- Isti sam kao ti - odgovorio je prijatelj žalosno.

- U stvari, posjećujem oca na groblju.

- Umro je davno. Dok je bio živ, nisam s njime puno razgovarao. Sada mi nedostaje, tražim ga i trebam sada kada je otišao, kada ga više nema. Razgovaraj sa svojim ocem već danas o svemu; ne čekaj da završi u grobu kao što sam ja čekao.

- Mladić je puno razmišljao o onome što mu je kazao prijatelj. Kada je stigao na posao, rekao je svojoj tajnici:

- Spoji me, molim te, s mojim ocem.

(Prijevod: M. B.)

Imaš li nekoga da te spoji s osobom s kojom se nisi stigao ni oprostiti, koje se rado sjetiš, prijatelja s kojim se dugo nisi čuo? Možeš li sam preko poruke, telefona ili čak osobno sam otići i reći koju riječi? Ili ćemo čekati trenutke u kojima ćemo žaliti i prisjećati se sadašnjeg trenutka u kojem smo mogli, a nismo (propustom) reći samo: Doviđenja!? Imaš li snage? Izreci što želiš od Duha! Znaš li što želiš? Poželi, reci, slušaj i osluškuj i već si počeo molitvu!

Nije teško! Možda i Nebeski Otac s kojim si prekinuo razgovor i koji se upliče u tvoj život traži da mu se obratiš i da ga u molitvi nazoveš: Tata, Oče – hvala za dan, za život, za sve…

Svaka promjena obnavlja naš život…

2007-11-14T20:51:00.001+01:00

Priča govori o tome kako je jednom na pločniku sjedio slijep čovjek, koji je uz svoje
noge postavio šešir i pored njega drvenu daščicu na kojoj je kredom bilo napisano:

Molim vas, pomozite, slijep sam.

Jedan kreativni publicist prolazio je pored njega, zaustavio se, te ugledao ono malo sitniša što je bilo u šeširu. Samoinicijativno je uzeo daščicu i na drugu stranu napisao novu poruku, vratio je i postavio uz noge slijepcu.

Poslijepodne je publicist ponovno prolazio istom ulicom. Ugleda slijepca, približi mu se

I vidi da je njegov šešir bio pun novčanica i kovanica. Slijepac je prepoznao njegov hod, te ga upita je li on onaj koji je napisao novi natpis, te što je napisao.

Publicist je odgovorio: »Nisam napisao ništa što je neistinito, napisao sam ono što je već bilo napisano, samo drugim riječima.« Osmješkujući se, nastavio je dalje ulicom. Slijepac nije nikad saznao da je sadržaj novog natpisa bio:

»Danas je proljeće i ja ga ne mogu vidjeti.«

KAD NE USPIJE, PROMIJENIMO STRATEGIJU I MOŽDA ĆE NAM BOLJE USPJETI SLIJEDEĆI PUT.

Tražiš li ocean…?

2007-11-01T16:39:00.001+01:00

Bila jednom jedna stara, pametna i mudra riba koja je sama plivala i razmišljala. Bila je već jako stara i svi koji su je poznavali jako su je voljeli. Jednoga dana jedna mlada riba, vrlo znatiželjna i željna znanja, priđe velikoj, pametnoj i mudroj ribi.

Mlada riba je pomislila:

«Stara je, sigurna sam da će znati odgovoriti na moje pitanje.» Priđe joj i upita:

«Gospođo, biste li mi mogli reći gdje je ocean?

Naša stara, pametna i mudra riba ponovi pitanje osmjehnuvši se:

«Želiš znati gdje je ocean, mala moja?»

Nato će mala riba, malo iznenađena:

«Da, svim srcem želim znati gdje je, kako mogu tamo doći i gledati ga svojim očima.»

«Dobro, mala moja prijateljice» - (kazala je stara, pametna i mudra riba )– «dobro sam te shvatila. Pa ti upravo plivaš u tom oceanu što ga tražiš!»

Začuđena i razočarana, mala riba nastavi:

«Nemoguće, gospođo, ovo je samo voda!»

«Da,» - (nastavi mudra riba )– «ali ovo je ocean; vjeruj mi kad ti kažem.»

Mlada je riba otišla, sva žalosna, tražeći nekog drugoga da joj kaže gdje je ocean...

BOG, ZLO I NEZGODNA PITANJA!

2007-11-01T16:35:00.001+01:00

Sveučilišni profesor postavio je svojim studentima ovo pitanje:
«Je li Bog stvorio sve što postoji?»
Jedan student mu je smjelo odgovorio: «Da, Bog je stvorio sve što postoji!»
«Bog je sve stvorio?» upita profesor još jednom.
«Da, profesore» odgovori student.

Profesor će potom: «Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. Budući da zlo postoji a uzevši u obzir princip da nas određuje ono što radimo, onda je i Bog zao!»
Student je ostao šutke, a profesor je pun sebe konstatirao kako je još jednom dokazao da je ono što kršćani vjeruju zapravo mit.

Drugi je student podignuo ruku i pitao profesora smije li ga nešto pitati.
«Naravno» odgovori profesor.

Student ustane i reče: «Profesore, postoji li hladnoća?»
«Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar ti nikad nije bilo hladno?»

Studenti su se zakikotali na kolegino pitanje.

Mladić je odgovorio: «Zapravo profesore, hladnoća ne postoji. Prema zakonima fizike, ono što mi smatramo hladnoćom u stvarnosti je odsustvo topline. Svako tijelo ili objekt prema proučavanju ima ili prijenosi energiju, a toplina je ono što čini da tijelo ima ili prijenosi energiju.

Apsolutna nula znači potpunu odsutnost topline, sve stvari postanu inertne i nesposobne za reakciju na toj temperaturi. Hladnoća ne postoji. Mi smo stvorili tu riječ da opišemo kako se osjećamo ako nemamo toplinu.»

Student nastavi s pitanjem: «Profesore, postoji li tama?»
Profesor odgovori: «Naravno da postoji.»
Student će na to: «Opet ste u krivu, profesore, ni tama ne postoji. Tama je u stvarnosti samo odsustvo svjetla. Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo se poslužiti Newtonovom prizmom da pretvorimo bijelo svjetlo u mnoge boje i proučavati različite duljine svjetlosnih valova za svaku boju. Ne možemo mjeriti tamu. Najobičnija zraka svjetla može prodrijeti u svijet tame i prosvijetliti ju.
Kako možete znati koliko je određeni prostor mračan? Mjerite količinu prisutnog svjetla. Nije li ovo točno? Tama je pojam koji ljudi koriste da opišu što se događa kada nema svjetla.»

Na kraju, mladić upita: « Profesore, postoji li zlo?»
Sad već pomalo nesiguran, profesor odgovori: «naravno, kao što sam već rekao. Vidimo zlo svaki dan. Najčešće u svakodnevnim primjerima čovjekove nečovječnosti prema drugim ljudima... u zločinima i nasilju diljem svijeta. Ove manifestacije nisu ništa drugo nego zlo.»

Na to će student: «Profesore, zlo ne postoji, ili barem ne postoji po sebi.
Zlo je jednostavno odsustvo Boga. Baš kao i tama i hladnoća, to je pojam kojeg su ljudi stvorili da opišu odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije poput vjere i ljubavi koje postoje baš kao što postoje svijetlo i toplina. Zlo je posljedica onog što se dogodi kada u čovjekovom srcu nije nazočna Božja ljubav. Baš poput hladnoće koju doživljavamo u odsustvu topline, ili poput tame koja se događa kada nema svjetla.»

Profesor je sjeo.

Mladić se zvao Albert Einstein

Evoooo meee...

2007-11-01T16:21:00.000+01:00

Svi sveti su...sjećamo se i pomišljamo na život poslije života...što nam to nosi sestra smrt...? Ne znam ali vjerujem da nosi ono što ne možemo za ovoga života nositi...
Eto, malo za početak...
Puno sam imao posla, da ne biste pomislili kako me je stanoviti Gospodine koji je ostao anoniman ali se potpisuje sa DRE, a kojega nećete više čitati kao što je to do sada bilo! Zašto!? Zato jer ne smatram prikladnim da mi netko prostači i da bude nekulturan... za sebe može biti ali ne dozvoljavam da mi truje mooooooooj bloooooooog koji dijelim s onima koji ga čitaju. Mnogppoštovanom gospodinu mladom pišem da se ne treba truditi glumiti nevjernika! Jer meni su ateisti dokaz da Bog postoji! A oni neka razmisle zašto!
Prijateljima i dobronamjernim čitačima zahvaljujem na podržci i molitvi...da mogu sada bih vam jako stisnuo ruku i poljubio...kao što sam to nekima neki dan konačno mogao učiniti!
E da imam ja dokaz da Bog nije stvorio zlo i da Bog postoji! Pričao sam ga u svojim vjeroučenicima kojima ipak i dalje svjedočim da Bog postoji! Podjelit ću ga sada s vama!
Hvala što ste i dalje vjerni i što me pratite svojim molitvama!
Uskoro slijedi još više tekstova i još više i još više...pozzz

Mojoj mami…zapravo svim mamama…

2007-10-20T07:08:00.001+01:00

Anđeo čuvar
(prijevod sa engleskog: Sunčica Šamec)

Nekada davno, kada je sve bilo spremno da se uskoro rodi jedno malo dijete, ono je upitalo Gospodina: "Kažu mi da me sutra šalješ na Zemlju, ali nije mi jasno kako ću se ja tamo snaći ovako bespomoćan?"
Bog je odgovorio:
"Između mnogih Anđela, odabrao sam jednoga za tebe. On će te čekati i brinuti se za tebe."
Ali dijete je bilo uporno:
"Kaži mi, zašto moram napustiti Nebo kada ovdje imam sve što je dovoljno za moju sreću?"
Bog se osmjehnuo:"Tvoj će se Anđeo svakoga dana s tobom smijati,
dobivat ćeš njegovu ljubav svakoga dana i biti ćeš sretno biće!"
"Ali kako ću se s ljudima sporazumijevati kada uopće ne znam njihov jezik?"
- dijete je i dalje protestiralo, a Bog ga nježno potapšao po glavici i rekao:
"Tvoj će te Anđeo naučiti jezik pa ćeš se moći s ljudima i sporazumijevati."
Dijete je bilo tužno: "I što da radim kada ću htjeti razgovarati s Tobom, Bože?"
A Bog je imao odgovor i na ovo pitanje:
"Tvoj će ti Anđeo pokazati kako ćeš sklopiti dlanove i kako ćeš se pomoliti,
a ja ću čuti sve tvoje molitve."
Dijete je molećivo podiglo glavu upitavši: "Svi kažu da na Zemlji ima loših ljudi. Tko će me štititi?"
"Tvoj će te Anđeo čuvati makar po cijenu svoga života!"-spremno je uzvratio Bog.
"Ali ja ću uvijek biti tužno dijete jer te neću više moći vidjeti."-nastavilo je dijete ogorčeno.
Bog je odvratio osmjehom:"Ti ćeš imati svoga Anđela koji će ti o meni govoriti i pripremiti te da opet dođeš k meni na Nebo, a ja ću ionako svakoga dana biti uz tebe i imati te na oku."
Iako je na Nebu sve bilo mirno, sa Zemlje su dopirali zvukovi.
Dijete je znalo da se bliži vrijeme polaska. Upitao je Gospodina posljednje pitanje, vrlo nježno i tiho:
"Oh, Bože, ako sada moram ići, barem mi reci ime moga Anđela?"
Bog ga na rastanku blago dotakne, blagoslovi dijete i odgovori mu:
"Nije važno kako se zove. Reci mu samo - Mama!"

MOLITVE ARKANĐELIMA I ANĐELIMA

2007-10-17T08:26:00.001+01:00

Sveti MIHAELE Arkanđele brani nas u boju protiv pakosti, u zasjedama đavolskim budi nam zaklon. Ponizno molimo neka mu zapovjedi Bog: Ti Vojvodo vojske nebeske sotonu i druge duhove zla koji svijetom obilaze na propast duša božanskom krijepošću u pakao strovali. Amen!

O Bože koji si među svim anđelima izabrao GABRIJELA da navijesti tajnu Tvog utjelovljenja: milostivo nam podaj da mi koji sudjelujemo u njegovoj gozbi na zemlji možemo osjetiti učinak njegove zaštite na nebu, koji živi i kraljuje s Bogom Ocem u jedinstvu Duha Svetoga u sve vijeke vjekova. Amen!

O Bože koji si dao blaženog Arkanđela RAFAELA tvome sluzi Tobiji kao suputnika na njegovom putu, podaj nama, svojim slugama, da uvijek možemo biti zaštićeni njegovom skrbi i ojačani njegovom pomoći. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu Tvome Sinu, koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, u sve vijeke vjekova. Amen!

ANĐELE ČUVARU MILI SVOJOM SNAGOM ME ZAKRILI, PREMA BOŽJEM OBEĆANJU ČUVAJ MENE NOĆU DANJU. OSOBITO PAK ME BRANI DA MI DUŠU GRIJEH NE RANI. A KAD S OVOG SVIJETA POĐEM SRETNO DA U NEBO DOĐEM. DA SE ONDJE S TOBOM MOGU VIJEKOM KLANJAT DRAGOM BOGU. AMEN!

ANĐEO ZAHVALNOSTI

2007-10-15T19:57:00.001+01:00

Prema Grunu

Zahvalnost je danas postala rijetkost. Ljudi postavljaju neizmjerne zahtjeve kao da su za nešto prikraćeni pa traže. Francuski filozof Bruckner opisuje današnjeg čovjeka kao veliku bebu s neizmjernim zahtjevima na društvo.

Anđeo zahvalnosti želi u tvoj život unijeti jedan novi okus. Da gledaš očima zahvalnosti. Zahvalan si tada za jutro i što si ustao zdrav. Zahvalan si za dah koji te prožima. Zahvalan si za dobre darove prirode kojem možeš uživati za doručak. Živiš svjesnije. Zahvalnosti širi tvoje srce i čini ga radosnim. Ne tražiš stvari koje bi te mogle naljutiti. Ne započinješ jutro srdit zato što je vrijeme loše. Nisi odmah frustriran jer ti je iskipjelo mlijeko. Ima ljudi koji i sami sebi otežavaju život jer vide samo ono negativno.

Anđeo zahvalnosti želi te naučiti ispravno i svjesno razmišljati. Sa zahvalnošću možeš shvatiti što ti je sve u životu dano. Postaješ zahvalan za svoje roditelje koji su ti darovali život. Postaješ im zahvalan i za rane i povrede koje su ti nanesene. Anđeo zahvalnosti želi ti otvoriti oči za to da te čitavog života prati Božji anđeo.

Uz anđela zahvalnosti nećeš više nesvjesno prolaziti stvorenim svijetom nego razmišljajući i zahvaljujući.

Tko zahvalno gleda na svoj život, miri se s onim što mu se događa. Prestaje se buniti protiv sebe i svoje sudbine.

Zamoli svog anđela zahvalnosti da te nauči zahvaljivati za ljude s kojima živiš. Često puta u molitvi molimo da se drugi promijeni, da postanu onakvi kakve mi želimo da budu. No, kad zahvaljujemo za drugog čovjeka, bezuvjetno ga prihvaćamo. Ljudi često primijete kad za njih zahvaljujemo. Zahvaljivanje zrači pozitivnom afirmacijom uslijed koje se drugi osjeća bezuvjetno prihvaćenima i kad osjeti da nema tog nesvjesnog zahtjeva za promjenom drugi se sam mijenja.

Zato zamoli svoga anđela zahvalnosti za čudo da se ljudi po tvojoj zahvalnosti osjete bezuvjetno voljenima i u toj ljubavi ozdrave.

ANĐEO ISTINITOSTI

2007-10-14T20:51:00.001+01:00

Prema Grunu

Istinitim nazivamo čovjeka koji je neprijetvoran i skladan u sebi. Istinit čovjek ne živi proračunato, nego prema svojoj nutarnjoj istini. Slobodan od intriga, diplomacie, razmišljanja kako bi se pred drugima što bolje prodao. Govori ono što misli. Djeluje onako kako osjeća u svom srcu. Ne skriva svoje misli i osjećaje. Ne plaši se da bismo ga mogli upoznati.

Istinit čovjek uvijek je i slobodan. Mnogi ljudi danas bježe od istine o sebi. Hvata ih panika ako se trebaju primiriti. Razbija si glavu time što će reći samo da bi ga drugi dobro prihvatili, da ne bi razmišljali o njemu negativno. Svaku riječ mora bojažljivo preispitivati ne bi li slučajno ukazivala na neki neurotski kompleks ili na potisnute sjene.

Grčka riječ za istinu je aletheia, a znači neskrivenost bića. Anđeo istinitosti želi ti uvijek iznova otvoriti oči da uvidiš svoju pravu zbilju. Anđeo miče veo koji sve pokriva. Možda si stavio tamne naočale koje sve iskrivljuju. Ili nosiš ružičaste naočale. Anđeo istinitosti skida ti ve naočale koje ti zaklanjaju stvarnost. "Kad Bog pošalje duši svojega anđela, ona tad istinski spoznaje" piše Meister Eckhart.

Istinit čovjek tjera nas da se suočimo sa zbiljom vlastita srca. Kada je Isus govorio, nečisti se dusi, te tmurne misli koje čovjekov duh čine sumornim, onečišćuju ga zatrovanim osjećajima, nisu više mogli skrivati se. Isusova istinitost oslobađa ljude od nečistih duhova koji skrivaju istinu i iskrivljuju je. Oni ozdravljaju, postaju istinski i istiniti ljudi.

Želim ti anđela istinitosti da budeš onakav kakav jesi u dnu svojega bića, da možeš ljude oko sebe oslobađati za istinu. Istina također znači: podudarnost predmeta i spoznaje, stvari i uma. Želim da budeš potpuno i sasvim u skladu sa sobom i stvarnošću svojega života.

ANĐEO STRASTVENOSTI

2007-10-12T22:17:00.001+01:00

Prema Grunu

A. strastvenosti naizgled proturječi anđelu smirenosti. A. strastvenosti želi nas izazvati da živimo iz svega srca, a ne da životarimo. Čovjek bez strasti u životu je mrtav. Isus je pozvao da budemo sol zemlje, da svojom životnošću obogatimo ovaj svijet. Strasti su prirodne pokretačke snage u čovjek u koje ga potiču na život, i koje ga u konačnici tjeraju ka Bogu. A. strastvenosti uči nas umijeću ophođenja s ovim pokretačkim snagama, a ne da bi one nama ovladale. Da ne postanemo ljudi nagona, gonjeni ljudi koji dopuštaju da budu tjerani, nego ljudi koje strastvenost potiče služiti životu i oblikovati život u njegovu raznolikost.

Tko se može strastveno u nešto upustiti može se strastveno i boriti za život i duhovnost će biti strastvena. O tome govori jedna hasidska priča: "Neki je hasid pred rabijem Wolfom optužio neke ljude da danonoćno kartaju. ¨To je dobro¨ . reče rabi. ¨Poput svih ljudi i oni žele služiti Bogu, a ne znaju kako. Sad uče biti budni i ustrajati u nekom djelu. A kad u tome dostignu savršenstvo, trebaju se još samo obratiti – a kako li će tek onda služiti Bogu!¨"

Strasti su za neke mudre ljude pozitivne snage.Ne treba ih mrtviti, nego integrirati u svoj život. Strasti trebaju služiti nama, ne mi njima. Apatija, koja je cilj borbe sa strastima, ne označuje stanje bez strasti, nego slobodu od bolesne zarobljenosti strastima, integraciju strasti u sve što činim i mislim, stanje u kojem strasti više neće mnome gospodariti nego će mi biti na raspolaganju kao snaga, kao krepost koja me oživljava.

Strasti nisu moralno određene. Da li će biti dobre ili loše, ovisit će o tome kako se prema njima odnosim. Srdžba je pozitivna snaga koja me može osposobiti da se ogradi, da se oslobodim od vlasti drugih. Samo svjestan odnos bez potiskivanja ili ugađanja strastima vodi do pravog života. Isus se strastveno zalagao za siromašne i obespravljene. Strastveno je govorio o milosrdnom Ocu i strastveno se borio protiv otvrdnutosti srca.

Strast je povezana s iskustvom. Kao što svako putovanje može postati tegobno, tako i nošenje sa strastima. Uvijek je to hod po rubu. Vrlo lako neka strast može postati prejakom da nam činila dobro. U tom slučaju ona nama upravlja umjesto da idemo strastveno kroz život. Anđeo strastvenosti neka te prati u tvojem hodu po rubu, da postaneš istinski strastven čovjek, čovjek koji se strastveno odnosi prema drugim ljudima, koji se strastveno bori za to da se ovdje na zemlji živi zajedničkim životom dostojnim čovjeka.

ANĐEO SMIRENOSTI

2007-10-10T15:57:00.001+01:00

Prema Grunu

"Ne imati ništa, a postjedovati sve", to je bio stav mudrih u svim religijama svih vremena. Samo onaj koji se može ostaviti onoga uza što se drugi vezuju, samo je on istinski slobodan čovjek. Smiren je onaj čovjek koji se oslobodio svojega ega i sebe predao Bogu, koji je postao miran u svojem srcu jer je dopustio da padne na božansko tlo. Ispražnjenost od svih briga i strahova za sebe da bi se mogao u srcu roditi Bog da bismo spoznali svoju pravu bit. Smirenost kao stav nutarnje slobode, nutarnjeg mira, kao zdrava distanca u odnosu na ono što dolazi izvana i prijeti da me "zaposjedne" i sasvim posjeduje, nije naprosto stvar karaktera. Ona se može uvježbati. Da bi se postigla ta smirenost, mnogo toga treba ostaviti.

Najprije treba ostaviti svijet. Osloboditi se ovisnosti o vlasništvu, o uspjehu, o priznanju. Ovisnost proturječi čovjekovu dostojanstvu. Jedan mistik je rekao da uživati možemo samo kroz odricanje: dijete ugleda pregršt oraha u staklenki. Posegne rukom i poželi izvući što je moguće više. Ali stisnuta šaka ne prolazi kroz uski otvor staklenke. Najprije moraš ostaviti orahe, vaditi ih 1 po 1 i uživati.

Odricanje se rađa iz čežnje za nutarnjom slobodom i iz slutnje da će naš život biti istinski plodan tek onda kad smo neovisni i slobodni.

Smirenost traži i slobodu od samoga sebe. Ne se držati svoji rana. Ne ih koristiti kao optužbu protiv ljudi koji su ih povrijedili. Potreban ti je anđeo smirenosti koji će te uvesti u umijeće da se ostaviš i sama sebe i svoje prošlosti i gledaš na sebe sa distanciranosti. Tko je to uspio može smireno reagirati na uzbudljiva izvješća medija. Može smireno odgovoriti na kritiku i odbijanje. Anđeo smirenosti će te upućivati da ima nešto više od mišljenja drugih, od imidža i uspjeha! Bog!

Smirenost nije samosvladanje. Smiren čovjek ne mora se samosvladavati jer ima posve drugo stajalište. Anđeo smirenosti pomaže da stvari gledamo sa distanciranosti anđela.

Netko se upusti u žustru diskusiju. Po savjesti je dužan zastupati istinu. Anđeo smirenosti pokazuje tada da istina nije u ispravnosti riječi i argumentima. Jer mi si često stvaramo slike o Bogu, istini. Sama je istina neshvatljiva. Tko to zna on će uvijek smireno raspravljati dajući prostor da Božja istina takne srce njegovo i srce sugovornika. Smirenost na stvari i otvorenost za tajnu uspijevaju jedino ako se misli srcem!

Želim da ti anđeo smirenosti pomogne da ne misliš samo glavom nego i osluhneš i svoje srce!

ANĐEO ZAJEDNIŠTVA

2007-10-09T22:24:00.001+01:00

Prema Grunu

Svi živimo u nekoj zajednici: obitelji, crkvenoj zajednici, seoskoj, gradskoj. Ta što će nam onda anđeo zajedništva? Zajednica u kojoj živimo uvijek je i ugrožena zajednica. Može se osuti ako jedini s drugima dobro ne komuniciramo, ako svatko gleda samo na sebe, zakopaju li se svi u vlastite predrasude. Anđeo zajedništva želi ti pomoći da iskusiš dar istinskog zajedništva.

Moguće je gledano upravo na temelju crkvenog zajedništva iskustvo zajedništva potpune različitosti. Isus je Krist svojom osobom i Duhom kojega nam je darovao povezao u međusobno zajedništvo ljude koji se razlikuju! Posebno je to očito u bogoslužju, u molitvi kada se osjeća iskustvo Božje prisutnosti. Da nismo sami, da je među nama Bog. Isus je sam obećao: "Gdje su dvojica ili trojica sabrani u moje ime, tu sam i ja među njima." A Isus je Bog! U razgovoru s prijateljem ili prijateljicom osjetimo bliskost, kao da se nad nama otvara nebo, a srce nam se širi!

Poznato nam je iskustvo i kada zajednica postaje teretom. Spotičemo se jedni o druge. Razočarani smo i ne možemo potpuno urasti u živo zajedništvo. No, i takvo bolno iskustvo može postati mjestom susreta s Bogom. To te može uputiti na zajedništvo s anđelima u kojem si uistinu kod kuće. Anđeo zajedništva tada upućuje na dublje zajedništvo po kojem ćeš osjetiti da ideal koji imaš o crkvenom zajedništvu nije moguće ostvariti vlastitim snagama. Da bi mogao živjeti u zajednici u kojoj postoje sukobi, spletkarenje, ljudske slabosti, pakosti moraš imati dublji temelj, razlog izvan samog sebe. Zajednica neće ispuniti tvoju čežnju za sigurnošću. Ona te tvojom čežnjom upućuje na Boga.

Svoj vlastiti život možemo živjeti samo onda ako smo ga spremni podijeliti s drugima. Probaj gledati zajednicu ljudi kao znak zajedništva koje ti Bog želi podariti i tada ćeš moći uživati ga. I tamo možeš biti onakav kakav jesi. Smiješ dopustiti da padneš. Zajedništvo znači da sve međusobno dijelimo, i svoju snagu i svoje slabosti. No, mora ostati mjesta i za našu vlastitu tajnu. Zajedništvo opstaje samo ako svatko može i smije biti i sam za sebe. Samoća i zajedništvo moraju biti u zdravoj napetosti. Ne smije se apsolutizirati zajedništvo.

Anđeo zajedništva neka ti uvijek iznova daruje iskustvo takvog usrećujućeg i izazovnog zajedništva.

ANĐEO POLASKA

2007-10-08T20:22:00.001+01:00

Prema Grunu

U čovjeku postoji neka iskonska želja da se jednom negdje udobno naseli. Da jednom bude siguran i kod kuće! Tamo gdje se čovjeku najviše sviđa. Ali isto tako čovjek zna da se na ovom svijetu ne može zauvijek smjestiti. Morat će neprestano polaziti na put. Polazak pretpostavlja rušenje. Staro se mora srušiti.

Svaki polazak najprije izaziva strah. No, polazak istom krije i obećanje, obećanje nečeg novog. Tko uvijek iznova ne kreće dalje njegov se život okamenjuje.

Želimo se naseliti ondje gdje nam se nešto svidjelo i gdje nas je nešto dirnulo u srce. Na gori preobraženja učenici bi najradije bili sagradili tri sjenice i zauvijek se nastanili u tom sretnom iskustvu preobraženja. Svako dakle, duboko religiozno iskustvo može nas navoditi na to da se zauvijek smjestimo, da se čvrsto vezujemo uz nešto što ne možemo zadržati!

Za Izlazak iz Egipta trebalo je krenuti na put, a opet smo u dvojbi: Nismo zadovoljni onim kako sada živimo. No, ujedno se i plašimo poći dalje, raskinuti s poznatim i odvažiti se na jednu nutarnju i izvanjsku promjenu. A život ćemo uistinu živjeti jedino ako smo uvijek iznova spremni poći na put.

Temeljno raspoloženje koje danas prevladava jest rezignacija, samosažaljenje, depresivnost, preosjetljivost. Najradije se žalimo kako je sve teško i kako se ništa ne da učiniti.

Zato nam je baš danas potreban anđeo polaska koji će nam podariti nadu za naše vrijeme i pomoći da krenemo ka novim obalama, koji će nam dati odvažnosti da pođemo na put da bi procvale nove mogućnosti zajedništva, nova domišljatost u politici i gospodarstvu.

Uz to je važno da i sam raskrstiš sa fiksiranim predodžbama i slikama koje se opiru promjenama. Rušenje nutarnjih blokada, otvaranje od zatvorenosti, napuštanje starih navika i stanja: sve nam to otvara mogućnost da krenemo prema novom načinu življenja i u nova životna razdoblja.

Često ćeš se kolebati jer ne znaš kamo će te put odvesti. Neka uza te bude anđeo polaska i ohrabri te za tvoj vlastiti put: "Jer anđeli su tu pored tebe, kamo god pošao. (Emily Dickinson)

ANĐEO OČUVANJA

2007-10-06T20:51:00.001+01:00

Prema Grunu

Očuvanje znači biti pažljiv i brižan prema svemu onome što doživljavamo, slušamo, gledamo ili spoznajemo. Upravo u našem vremenu obilježenom površnošću i prolaznošću potreban nam je anđeo očuvanja, ne da nas veže uz prošlost nego da u žurbi života ne izgubimo blago doživljenoga! Prelazimo s jednog utiska na drugi. Ali tako u nama ništa ne može rasti. I osjećamo se rastrganima. Mnogi su nesposobni živjeti u sadašnjosti,osjetiti ono što proživljavaju. Trebaju uvijek sve veće poticaje izvana da bi uopće osjetili sebe.

Za stare monahe bilo je to prispodobljeno kao "preživanje" Božje riječi! Da ostavi dubok i trajan i kvalitetan odnos. Za njih nije bilo ničega važnijega nego biti prisutan prisutnom Bogu.

Jedna lijepa otačka slika naše ophođenja s Riječi Božjom uspoređuje s ponašanjem konja i deve. Deva se zadovoljava s malo hrane koju zatim preživa, iznova žvače. Konj treba mnogo krme. Nikad nije sit. Prema Božjoj riječi treba se odnositi poput deve, a ne poput konja. Da ono malo što smo čuli ili pročitali pohranimo u svoje srce. Moći ćemo tada živjeti.

Dietrich Bonhoeffer u zatvoru u Tegeleu piše kako je budio sjećanja i kako su mu ta sjećanja u samoći zatočeništva pružala svjetlo i utjehu. Sjećanje na susrete, bogoslužje, koncerte podržavalo je život u njemu. On je pohranio cvijeće svojega iskustva Boga te je ono moglo cvasti i u jalovoj pustinji brutalnih nacističkih stražara. I sačuvao je sunčev sjaj u svojem srcu i nije mogla ugroziti ni hladnoća zatvorenih ljudi.

Anđeo očuvanja ne želi te dovesti do nekog konzervativnog stava niti te potaknuti na bijeg od sadašnjosti. Naprotiv, želi te poučiti kako ćeš zaštititi i sačuvati dragocjene stvari koje si doživio i pohraniti ih kao dragocjeno blago kojem ćeš se uvijek iznova moći diviti. To daje dubinu i bogatstvo tvojem životu.

Tko ne zna čuvati, trebat će uvijek novu utjehu, novu hranu, nove doživljaje da bi uopće živio. Sposobnost očuvanja drži me živim i tamo gdje sam odsječen od života, u situacijama neuspjeha, u situacijama okamenjenosti.

Želim da te anđeo očuvanja osposobi za to da živiš intenzivno u svakom trenutku. Želim ti sposobnost Frederika iz jedne priče koja kaže da je ljeti u svom srcu skupljao sunčeve zrake i šarenilo cvijeća da bi zimi mogao od njih živjeti!

ANĐEO NEOBUZDANOSTI

2007-10-03T21:53:00.001+01:00

Prema Grunu

Riječ neobuzdanost meni je osobno pomalo strana. Biti neobuzdan znači osloboditi se uloge koju inače igram, skinuti masku, živjeti i naizvan svoju nutarnju životnost. Neobuzdan je i nestašan. On prelazi granice uobičajene odvažnosti. On ne živi isključivo u skladu s uvriježenim ponašanjem i općeprihvaćenim normama, već slijedeći svoje vlastite težnje. Srce mu je puno radosti i života.

A.N. želi ti dati odvažnost da se pouzdaš u vlastitu životnost. Ne moraš se stalno opterećivati onim što drugi o tebi misle. Smiješ vjerovati sebi i svojem srcu, vlastitoj odvažnosti. Život se želi očitovati. A život nije uvijek ujednačen. On je i uzavreo, neobuzdan, djetinjast i spontan. Ne možeš jednostavno odlučiti da budeš samo spontan. Samim time što hoćeš biti spontan, ti to više nisi.

Možda si samo discipliniran. U tom bi slučaju mogao zamoliti anđela neobuzdanosti da te povede u slobodu. Dopustimo li jednom sebi živjeti ono što je u nama, potreban nam je izvjestan odmah i od samih sebe. Nestašnost je sloboda od svakog razmišljanja o očekivanjima drugih. Ostavljamo po strani tužna očekivanja i vjerujemo životu koji je u nama.

Biti neobuzdan znači biit prepun života. Kojiput osjećamo da pucamo od života. Tada sve u nama buja. Riječ iz nas naviru same od sebe. Možemo ponijeti čitavo društvo. Puni smo ludih dosjetki. Kod takva nestašluka iskra najčešće prelazi i na druge. I drugi se odjednom osjete dovoljno slobodnim pouzdati se u vlastitu intuiciju, vjerovati djetetu u sebi koje bi se željelo igrati ne pitajući ni za svrhu ni za korist. Dijete je neposredno.

Želim da te anđeo neobuzdanosti uvede u ovu slobodu djeteta, te da svim svojim osjetilima uživaš život i slobodu.

ANĐEO POMIRENJA

2007-10-03T07:25:00.001+01:00

prema Grunu

Anđeo pomirenja neka te osposobi za to da se najprije pomiriš sa samim sobom. Mnogi se ne mire s time da im je život tekao drugačije nego što su planirali. Očajavaju. Ne mogu prihvatiti sebe. Rado bi bili inteligentniji, uspješniji, vredniji ljubavi, ljepše izgledati.

Pomiriti se sa sobom znači biti u miru sa samim s sobom, pomiriti se s time da sam takav kakav sam postao. Izgladiti sukobe različitih potreba i želja koje me razdiru. Poljubiti ono što mi toliko teško pada, poljubiti svoje pogreške i slabosti. Tu treba pomoć jednog anđela da kažeš da svojoj životnoj povijesti, da svojemu karakteru i svemu što mi je teško i opterećenje.

Ako se pomirim sa sobom mogu pokušati tada i pomiriti ljude oko sebe. Podvojeni u sebi imaju idealnu sliku i ne prihvaćaju ništa tamno u sebi te zato projiciraju to na druge. Uvijek su drugi loši.

Anđeo pomirenja želi te učiniti glasnikom pomirenja ali ne takvim da pozivaš na pomirenje i na njega opominješ, nego da ga sam stvaraš. Pomiriti se ne znači prekriti sve sukobe koji nas okružuju pokrivalom pobožnosti, niti uskladiti sva različita mišljenja i razilaženja. Pomiriti znači izgladiti, poravnati, izravnati put, graditi mostove. To ne znači sve harmonizirati. Različita gledišta smiju se zadržati. Neću se boriti protiv njih.

Živjeti pomiren sa ljudima oko sebe ne znači da za volju sloge potiskuješ sve svoje osjećaje i potrebe: ako se ljutiš na svoju kolegicu na poslu, to ima smisao. Ljutnja je poticaj da nešto promijeniš ili da nešto počneš gledati drugim očima. Ako se ljutim na onoga s kime razgovaram i tu ljutnju pobožno potiskujem to truje atmosferu. No, ako to očitujem na primjeren način i ne ignoriram važnost ljutnje to pomaže da se stvari razbistre. Ljutnja često pokazuje da onaj drugi zapravo ne govori ono što misli i osjeća, nego kruži oko vruće kaše. Odlučujuće je da ne želim bezuvjetno biti u pravu nego da poštujem drugoga i želim se pomirit s njim. Pomiriti se znači uzimati ozbiljno drugoga, ali i sebe i svoje osjećaje.

Ako govoriš kao pomiren čovjek nećeš sijati klice razdora već sjeme nade i pomirenja

ANĐELI

2007-10-02T22:00:00.001+01:00

prema Grunu

Jedna se mlada žena nalazi u društvu koje Novu godinu želi započeti svjesno, ne samo pjenušcem i bacanjem petardi. Netko je na kartice ispisao imena pedeset anđela i pozvao sve nazočne da izvuku po jednu karticu za godinu koja dolazi. Na karticama je ispisano pedeset vrlina koje mogu oblikovati naš život.

Stoga i ja Vas dragi slušatelji pozivam da zajedno izvučemo svaki dan po jednog anđela, jednu vrlinu, krepost koje će nam vrijediti, biti pomoć da očvrsnemo i preobrazimo svoj život kao plemeniti ljudi.

Naime, ovih pedeset anđela iliti vrlina su kao glasnici, kako su se uglavnom i doživljavali anđeli, jedne druge, dublje stvarnosti. Neka nam oni pokazuju da je naš život nešto više, da nas upućuju na nešto drugo, na ono za čim čeznemo, a što ne dolazi od nas samih.

Bog šalje svoje anđele da čuvaju ljude. Mnogi su zaboravili na lik anđela čuvara. No, izbjegnu li sretno prometnu nezgodu, ipak povjeruju da je uz njih bio dobri anđeo. Anđeli su pratioci na putu. Mnogi od nas si predočavaju anđele koji nas štite, daju sigurnost, daju da bude lijepo, daju nadu i lakoću.

Biblija kaže da oni gledaju lice Božje. Anđeli povezuju nebo i zemlju. Nose naše molitve pred Boga. Anđeli nam govore da je Bog blizu. Anđeli nam govore nešto o nama i o našim mogućnostima preobrazbe, da nam pružaju oslonac i povjeravaju nam vrline.

Anđeli žele iz nas izmamiti nešto što u ritmu svakodnevice biva zaboravljeno ili zapostavljeno. Pedeset anđela za godinu naši su pratioci na životnom putu i želimo o njima razmišljati i približiti ih u našem životu. U ovih pedeset vrlina opisane su snage koje oblikuju život, potencijali koji preobražavaju naš život, koji nas mogu sve više suobličiti izvornoj slici, onome kakvi bismo mogli i trebali biti.

Na spomenutom dočeku Nove godine svatko je izvukao jednu karticu. Pritom je vjerovao da izvlači karticu koja nosi ime upravo onog anđela koji mu je u novoj godini potreba, koji će mu činiti dobro. Zato ova naša razmišljanja žele biti od pomoći da konkretnije formuliramo svoje dobre želje. Potražimo svaki za sebe anđela koji će nas pratiti u našem životu, koji će ti neposredno govoriti, u kojeg ćeš vjerovati da ti čini dobro. Otkrijmo: što te naučio tvoj anđeo? Što te pokrenulo? Što je u tebi procvalo?

Strpljivost nije čekanje u lijenosti

2007-09-30T19:45:00.001+01:00

Znajmo biti strpljivi. I čekanje je dio

života. Ne obeshrabrimo

svojom nestrpljivošću nikoga,

pogotovo ne one najbliže.

Ne zatvarajmo vrata radosti i ljubavi

svojim negativnim

izrazima razočaranja i nervoze.

Ne gasimo stijenja što tek tinja.

Nestrpljivošću ljudima

oduzimamo nadu,

strpljivošću dajemo nadi prostora

da se pretoči u stvarnost.

Fra Zvjezdan Linić

(NE)USLIŠANE MOLITVE

2007-09-25T21:11:00.001+01:00

Gospodine!

Molio sam te za snagu, da imam uspjeha: Ti si dopustio da budem slab.

Molio sam te za zdravlje, da činim velike stvari: Primio sam bolest.

Molio sam te za bogatstvo, da budem sretan: Snašlo me siromaštvo.

Molio sam te za moć, da me ljudi uvažavaju, primio sam nemoć i nezapaženost.

Molio sam te, Gospodine, a nisam primio ništa od onoga za što sam se molio.

Zašto, kada si rekao:

'' Ištite i dat će vam se!

Tražite i naći ćete!

Kucajte i otvorit će vam se!

( Mt,7,7 )

I kad si opetovao:

'' Doista, tko god ište, prima;

i tko traži, nalazi;

i onome koji kuca otvoriti će se.'' ( Mt 7,8 )

Molio sam te za snagu, da imam uspjeha: Ti si dopustio da postanem slab,

- da spoznam svoje granice.

Molio sam te za zdravlje, da činim velike stvari: primio sam bolest,

- da svoje biće usmjerim na bitno.

Molio sam te za bogatstvo, da budem sretan: Snašlo me siromaštvo,

- da postanem mudriji.

Molio sam te za moć, da me ljudi uvažavaju, primio sam nemoć i nezapaženost,

- da osjetim žeđ za tobom …

Molio sam te, Gospodine, i nisam primio ništa od onoga za što sam te molio,

ali sam primio sve za čim sam čeznuo.

Da, skoro preko moje volje uslišio si moje molitve: ne onako kako sam ja mislio

da je dobro za mene, nego onako kako je doista bilo dobro za mene.

Sad sam najobdareniji od svih ljudi. Hvala ti, Gospodine!

Jure Zečević, OCD, Zagreb- Remete

(prema jednoj pjesmi na njemačkom jeziku)

Ne prestajem sanjati Crkvu

2007-09-23T19:09:00.001+01:00

Ne prestajem sanjati Crkvu koja svoju sigurnost ne nalazi u svetosti svojih zidova, kipova i slika nego u smionosti evanđeoskog života.

Ne prestajem sanjati Crkvu koja se više pouzdava u snagu Duha nego što se plaši svojih slabosti.

Ne prestajem sanjati Crkvu koja ima snage svjedočiti i biti poticaj svojim životom prije nego li svojim riječima, Crkvu kojoj je životno stalo i do krajnje razočaranih, obeshrabrenih i klonulih.

Ne prestajem sanjati Crkvu koja se nikoga ne odriče zbog njegovih slabosti, koja se ne odriče ni onih koji joj se suprotstavljaju, ni onih koji je progone.

Ne prestajem sanjati Crkvu koja se odriče svih pogodnosti koje joj svijet lukavo podmeće.

Ne prestajem sanjati Crkvu koja se bez oklijevanja, s povjerenjem u snagu svoje bezazlenosti, suočava s podmuklostima svijeta.

Ne prestajem sanjati Crkvu koja ni zbog čega ne pristaje Božju ludost zamijeniti mudrošću svijeta.

Ne prestajem sanjati Crkvu kojoj siromaštvo nije znak slabosti i neodgovornosti nego znak bliskosti s potrebnima, znak bliskosti s Bogom.

Ne prestajem sanjati Crkvu kojoj nije stalo do moći i vlasti, do otužnih počasti, Crkvu koju ne zasljepljuju ispraznosti svijeta.

Ne prestajem sanjati Crkvu kojoj je vjernost Bogu i služba čovjeku mjera njezine svrhe.

Ne prestajem sanjati Crkvu okupljenu i skladnu, Crkvu smjernu i zanesenu.

Dok o tome sanjam, ne prestajem gledati Crkvu koja se suosjećajno uključuje u život onih koje toliki ne primjećuju.

Ne prestajem gledati Crkvu koja blagoslovom liječi svijet.

Ne prestajem gledati Crkvu koja, od tolikih neprimijećena, od tolikih prezrena, održava nadu ovoga svijeta.

Ne prestajem gledati Crkvu koja ima snage suočiti se s onim što dovodi u pitanje njezinu vjerodostojnost.

Ne prestajem gledati Crkvu koja posvuda traži putove mira, Crkvu koju trgovci mržnjom i smrću uporno nastoje obezvrijediti.

Ne prestajem gledati Crkvu koja se zauzima za život, za čovječnost, Crkvu koju zbog toga toliki osuđuju.

Ne prestajem gledati Crkvu čiju svetost prešućuju, a grešnost marno razglašuju.

Ne prestajem gledati Crkvu koja uporno slijedi Božje tragove, Crkvu koja ih nalazi i ondje gdje su ih razboriti prestali tražiti.

Ne prestajem gledati Crkvu koja se ne zadovoljava svojom ispravnošću, koja se potvrđuje u svojoj izloženosti.

Ne prestajem gledati Crkvu koja, dok se toliko staroga urušava, ima snage za novost, Crkvu koja iz novosti za koju se zauzima ne isključuje ni svoje rušitelje.

Ne prestajem gledati Crkvu njegovateljicu i podržavateljicu vedrine u svijetu.

Ne prestajem gledati Crkvu koja je svetohranište svijeta.

Ne prestajem gledati Crkvu i nastojim, nastojim koliko god uzmognem, biti dio nje.

Stjepan Lice

Otkrij ljubav

2007-09-20T14:03:00.001+01:00

Uzmi osmjeh

daruj ga onome tko ga nikad nije imao.

Uzmi zraku sunca

učini da odleti onamo gdje vlada noć.

Otkrij izvor

okupaj onoga tko živi u blatu.

Uzmi suzu

položi je na lice onoga tko nikad nije plakao.

Uzmi hrabrost

stavi je u dušu onoga tko se ne smije boriti.

Otkrij život

pripovijedaj o njemu onome tko ga ne može shvatiti.

Uzmi nadu

živi u njezinu svjetlu.

Uzmi dobrotu

daruj je onome tko ne zna darivati.

Otkrij ljubav

pokaži je čitavom svijetu.

(Mahatma Gandi)

Diploma

2007-09-18T21:34:00.001+01:00

MEĐUNARODNA ALKOHOLIČARSKA ŠKOLA

"LAGVINBURG"

Podružnica "PONGRAČEVO"

Sa svečanosti na Dan pijanih izdaje ovu:

DIPLOMU

ZA ZASLUŽNO PIJANSTVO I PIJANSKO OBRAZOVANJE

Velika nezavisna Pijanska organizacija snage "MOKRIH" na ovome području izdaje ovu DIPLOMU

PIJANSKOM BRATU

_______________________________________________

iz _______________

Što je bio (pio) stalno prijavljen i nerazdruživ prijatelj u pijanstvu, te se kao takav blagovremeno prijavio ovoj ispitnoj komisiji, za polaganje ispita za:

DIPLOMIRANOG KUŠAOCA ALKOHOLNIH PIĆA

(VISOKO KVALIFICIRANOG PIJANCA)

Na temelju članka 2., točke 13. Zakona o pijanstvu postigao je slijedeći uspjeh:

1. Rakija komovica, lozovača, viljamovka i domaća šljivovica ___________________________

2. Konjak, rum, vecchia, vinjak i zrinski ___________________________

3. Štok, vodka, jäger, pelinkovac i amaro ___________________________

4. Bijelo vino, crno vino i prošek ___________________________

5. Pivo – Ožujsko, Crno Tomislav, Stella... ___________________________

6. Kokta, limunada i razni sokovi ___________________________

7. Obična bunarska voda i voda iz pipe ___________________________

IZ STEČENIH VJEŠTINA IMENOVANI JE POSTIGAO SLIJEDEĆE REZULTATE:

1. Valjanje po blatu po svim terenima ___________________________

2. Prenoćivanje po grabama i parkingu ispred birtija ___________________________

3. Drhtanje vilica zimi i ljeti ___________________________

4. Svađanje s ukućanima i ženom naročito ___________________________

5. Mokrenje i vršenje nužde u gače ___________________________

6. Ples po stolovima i lomljenje stolaca ___________________________

7. Razbijanje čaša i flaša uz glazbenu pratnju ___________________________

Gornja diploma izdaje se kao dokaz o položenom visoko stručnom ispitu, a služit će imenovanom pred osobljem u svim bircevima, kafićima, pubovima i sličnim ustanovama u zemlji u kojoj je izdana, a kojom se zadužuje svaki konobar servirati imenovanom u svako doba i na svakom mjestu sve vrste alkoholnih pića. Imenovani ima pravo vraćati se kući s razbijenom glavom i praznih džepova.

U slučaju nesreće ili smrtnog slučaja imenovani ima pravo na besplatnu vožnju hitnom pomoći do bolnice ili mrtvačkom službom do najbliže mrtvačnice i groblja, sve na račun Društva pijanih. U slučaju oboljenja ima pravo na sve serume i druge vrste veterinarske pomoći, kao i na posjete članova Društva pijanih.

Ispitna komisija: PREDSJEDNIK POVJERENSTVA:

mr. Šljivo Rakijević Vinko dr. Vinjak

prof. Mineralko Vodić

'Džep s rupom'

2007-09-17T08:15:00.001+01:00

Hodajući uokolo

iz džepa sam pogubio mnoge istine.

Nisam odmah opazio

da moj džep ima rupu.

Ostale su mi još samo dvije – tri:

najvažnije, svagdanje.

(Za Božje čudo, već odavna

ne žalim za izgubljenima.

Uopće ih ne tražim!)

Zapravo, slutim,

uskoro će mi trebati samo jedna.

Ona koja sve do sada

nije ni bila u šupljem džepu,

nego pokraj mene, na kamenu.

Znam je zateći u svom srcu.

Sve češće je susrećem,

premda je posebno ne tražim.

I stavljam je na svoje srce da se ogrije.

Polažem je tako da mi uvijek bude na oku.

Osjećam da mi se od nje srce odmrzava,

da je meni toplije, kad mi je ona blizu.

Čudno je to:

Što više koraka, manje istina!

(Antun Jarm)

ZAR NIJE SMIJEŠNO?

2007-09-15T20:10:00.001+01:00

- Zar nije smiješno kako nam 20 Kn izgleda puno kada ih ponesemo i dajemo u crkvu,
a tako malo kada pođemo u trgovinu.

- Zar nije smiješno kako nam izgleda dug jedan sat u molitvi pred BOGOM,
a kako je kratko 60 minuta kada se igramo, gledamo TV, kartamo ili sjedimo u kafiću.

- Zar nije smiješno kako nam se čini teško uzeti Bibliju i pročitati jedno poglavlje, a tako lako čitamo novine, romane ili filmove.

- Zar nije smiješno kako vjerujemo novinama,
a toliko pitanja postavljamo na ono što kaže Sveto pismo.

- Zar nije smiješno kako za molitvu ne pronalazimo riječi,
a kada razgovaramo sa svojim prijateljima tada nemamo nikakvih poteškoća.

- Zar nije smiješno kada za aktivnosti u crkvi teško nalazimo slobodnoga vremena,
a za razna druga druženja lako nađemo slobodi termin.

Smiješno, zar ne?

Intervent!!!

2007-09-12T20:04:00.000+01:00

Dragi/e moji/e!
Molim Vas ako je nešto napišem nekome onda nije da sam krivo shvatio ili da nekoga ne razumijem ili da sam ne daj Bože nešto loše mislio nego ili pitam ili u šali primjetim krivi raspored riječi što mene odmah prebaci u drugo značenje ili jednostavno provociram!
Ja sam prvokator! Zato bez mišljenja da netko nekoga osuđuje! Komuniciramo! Nismo u Big brother kući u kojoj ćemo stalno opravdavati jedni druge ili vlastite greške! Radujmo se međusobnom (ne)poznavanju! Upoznavajmo se! Hej, glavu gore jer gore je sunce!
Na sve pokušavam misliti i nemojte se na Grgu ljutiti, lijepo molim!
Zato pišite i pišite! Razmišljanja su Vam odlična! Jako mi je drago da nađete vremena i da pišete! A uz to malo i odmorite koju pametnu čujete i pomolite se za mene!
Mir i blagoslov!
Grga

Neživljeni život - jedan od najvećih grijeha

2007-09-11T20:04:00.001+01:00

Poučavali su nas mnogo toga o prirodi negativnosti i prirodi grijeha, ali nam nikad nitko nije rekao da je jedan od najvećih grijeha neživljeni život. Poslani smo u svijet da živimo u punini sve ono što se budi u nama i sve što nam dolazi. Jedinstveno je iskustvo biti kraj samrtničke postelje nekoga tko je ispunjen žaljenjem; čuti ga kako bi volio još jednu godinu da čini stvari koje je njegovo srce oduvijek sanjalo, ali je vjerovao da to ne može učiniti dok se ne povuče u mirovinu. Uvijek je odlagao san svoga srca. Puno je ljudi koji ne žive svoje živote kako zaslužuju. Mnoge stvari koje ih odvraćaju od ostvarenja njihova života su pogrešne. To su samo slike, prividi u njihovim mislima. Pravih zapreka uopće nema. Ne bismo nikada smjeli dopustiti našim strahovima ili očekivanjima drugih da upravljaju našom sudbinom.

Privilegirani smo time što još imamo vremena. Imamo samo jedan život i sramota je ograničiti ga strahom i pogrešnim zaprekama. Irenej, izvrsni filozof i teolog drugog stoljeća, reče: Slava Božja je čovjek koji živi u punini.

Divno je zamisliti da je pravo božanstvo prisutnost u kojoj su sva ljepota, jedinstvo, kreativnost, tama i negativnost usklađeni. Božanstvo ima takvu strast stvaranja i instinkt za puno ostvarenje života. Ako dopustite svojoj prirodi da oživi, onda će sve doći u ritam. Ako živite život koji volite, primit ćete zaklon i blagoslove. Ponekad oskudica blagoslova u nama i oko nas proizlazi iz činjenice da ne živimo život koji volimo, radije živimo život koji se očekuje od nas. Padamo izvan ritma s tajnim biljegom i svjetlom naše vlastite prirode.

Oblik svake duše je različit. Postoji tajna sudbina za svaku osobu. Kad pokušavate oponašati druge ili gurate sebe u neki kalup, izdajete svoju osobnost. Trebamo se vratiti nutarnjoj samoći da ponovno pronađemo san koji leži u srcu naše duše. Trebamo osjećati san s divljenjem djeteta koje prilazi blagu otkrića. Kad ponovno otkrijemo našu djetinju prirodu, ulazimo u svijet nježnih mogućnosti. Nakon toga pronaći ćemo sebe učestalije na mjestu lagodnosti, radosti i slavlja. Pogrešni tereti otpadaju. Dolazimo u ritam sa samima sobom. Naš glineni oblik postupno uči hodati lijepo na ovoj predivnoj zemlji.

JOHN O´DONOHUE

Bolji od sebe

2007-09-10T21:41:00.001+01:00

Ne brini se oko toga da budeš bolji od bilo koga drugoga, jer će te to samo oneraspoložiti. Umjesto toga, usredotoči se na to da budeš bolji od samoga sebe. Učini korak naprijed u odnosu na jučer. A kad dođe sutra, nađi načina da budeš još bolji. Uspoređivanje sebe s drugima samo će te odvesti u razočaranje ili aroganciju, a ništa od toga neće pozitivno utjecati na tebe.

Umjesto toga, uspoređuj sebe sa sobom i tad ćeš uistinu imati nešto s čime ćeš se pozabaviti. Kad ideš za tim da postaneš bolji od sebe, nikoga ne ugrožavaš. Ti si jedinstven i daleko od uspoređivanja s bilo kime. Prestani se brinuti o uspoređivanju s drugima. Uloži svoju energiju u pozitivnu svrhu bivajući najbolji što možeš biti, a onda čak i bolji od toga.

Ralph Marston

Slomljeno srce - otvoreno srce

2007-09-09T19:38:00.001+01:00

Često živimo u iluziji da sve naše rane mogu zacijeliti. I Bog nam služi za to da bismo izliječili svoje rane. Izlječenjem smatramo da se rane zatvore i da ih više ne osjećamo. Dok se ne pretvore u brazgotinu, kružimo oko svojih rana i uvlačimo se sve dublje u njih. Bogu predbacujemo što je dozvolio tu ranu. Tek kad smo spremni pomiriti se sa svojom ranom, može ona za nas postati ulazom u našu nutrinu, u zdravi i svijetli prostor, u kojemu sam Bog u nama prebiva. Rana nas prisiljava da potražimo lijek u svojoj nutrini a ne u izvanjskoj marljivosti i jakosti.

Anselm Grün

Đavolja blaženstva

2007-09-08T23:03:00.001+01:00

Iz jednog starog časopisa Vitezova sv. Kolumbina

S engleskog prevela Gordana Štampar

Osam blaženstava nude nam putokaz o tome što znači živjeti onako kako Isus hoće da živimo. Kad bi đavao, o kojem se danas vrlo malo čuje, napisao svoja blaženstva, ona bi izgledala otprilike ovako:

Blagoslovljeni oni koji su preumorni, prezauzeti ili previše rastreseni da provedu jedan sat tjedno u crkvi sa svojom braćom i sestrama kršćanima –

oni su moji najbolji radnici.

Blagoslovljeni kršćani koji čekaju da ih se moli i koji očekuju zahvalnost –

oni su mi korisni.

Blagoslovljeni oni koji su osjetljivi, jer, uz malo sreće, oni će prestati pohađati misu – oni su moji misionari.

Blagoslovljeni oni koji su vrlo religiozni, ali svima idu na živce – oni zauvijek pripadaju meni.

Blagoslovljeni oni koji izazivaju nevolje – oni će se zvati mojom djecom.

Blagoslovljeni oni koji nemaju vremena za molitvu – oni su mi lak plijen.

Blagoslovljeni oni koji se uvijek žale – ja ih uvijek slušam.

Blagoslovljeni vi kad, čitajući ovo, mislite da se to tiče nekog drugog, a ne vas – IMAM VAS.

MOLITVA IZ ROVA

2007-09-06T22:19:00.001+01:00

večeras kada budeš prolazio našom bojišnicom

svrati Bože i u moj rov

ispričat ću ti najljepše priče koje znam

biti iskreniji nego ikada prije

obećat ću ti da neću biti

kao oni s druge strane

borit ću se kao ono ti

kada si bičem tjerao trgovce iz hrama

pritom ih nisi mrzio

učinio si tek ono

što si trebao učiniti

svrati Bože večeras i u moj rov

neću te imati čime počastiti

razumjet ćeš me

svakog trena oni mogu zapucati

prijateljski ćemo sagledati moju sadašnjost

dogovoriti se da u budućnosti

ne idemo jedan bez drugoga

svrati Bože večeras i u moj rov

možda neću prepoznati tvoj dolazak

zato molim te budi uporan

zovi me

sigurno ću se odazvati

čujem li tvoj glas

Bog prolazi bojišnicom u svako doba dana i noći. Vidiš li ga i čuješ li ga? Njegova je slika u dubinama tvojim. Ti si ustvari njegova slika. Nasmiješi se.

EVOOOOOOO MEEEEEE!!!!

2007-09-06T16:35:00.000+01:00

Ljudi dragi!

Tko je rekao da Grge nema! Grga je tu! Šta ima?

Promjena iznenadna lokacije! Sad sam smješten dalje od Zagreba! Nije loše!

Dobro je! Lijepo se osjećam! Smršavio nisam!

Služim Gospodinu u veselju!

Od sada ubuduće i nadalje se čitamo!

Lijep pozzz!

Doviđenja!

2007-06-27T21:47:00.000+01:00

Želim Vas samo pozdraviti!
Uskoro me neće biti!
Ali sam s Vama svojim vjernim čitateljima, komentatorima, dragim ljudima!
Hvala Vam! Uskoro se nastavljamo čitati!
Do tada jedan lijep pozdrav:
nisam mali al sam mrga kak je lijepo biti Grga!

Umijeće malih koraka

2007-06-23T21:28:00.001+01:00

I danas na Gospodinov dan upućuje molitvu:
Ne molim Te, Gospodine, za čuda i viđenja, nego za snagu u svakodnevnom životu. Nauči me umijeću malih koraka.
Učini me sigurnim u razdiobi vremena. Obdari me osjetljivošću da odredim što je veoma važno, a što manje važno.
Molim Te za razum da odredim suzdržanost i mjeru, da kroz život ne klizim, već da razumno određujem dnevni raspored, da zapazim svjetlost i vrhunce, da s vremenom na vrijeme nađem vremena za ljepotu, umjetnost i kulturu.
Dozvoli mi da spoznam da snovi o prošlosti i budućnosti ne vode daleko. Pomozi mi da dobro djelujem neposredno, da sadašnji trenutak prepoznam kao najvažniji.
Sačuvaj me naivnog stava da u životu mora sve dobro proticati. Obdari me trijeznom spoznajom da su teškoće, neuspjesi i udarci stalni pratitelji života - uz koje rastemo i zrijemo.
Podsjeti me da srce često zamućuje razum. U pravom mi trenutku pošalji prijatelje koji će mi strpljivo reći istinu.
Uvijek ću Tebi i ljudima pustiti da mi govore. Istinu ne možemo reći sami sebi, ona nam biva kazivana. Ti znaš koliko nam treba prijateljstvo. Daj mi da budem dorastao tom najljepšem, najzahtjevnijem i najosjetljivijem daru.
Daj mi dovoljno mašte da u pravom trenutku, na pravu adresu uputim paketić dobrote uz popratno pismo ili bez njega.
Stvori od mene čovjeka koji će brazdati duboko poput broda, kako bi dotakao i one koji su "ispod".
Oslobodi me straha da propuštam život. Ne daj mi ono što želim, već ono što mi treba.
Nauči me umijeću malih koraka.
Nauči me već danas hodati s tobom!

Antoine de Saint-Exupery

Za svu djecu koja su rodjena 70-tih i 80-ih !!

2007-06-20T15:56:00.001+01:00

LJUDI , PA TO SMO MI!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetis

U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od dohvata djece" na bocicama sa lijekovima, vratima i ormarima.

Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e. Pisali smo u krevet.

Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama.

Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flasica kupljenih u velikim trgovackim lancima. Dijelili smo flasicu Cocte i Coca cole sa nasim prijateljima i

NITKO

nije umro zbog toga

Jeli smo mlijecne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kole koje su i tada bile pune secera, ali nismo bili debeli

zato sto smo smo se

STALNO IGRALI VANI

Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svijetla na ulici,

skrivaèa, planova, klisa, spekulanja, partizana i nijemaca, 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog sto je samo djecja masta bila u stanju smisliti,

Nerijetko, nas nitko nije mogao naci po cijeli dan.

I nikad nije bilo problema...

Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice.

Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica

naucili smo kako rijesiti problem

Mi nismo imaliimaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u skoli.

Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog psihologa i usmjerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole.

Nama nisu prodavali drogu ispred skole...

Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,

nikakve video igrice,

nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),

nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms.......

MI SMO IMALI PRIJATELJE

I MI SMO ISLI VAN

DRUZITI SE S NJIMA
!

Padali smo s drveca, znali se posijeci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali

nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga

Igrali smo se s lukom i strijelom, pravili katapulte i bacali petarde za Novu godinu i sve smo to prezivjeli bez posljedica!

Isli smo biciklom ili pjeske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno!

Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku.

U stvari, bili su cesto strozi nego sam zakon!

Nase generacije su proizvele većinu najboljih

znanstvenika do danas.

Imali smo slobodu, pravo na greske, uspjeh i odgovornost.

I naucili smo zivjeti s tim !

I ti pripadas toj generaciji?

ČESTITAM!

MOZDA CES ZELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE DA ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO STO SU ODVJETNICI, DRZAVE I VLADE POCELI ODREDJIVATI KAKO TREBA ZIVJETI !

Mozda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vasoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali

Da bi ste lakse citali, ovaj blog je napisan

VELIKIM SLOVIMA i bez hrvatskih znakova kako biste lakse citali vi koji hrvatski jos ucite!!

Pozdrav generaciji.

ŽIVJELI !!!

Večernji susret

2007-06-20T09:46:00.001+01:00

Isuse, dođoh Ti reći, kako me u grlu guši,

od isplakanih suza kako me boli u duši.
Dođoh Ti šaptat kako mi križ izrani rame
i kako ga teško nosim
jer je pretežak za me.
Dođoh Ti se tužit u suton ovoga dana,
jer me odviše peče i boli ova rana.
Kleknuh da ti se jadam,
ali me zbuni Tvoje raspelo.
Žižak ti osvijetli lice,
raspeto, presveto tijelo.
U suzama, izmučen, izboden, raspet i sam...

O, Bože, što da se tužim,

pa mene je pred Tobom sram!

Gle, Ti nijemo šutiš,

nikome se potužio nisi,

a Tvoje presveto tijelo

stravično na križu visi.

Probodene noge i ruke,

probodeno je Srce Tvoje.

Kako je tuga Tvoja Teška

i sitne boli moje.

Isuse, dođoh Ti se jadat u suton ovoga dana,

al' motreć Tebe – iščeznu moja rana.

«SAVJETOVALIŠTE ZA ZVANJA»

2007-06-19T22:03:00.001+01:00

Isus «onih dana iziđe na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. Kad se razdanilo» (Lk 6,12-13a), «pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu. I ustanovi Dvanaestoricu da budu s njim, pa da ih šalje propovijedati…» (Mt 3, 13-21).

Poslije dva mjeseca pošalje ih Isus na Savjetovalište za zvanja u Jeruzalem da i s ljudske strane čuje mjerodavna mišljenja o pojedinim kandidatima. Evo stručnog odgovora:

Poštovani Rabi Isuse!

Zahvaljujemo na povjerenju koje si nam iskazao šaljući nam na stručno promatranje Dvanaestoricu ljudi koje si izabrao za glavna mjesta u svojoj novoj Družbi. Sa svim smo obavili potrebne testove kroz deset dana. Naši su psiholozi razgovarali sa svakim osobno, a i naši viši savjetnici za pojedine zanate i službe susreli su se sa svima pojedinačno i sa svima zajedno. Svaki pojedini član Tvoje zajednice ima svoju kartoteku, koju ćeš pažljivo proučiti. Mi bismo iznijeli, za Tvoje ravnanje, neke primjedbe, koje su potpisali svi članovi naše Psihološke službe. Dakle:

Općenito: Svi se u Savjetovalištu slažu da većina Tvojih izabranika nema ni najosnovnije pretpostavke, ni odgoja, ni ikakve prikladnosti za vodeću ulogu i pothvate koje im kaniš povjeriti. Nemaju pojma o zajedništvu, ni o zajedničkoj akciji i odgovornosti. Krvavo ćeš se razočarati nad njima. Mi bismo Ti preporučili da potražiš druge osobe koje će imati više iskustva u vodstvu i više prokušane sposobnosti.

Pojedinačno: Iznosimo samo sažetke o svakom kandidatu:

ŠIMUN PETAR: čuvstveno nestabilan. Čovjek prve reakcije. Ne obuzdava svoju strastvenost. Promjenjiv. Više puta ne zna što je rekao.

ANDRIJA: njegov brat, nema uopće svojstva predvodnika. Uvijek će biti na drugom ili na posljednjem mjestu. Odan gnjevu.

JAKOV i IVAN: također braća, sinovi Zebedejevi, stavljaju svoje osobne i obiteljske interese iznad interesa šire zajednice. Vatreni kao gromovi. Opasni po družbu.

FILIP: veoma naivan, nesnalažljiv, povodljiv za drugima.

BARTOLOMEJ ili NATANEL: pokazuje veliko nepovjerenje prema ljudima, vjerojatno će ga pokazati i prema novoj zajednici i prema Tebi osobno.

MATEJ: bivši carinik, čovjek loše prošlosti (bio je na crnoj listi kod Ureda za zapošljavanje).

TOMA: pokazuje neumjerenu sklonost sumnjama i pitanjima. Ruši moral u zajednici. Povlači se iz zajednice kad vidi da nije po njegovu.

JAKOV ALFEJEV i TADEJ: naginju depresiji. Bilo ih je teško testirati.

ŠIMUN Revnitelj: skloniji svađi i bodežu, negoli lijepoj riječi i uvjeravanju. Tip bez imalo diplomacije, nije uopće za Tvoju organizaciju.

-Jedini kandidat koji očituje veliki duhovni potencijal, silnu intelektualnu sposobnost i moralnu podobnost, koji neobično uspješno saobraća s ljudima, sklon poslovnosti i kotaktibilnosti, snalažljiv i okretan, pun motivacije, zdrave ambicije i odgovornosti, jest JUDA IŠKARIOTSKI. On Ti može biti desna ruka. Zamjenik. Odnio je najviše bodova u ispitivanjima. Čovjek ozbiljne nade i obećanja.

Želimo Ti uspjeh u pronalaženju novih ljudi i u Tvome pothvatu!

«Savjetovalište za zvanja»

Slomljeno srce - otvoreno srce

2007-06-17T21:26:00.000+01:00

"Biser nastaje u ranjenim školjkama. Bol, koji ih razdire, pretvaraju one u dragulj" (Richard Shanon, u Müller, 86). I u mojim ranama rastu biseri. No oni mogu nastati samo onda kad se pomirim sa svojim ranama. Kad stišćem zube da bih grčevito zatvorio svoje rane, ne može u njima ništa rasti. Kad dotaknem svoju ranu, to me često zaboli. Tada osjetim svoju nemoć da je se riješim. Ona će ostati u meni, sve ako i zaraste. No ako prihvatim tu svoju ranu, tada se ona može pretvoriti u izvor života i ljubavi. Ondje gdje sam ranjen, ondje sam i živ, tamo sam sebe osjećam, tamo osjetim i drugoga. Mogu pustiti i druge da uđu u moju ranu, tamo je moguć susret i dodir koji može i drugoga izliječiti. Samo onaj liječnik može nekoga izliječiti koji je i sam ranjen, rekli su stari Grci. Tamo gdje sam jak ne može u mene prodrijeti netko drugi. Ondje gdje sam slomljen, tamo može Bog u mene prodrijeti, a mogu unići i ljudi. Tu se susrećem sa svojim pravim ja, sa slikom koju je Bog o meni stvorio.
Često živimo u iluziji da sve naše rane mogu zacijeliti. I Bog nam služi za to da bismo izliječili svoje rane. Izlječenjem smatramo da se rane zatvore i da ih više ne osjećamo. Dok se ne pretvore u brazgotinu, kružimo oko svojih rana i uvlačimo se sve dublje u njih. Bogu predbacujemo što je dozvolio tu ranu. Tek kad smo spremni pomiriti se sa svojom ranom, može ona za nas postati ulazom u našu nutrinu, u zdravi i svijetli prostor, u kojemu sam Bog u nama prebiva. Rana nas prisiljava da potražimo lijek u svojoj nutrini a ne u izvanjskoj marljivosti i jakosti.
Anselm Grün

Ručak s Bogom

2007-06-15T16:40:00.001+01:00

Mali dječak zaželio je da ima jednom ručak s Bogom. Znao je da je taj put gdje Bog živi dug, stoga je spakirao svoje kovčeg sa slatkim rolama i 6 komada slatke sode te je krenuo na svoj put.

Kada se dječak udaljio jedno tri bloka od svoje kuće, susreo je jednog starog čovjeka. Sjedio je osamljen u parku na klupi i žalosno buljio u par golubova uokolo. Dječak je sjeo pokraj njega na klupu i otvorio svoj kovčeg. Kada je namjeravao uzeti jednu bocu sode, primjetio je da starac izgleda izgladnjelo, stoga mu je ponudio svoje slatke rolice. Starac je zahvalno prihvatio njegovu ponudu i srdačno mu se osmjehnuo. Njegov je osmijeh bio tako privlačan i drag, da ga je dječak zaželio opet vidjeti, pa mu je onda ponudio i svoju sodu.

I starac mu je opet darovao veliki osmijeh. Dječak se osjećao tako razdragan i sretan! Cijelo to popodne su oni tako sjedili, jedući zajedno njegove slatke rolice i pijući sodu, izmjenjujući osmjehe, a da nisu progovorili ni jedne jedine riječi. Kako se počelo mračiti, i dječak se osjećao umoran te se sjetio da mora ipak ići. Stoga se digao da pođe kući. Krenuo je par koraka, no onda kao da se nečega sjetio, okrenuo se i potrčao natrag te zagrlio starog čovjeka. On mu je zauzvrat darovao svoj najveći i najljepši osmijeh.

Kratko iza toga, kada je dječak došao kući i otvorio vrata, njegova majka ga je začuđeno pogledala ugledavši kako njegovo lice odsijeva posebnom radošću. Upitala ga: "Gdje si to bio danas i što si to tako lijepo uradio i doživio da si tako sretan?"

Dječak je odvratio, "Ručao sam s Bogom." Ali i prije nego što je majka uspjela išta reći, on je dodao, "Ali znaš sto? On ti ima najljepši osmijeh na svijetu, kojega sam ikad vidio!"

U međuvremenu, starac isto, ozaren velikom radošću, vratio se svojoj kući.

Njegov sin je ostao jako iznenađen kada je ugledao očevo lice ispunjeno posebnim mirom i radošću. Stoga ga je upitao: "Tata, što ti se to dogodilo danas da si tako sretan?"

On je odgovorio, "Danas sam jeo slatke rolice s Bogom u parku." Ipak,

i prije nego je sin uspio pitati za razjašnjenje, otac je dodao, " I znaš što,

On je puno mlađi nego sam ja to ikada očekivao."

ANĐEO POLASKA

2007-06-13T22:04:00.001+01:00

U čovjeku postoji neka iskonska čežnja da se jednom negdje udobno naseli i zauvijek smjesti, da jednom bude siguran i kod kuće. Tamo gdje mu se sviđa, tamo gdje bi želio podići svoje šatore i zauvijek ondje ostati. Ali on isto tako zna da se ovdje, na ovom svijetu, ne može zauvijek smjestiti. Morat će neprestano polaziti na put. Morat će porušiti tabore koje je podigao i u kojima se udobno smjestio te nastaviti put. Polazak pretpostavlja rušenje. Staro se mora srušiti. Ne može zauvijek ostati ovako. Ne mogu zauvijek ostati tu gdje sam sada.

Dokle god smo na putu moramo uvijek iznova rušiti svoje šatore i kročiti prema novoj zemlji. Svaki polazak najprije izaziva strah. Jer staro, poznato, treba rušiti. I dok rušim staro, još uvijek ne znam što me čeka. Pred nepoznatim se u meni rađa osjećaj straha. No polazak istom krije i obećanje, obećanje nečeg novog, dosad nepostojećeg, nečega još neviđenog. Tko uvijek iznova ne kreće dalje, njegov se život okamenjuje. Ono što se ne mijenja, zastarjeva i guši. U nama se žele ostvarivati nove životne mogućnosti. A one to mogu jedino ako je srušen stari model.

Želimo se naseliti ondje gdje nam se nešto svidjelo i gdje nas je nešto dirnulo u srce. Na gori preobraženja učenici bi najradije bili sagradili tri sjenice i zauvijek se nastanili u tom sretnom iskustvu preobraženja. Ali Isus se u to ne upušta. Svjetlo Tabora već je u slijedećem trenutku zamijenio taman oblak. Oni ne mogu nastaviti to iskustvo, ponovno moraju poći, zaputiti se u dolinu. Ondje će im nedostajati jasnoća brda. Svako duboko religiozno iskustvo može nas navoditi na to da se zauvijek smjestimo, da se čvrsto vezujemo uz nešto što ne možemo zadržati. Boga ne možemo zadržati. Bog je bitno Bog Izlaska, Bog polaska, Bog koji nas uvijek iznova opominje da krenemo. Moj siju govori: »Zašto zapomažete prema meni? Reci Izraelcima da krenu« (Izl 14, 15). Izraelci se plaše otići. U Egiptu se, istina, osjećaju ugnjetavanima i neslobodnima. No navikli su se na tuđinsku vlast. Barem su imali pune lonce mesa. Krenuli bi, no plaše se polaska. Uvijek se iznova nalazimo u ovakvoj dvojbi. Nismo zadovoljni onim kako sada živimo. No ujedno se i plašimo poći dalje, raskinuti s poznatim i odvažiti se na jednu nutarnju i izvanjsku promjenu. A život ćemo uistinu živjeti jedino ako smo uvijek iznova spremni poći na put. Poput Izraelaca trebamo anđela koji će nas ohrabriti za taj polazak, koji će nad Crvenim morem našega straha držati svoj štap da bismo sigurno i s pouzdanjem kročili kroz bujice našega života.

Anđelu polaska danas je osobito teško. Osnovno raspoloženje našeg vremena nije raspoloženje poput onoga, recimo, šezdesetih godina kad je zbog Koncila, najprije u Crkvi, a zatim zbog revolta studenata, i u društvu, zavladalo raspoloženje i spremnost na iskorak. Temeljno raspoloženje koje danas prevladava jest rezignacija, samosažaljenje, depresivnost, preosjetljivost. Najradije se žalimo kako je sve teško i kako se ništa ne da učiniti.

Zato nam je baš danas potreban anđeo polaska koji će nam podariti nadu za naše vrijeme i pomoći nam da krenemo ka novim obalama, koji će nam dati odvažnosti da pođemo na put da bi procvale nove mogućnosti zajedništva, novi odnos prema svemu stvorenom i nova domišljatost u politici i gospodarstvu.

Često ćeš se kolebati jer ne znaš kamo će te put odvesti. Neka uza te bude anđeo polaska i ohrabri te za tvoj vlastiti put: »Jer anđeli su tu pored tebe, kamo god pošao« (Emily Dickinson). Anselm Grün: "50 anđela za godinu"

Vodi me, o Blaga Svjetlosti…

2007-06-08T21:07:00.001+01:00

Danas želim pjevati s jednim poznatim velikanom katoličke crkve John Henry Newman-om! On je zapisao ovo:

Vodi me, o Blaga Svjetlosti, kroz tamu što me okružuju,

Vodi me!

Noć je tamna, a ja sam daleko od kuće –

Vodi me!

Vodi moje korake! Ne tražim vidjeti

Daleko obzorje, - samo korak dosta je za mene!

Nikad te nisam tako, niti sam ikako molio Tebe

Da bi me trebao voditi!

Volio sam izabrati i vidjeti svoju stazu! Ali sad

Vodi me!

Molim da i nas Gospodin, ta Blaga Svjetlost vodi! Ne možemo mi biti svjetlo ako nismo sami vođeni Svjetlom! Isus je jednom rekao da smo mi svjetlo svijeta! Pa, što onda dragi brate i draga sestro još čekamo?! Svijetlimo li na radnim mjestima? Mogu li oni drugi na našim licima prepoznati svjetionik koji svijetli u beznađu?

Nemojmo se umišljati da bacamo svjetlo daleko i široko! Umišljanje je bijeg od onoga što nam je moguće. Nedohvatljivi snovi mogu biti pokazatelj slaboga karaktera ili nesposobnost suočavanja sa ostvarivim pothvatima.

Moguće nam je osvjetljivati korak ispred sebe drugima. Kako? Tako što vjerujemo da Bog ima vremena za mene, da me Bog poznaje i napokon da me Bog ljubi!!! Kako ja to mogu znati sigurno se pitaš?! To nije znanje koje se nekako može vidjeti to se vidi na izrazu lica koje odsjeva ljubavlju, prijaznošću, iskrenošću. To raste iz vjere i moje djelotvorne ljubavi!

Ne vjerujete mi? Onda barem probajte jedan dan živjeti sa osmjehom na licu! Da! Da! I onda kada vam je teško! Probaj!

Znaš li kako ćeš prepoznati tko je prijatelj?

2007-06-07T23:01:00.001+01:00

Jednostavno:

Prijatelj nikad ne stanuje daleko. I kada pođeš k njemu, a ne nađeš ga kod kuće, nije ti žao vremena jer si ga posvetio prijatelju. U namjeri da odeš k njemu ne mogu te spriječiti ni najžešće oborine, ni žega, ni studen. Za prijatelja uvijek nađeš vremena i uvijek mu imaš što reći. Ništa od onoga što on govori i želi za tebe nije beznačajno. Prijatelju ne moraš puno tumačiti niti se opravdavati zašto si (ili nisi) nešto učinio, jer imaš povjerenja u njega da će te razumjeti.

Nastojat ćeš da prijatelja ikada ne povrijediš ili pred njim nikada nećeš prešutjeti nešto što bi za njega moglo biti važno. Prijatelj je onaj kome dopuštaš da se mijenja – i da tebe mijenja i da te iznenađuje. Prijatelju dopuštaš da se osami kada mu je to potrebno, a i da podijeli svoje prijateljstvo s drugima. Prijatelju uvijek imaš što darovati. I, nikada ne odmjeravaš vrijednost njegovih darova, jer ti on ne može darovati ništa što bi bilo veće, a jednako tako ni što bilo manje od vašega prijateljstva. S prijateljem možeš cijeli dan provesti u šutnji i u suton prepoznati da je pred tobom izlio svega sebe.

Prijatelj je onaj tko ti je važniji od tebe. Noć koju si probdio zbog njega silno te odmori. I dogodi se da iznenada ostaviš sve i žurno pođeš k njemu ili sjedneš da mu napišeš pismo – i očituje se da mu je to bilo potrebno.

Zbog prijatelja ćeš se okaniti puta na koji si naumio poći jer znaš da si na najboljem putu kada si s njim i da ćeš najdalje stići ostaneš li s njim.

S prijateljem se voliš zajednički truditi za druge. Kad pjevaš s prijateljem, glas ti je odmah nekako ljepši, sigurniji. Kad govoriš o njemu, oči su ti sjajnije. U prijatelju se nikada ne možeš razočarati jer tvoje prijateljsko srce će ga uvijek opravdati. I kada klone, kada padne, ne dvojiš hoće li smoći snage da se uspravi?!

Prijatelj je onaj koji uvijek može na tebe računati i na koga ti uvijek možeš računati.

Prijatelj je onaj koga više ne možeš razlikovati od sebe. Blago tvojim prijateljima ako ih takove vidiš. Blago tebi…!

«Prijatelj je onaj koji u svom srcu nosi tvoju pjesmu

i pjeva ju tebi kad zaboraviš njenu melodiju…»

Nepoznati autor

DRUGI ME PRIVLAČI I BOJIM GA SE

2007-06-06T18:03:00.001+01:00

Možda se dugo poznamo

i možda se uopće ne poznamo.

Katkada se ne poznamo

zato što se predugo znamo.

Zaboravljamo da svatko ide svojim putem

i da svatko ima svoju povijest.

Mnogo se puta nismo istinski prepoznali

premda smo se često susretali.

Možda zato što nismo znali

ni imali hrabrosti

otkriti ono što doista jesmo.

Ili zato što drugi nisu imali

ni vremena ni srca

da "čuju" i "vide" ono pravo u nama.

Iz katekizma "SNAGOM DUHA"

GABRIEL GARCIA MARQUEZ

2007-06-04T05:53:00.001+01:00

istaknuti 74-godišnji
kolumbijski pisac, autor:"Sto godina samoće";
dobitnik Nobelove nagrade, boluje od raka.

Kad bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta

i darovao mi nešto malo života,
iskoristio bi ovo vrijeme najbolje kako znam.

Vjerojatno ne bih rekao sve o čemu razmišljam,

ali sasvim sigurno bih porazmislio o svemu što kažem.

Cijenio bi stvari prema njihovom značenju,

a ne prema njihovoj vrijednosti.

Spavao bih malo, vise bih sanjao,

znam da svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo 60 sekundi svjetla.

Hodao bi kad se drugi zaustave,

budio bi se kad drugi spavaju.

Kad bi mi Bog darovao mrvicu života, obukao bi se jednostavno,

okrenuo se k Suncu, otkrivajući ne samo svoje tijelo, ali i svoju dušu.

Uvjeravao bih ljude, kako se varaju,

kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti.

Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju ljubav!

Djeci bi napravio krila,

ali uzeo bi im ih dok se ne nauče letjeti.

Starijim osobama bi kazao da smrt ne dolazi zajedno sa starošću

već s napuštenošću.

Toliko stvari bi se naučio od vas, ljudi...

Naučio sam da svi žele živjeti na vrhu planine,

zaboravljajući da se istinska sreća skriva u

samom načinu penjanja na vrh.

Naučio sam da kad novorođeno dijete

uhvati svojom malom ručicom očev prst, drži ga zauvijek.

Naučio sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga odozgora

samo onda kad mu hoće pomoći da bi se podignuo.

Toliko je stvari što sam se od vas mogao naučiti,

ali u stvarnosti nemam baš puno od toga, jer kad me polegnu u

grob, to ću zaboraviti.

Govori uvijek što osjetiš, a čini što misliš.

Kad bi znao da te danas posljednji put vidim pospanu,

snažno bi te zagrlio i molio se Bogu

da mi dozvoli biti tvojim anđelom čuvarom.

Kad bi znao da su to posljednje minute što te vidim,

rekao bih ti 'volim te' i ne bi glupo pretpostavljao da to znaš.

Uvijek ima nekakvo sutra

i život nam daje mogućnost učiniti dobro djelo,

ali danas je sve što mi ostaje,

htio bih ti reći da te veoma volim.

Sutra nema nitko zagarantirano-niti mladi, niti stari.

Možda danas posljednji put promatraš one koje voliš.

Zato nemoj biti neodlučan, učini to danas,

jer ako se pokaže da sutrašnji dan ne dočekaš,

žaliti ćeš za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme

za jedan osmijeh, za jedan poljubac,

da si bio prezauzet da bi im prenio posljednje želje.

Budi stalno blizu onih koje voliš,

govori im na glas kako ih trebaš, kako ih ljubiš

i budi prema njima dobar;

nađi vremena i reci im 'žao mi je','oprosti','molim te','hvala'

i sve ostale riječi ljubavi koje poznaješ.

Nitko neće pamtiti tvoje skrivene misli.

Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti.

Pokaži svojim prijateljima i bližnjima

kako su ti veoma potrebni.

Bog te ljubi!

2007-06-02T22:38:00.000+01:00

NE MOGU A DA VAM NE PREPORUČIM OVU PJESMU:

Tvoju su lađu
Vjetrovi odnijeli
Na pučini dalekoj
Olujama lomili.

Al oblaci nestanu
Kad more sunce poljubi
Duša ti zna
Više nisi sama
Bog je s Tobom.

On te ljubi
S tobom uvijek ostaje
Kada pritisnu te boli
Ta ljubav jača postaje.

Kad te neka druga mora
Lažnim sjajem privuku
Bog te opet prima k sebi
Tvojoj duši daje luku.

Kad tvoja se lađa
u nemirnom moru izgubi
Odbaci sav strah
Odbaci tugu
Bog je s tobom - On te ljubi.

Napisala: Maja Štrk, a izveo VIS Dujam iz Splita

SMIJEH JE DOBAR LIJEK

2007-06-01T06:10:00.001+01:00

Smijeh je Božja ruka na ramenu izmučena svijeta.

Činjenica da je smijeh dobar lijek nije nepoznata. Ta spoznaja seže stotine, pa čak i tisuće godina u povijest, u doba kada su dvorske lude imale zadatak zabavljati kraljeve i državne poglavare. Ako je dvorska luda bila dobra u svojem poslu i uspješno moćnike, bila je obilno nagrađena, a ako je njegova izvedba bila slaba, postojala je velika mogućnost da izgubi glavu - doslovno izgubi glavu! Međutim, s vremenom su ti dvorski šaljivci spoznali da biti smiješan znači mnogo više od pukog zabavljanja.

Smijeh je jedan od najboljih mentalnih sredstava za jačanje koje čovijek poznaje i da je to druga najsnažnija emocija koju čovijek može izraziti. Prva je, naravno, ljubav. Nemožeš se smijati i istovremeno biti ljutit, nemožeš se smijati i biti zabrinut, jer stres, zabrinutost i smijeh nisu spojivi. Smijeh je niskokaloričan, ne sadrži kofein, natrij, konzervanse ili aditive... Potpuno je prirodan i jedna veličina odgovara svima. Smijh te može opiti, a pritom ne postoji opasnost od predoziranja. Smijeh nikada nije izazvao neugodan osijećaj, počinio zločin, započeo rat ili prekinuo vezu. U smijehu se uživa u društvu. Smijeh je besplatan i neoporeziv. Čini se da bi smijeh mogao biti lijek za mnoge životne bolesti, i zato -

smijte se mnogo i živite dugo.

Smijeh je marmelada na životnoj kriški kruha. On daje okus, čini život manje suhim i lakšim za gutanje.

Preuzeto s: http://zig.blog.hr/

Legenda o pameti i srcu

2007-05-30T22:48:00.001+01:00

Kad je Bog odlučio ljudima darovati život, htio je da im u njihovoj ljudskosti ništa ne uzmanjka. Zbog toga im je svima redom naumio dati sve što bi im kroz njihove dane moglo ustrebati.

Prvo im je odlučio podijeliti pamet. Trudio se udijeliti im odmjerenu količinu, jer je slutio da bi im i odviše i premalo pameti u životu moglo naškoditi. Pritom nije ni pomislio da bi se moglo dogoditi da neki u red stanu i po nekoliko puta, neki nijedanput smatrajući da im takvo što i ne treba, te da neki zakasne, jednostavno zbog toga što su se zapričali s nekim, zaigrali se ili su iz nekog drugog razloga nehotice propustili navrijeme stati u red.

Kad su oni koji su zakasnili došli pred Boga, Bog ih je ljubazno saslušao. Bio je zbunjen jer nije znao kako bi im pomogao.

- Evo, ostalo mi je još posve malo pameti za podjelu – reče im – Potrudit ću se da svakome od vas dopadne barem ponešto. Istina, neću vam je moći dati onoliko koliko bih htio, ali dat ću vam što mi je preostalo, sve do zadnje mrve. No, pokušat ću vam to nadoknaditi na neki način.

Kad je počeo dijeliti srce, prvo je pozvao one koji su zadnji došli na red pri dijeljenju pameti. I jer je bio siguran da bi zbog premalo srca čovjek kroz svoj život mogao proći kao da ga nije ni bilo, a nije bio siguran što će se dogoditi bude li im dao odviše srca, reče im:

- Želite li, dat ću vam više srca. No, ne znam hoće li vam zbog toga u životu biti lakše ili teže. Ali dat ću vam od svoga vlastitoga srca jer ne znam što bih vam mogao dati bolje od toga.

Stjepan LICE

Amigos para siempre (Friends for life)

2007-05-28T09:29:00.001+01:00

Sarah Brightman & José Carreras

Amigos para siempre (Friends for life)

Sarah

I don't have to say
A word to you
You seem to know
Whatever mood
I'm going through
Feels as though
I've known you forever

José

You
Can look into my eyes and see
The way I feel
And how
The world is treating me
Maybe I have known you forever

Both

Amigos para siempre
Means you'll always be my friend
Amics per sempre
Means a love that cannot end
Friends for life
Not just a summer or a spring
Amigos para siempre

I feel you near me
Even when we are apart
Just knowing you are in this world
Can warm my heart
Friends for life
Not just a summer or a spring
Amigos para siempre

Sarah

We share memories
I won't forget
And we'll share more,
My friend,
We haven't started yet
Something happens
When we're together

José

When
I look at you
I wonder why
There has to come
A time when we must say goodbye
I'm alive when we are together

Both

Amigos para siempre
Means you'll always be my friend
Amics per sempre
Means a love that cannot end
Friends for life
Not just a summer or a spring
Amigos para siempre

I feel you near me
Even when we are apart
Just knowing you are in this world
Can warm my heart
Friends for life
Not just a summer or a spring
Amigos para siempre

José

When
I look at you
I wonder why
There has to come
A time when we must say goodbye

I'm alive when we are together

Both

Amigos para siempre
Means you'll always be my friend
Amics per sempre
Means a love that cannot end
Friends for life
Not just a summer or a spring
Amigos para siempre

I feel you near me
Even when we are apart
Just knowing you are in this world
Can warm my heart

Friends for life
Not just a summer or a spring
Amigos para siempre

Amigos para siempre
Means you'll always be my friend
Amics per sempre
Means a love that cannot end
Friends for life
Not just a summer or a spring
Amigos para siempre
Amigos para siempre

Music: Andrew Lloyd Webber.

Lyrics: Don Black.

Ti očekuješ mnogo

2007-05-23T11:16:00.000+01:00

Ti od mene očekuješ mnogo: da budem slobodan unatoč svim nagonima. Da budem beskrajnih vidika unatoč prostoru i vremenu. Da se otrgnem od svijeta unatoč navezanosti za svoje osjećaje. Tvoja očekivanja u meni bude snage koje nikada nisam naslućivao. Ti u mene polažeš nadu i odgajaš me da vjerujem u sebe.

M. Gutl / A. Jarm

ANTIPEDAGOGIJA

2007-05-21T23:02:00.001+01:00

KAKO ODGOJITI
DELIKVENTA

Počnite od rane dobi davati djetetu sve što poželi. Na taj način će odrasti u uvjerenju da mu je cijeli svijet dužan pružiti lagodan život.

Kada dijete pokupi ružne riječi, smijte mu se. Mislit će da je baš simpatičan. To će ga također ohrabriti da nauči još «simpatičnije» riječi koje će vas kasnije rušiti s nogu.

Nemojte ga nikada upućivati u duhovne stvari. Čekajte da postane punoljetan i tada ga pustite neka «donese vlastitu odluku».

Izbjegavajte koristiti riječ pogrešno. Ona bi u djetetu mogla izazvati osjećaj krivice. Tako će poslije, kad bude uhićen zbog krađe automobila, vjerovati da se cijeli svijet okrenuo protiv njega.

Pokupite za djetetom sve što ostavi razbacano u svojoj bližoj i daljoj okolini: knjige, cipele i odjeću. Činite sve umjesto njega, tako će naučiti odgovornost uvijek prebaciti na drugoga.

Dopustite djetetu da pročita sve što mu dođe u ruke. Pazite da posuđe kojim se služi bude sterilizirano, ali mu zato dopustite da mozak hrani smećem.

Redovito se svađajte u nazočnosti djece.

Dajte djetetu novaca koliko želi. Nemojte mu nikada dopustiti da sam zaradi. Zašto se mučiti poput vas?

Zadovoljite sve njegove prohtjeve za hranom, pićem i udobnošću. Neka svaka njegova želja za vas bude zapovijed.

Ako se sukobi sa susjedima, profesorima ili policijom, uvijek budite na njegovoj strani. Oni svi imaju predrasude o vašem djetetu.

Kada stvarno dođe u nepriliku, ispričajte se u svoje ime: «Nikada ništa nisam mogao za njega učiniti!»

Pripremite se za život pun tuge i boli. Najvjerojatnije ćete ga imati.

Molitva računala

2007-05-20T21:21:00.001+01:00

«Gospodin je pastir moj...» Ps 23(22), 1

Gospodin je programer moj,
sistem mi neće pasti.
U hard discu srca moga instalirao
je software svoj.
Sve njegov naredbe su user-friendly meni.

Njegov me direktorij vodi do pravoga filea,
na slavu imena Njegova.
Usprkos svemu, skroliram kroz
probleme života svoga,
ne bojim se bugova ni virusa, jer on je backup moj,
njegov me password štiti.
Preda mnom menu priprema
na oči hackerima onim.
Dobrota i milost pratit će mene sve dane kompjuterskog života moga i moj će se file s Njegovim spojiti
i bit će saved zauvijek.

General Motors vs. Microsoft

2007-05-18T22:26:00.001+01:00

Na nedavnom sajmu računala COMDEX, Bill Gates je usporedio računalnu i auto industriju i izjavio:

"Da je GM drzao korak sa razvojem tehnologije kao što je računalna industrija to radila, sada bismo vozili automobile po cijeni od 25 dolara, koji bi za galon goriva prelazili 1000 milja."

Kao odgovor na Billove komentare, General Motors izdao je izjavu za tisak koja glasi:

"Da je GM razvijao tehnologiju kao Microsoft, svi bismo vozili aute sa slijedećim karakteristikama:

1. Bez apsolutno ikakvog razloga, auto bi se slupao dva puta dnevno.

2. Svaki put kada se ofarbaju linije na putu, morali bismo kupiti novi auto.

3. Povremeno bi vas auto jednostavno crkao na autoputu, bez ikakvog razloga. Morali biste stati sa strane, zatvoriti sve prozore, ugasiti auto, izaći iz njega, ponovno ući, upaliti auto i ponovo otvoriti sve prozore prije nego sto biste mogli nastaviti dalje. Iz nekog razloga, ovo biste prihvaćali kao normalno.

4. Povremeno, izvođenje nekog manevra kao sto je skretanje ulijevo, prouzročilo bi gašenje vašeg

automobila koji se ne bi mogao ponovo upaliti; u tom slučaju biste morali ponovo instalirati motor

5. Macintosh bi napravio auto koji se napaja solarnom energijom, koji je pouzdan, pet puta brži i dvostruko jednostavniji za voziti - ali bi mogao voziti samo na 5 posto putova.

6. Lampice upozorenja za ulje, temperaturu vode, i alternator bi sve bile zamijenjene jednim svjetlosnim upozorenjem na kojem bi pisalo: "This Car Has Performed An Illegal Operation."

7. Sistem za izbacivanje zračnih jastuka bi prije izbacivanja pitao, "Are you sure?"

8. Povremeno, bez ikakvog razloga, vaš bi se auto sam zaključao i ne bi ste mogli ući sve dok istovremeno ne pritisnete bravu, okrenete ključ i uhvatite se za radio antenu.

9. Svaki put kada se pojavi novi auto, kupci bi morali ponovo učiti voziti, jer nijedna od kontrola ne bi radila na isti način kao na starim automobilima.

10. Morali biste pritisnuti gumb "Start" da biste ugasili motor.

Je li vam poznata ova priča?

2007-05-17T11:32:00.001+01:00

Majka Tereza je govorila: "Ako ne možeš pomoći cijelom svijetu, pomogni jednom čovjeku."

Oluja se smirila i lagana kiša počela je natapati pijesak. Dječak je primijetio, kao i mnogi drugi znatiželjnici, da su morski valovi na pješčanu obali izbacili mnogo morskih zvijezda. One su se otimale smrti koja im je prijetila. Njihovo mnoštvo privuklo je pozornost ljudi koji su se tiskali promatrajući neobičan prizor. Morske zvijezde ležale su nepomično svega nekoliko metara od mora koje im znači život. U tom mnoštvu našao se i dječak koji je promatrao ovu smrtnu borbu zvijezda. Svi su mirno gledali, ali dječak se oteo iz ruku svog oca i otrčao do morskih zvijezda. Sagne se, rukama zgrabi tri zvijezde i otrči do mora. Vrati se i ponovi isto.

- Što radiš, mali? - upita ga neki znatiželjnik.

- Vraćam morske zvijezde u more, inače će uginuti na pijesku - odgovori dječak, ponavljajući iste radnje.

- Ali zar ne vidiš da ih ima tisuće i da ih ne možeš sve spasiti? Previše ih ima. To se uvijek događa nakon olujnih valova. Ti ne možeš promijeniti stvari!

Dječak se osmjehne, zahvati opet nekoliko zvijezda, baci ih u more i odgovori:

- Za ove sam uspio promijeniti stvari.

Čovjek je nakratko ostao zatečen, potom se sagne te i sam počne bacati zvijezde u more. Vidjevši to, dvije djevojke učine isto i sada ih je već bilo četvero koji su zvijezde vraćali u život. Malo nakon toga i ostali znatiželjnici pristupe i sada ih je već bilo pedesetak koji su morske životinjice bacali u vodu. Tako su ubrzo bile spašene sve zvijezde.

Eto, za promjenu stvari u svijetu dovoljan je i jedan čovjek, ali koji će imati smjelosti započeti posao.

Molitva Sv. Franje Ksaverskog Anđelu čuvaru

2007-05-15T11:27:00.001+01:00

»Molim te, blaženi Anđele, čijoj se zaštiti povjeravam, da mi uvijek budeš pri ruci i pomažeš mi. Izruči moje molitve milosrdnim ušima Boga našega Gospodina, da mi po svojoj blagosti i tvojim molitvama oprosti sve grijehe iz prošlosti. Udijeli mi da istinski upoznam i svim srcem okajem svoje grijehe koje sada činim, i savjetuj me i opominji da bih mogao izbjegavati grijehe u budućnosti. Po tebi neka mi On dade milost da činim dobra djela i izdržim do kraja. Snagom svemogućega Boga otkloni od mene svaku đavolsku napast. Ono što moja vlastita djela, uvijek izmiješana s nešto zla, ne zaslužuju svojim molitvama ti za mene isprosi pred Bogom. I ako s vremenom vidiš da sam odlutao s puta dobra te slijedim zabludu grijeha, pobrini se da se ponovno brzo vratim svome Spasitelju na put pravednosti. Kada me vidiš u nevolji i tjeskobi, svojim blagim zagovorom priskrbi mi Božju pomoć. Molim te, da me nikada ne napuštaš, nego uvijek štitiš, pomažeš i braniš od svih đavolskih muka i napadaja, bdijući nada mnom dan i noć, svakoga sata i svakoga trenutka. I kada ovaj život dođe do kraja, ne dopusti zlodusima da me uplaše, pa da upadnem u beznađe. Ne napuštaj me, moj Čuvaru, sve dok me ne uvedeš u blaženo gledanje Boga, u slavu koju bih onda s tobom i blaženom Božjom Majkom Marijom i sa svima svetima uživao zauvijek. Amen.«

(iz knjige J. Brodrick, Sveti Franjo Ksaverski, Zagreb, 2007, str. 180-181.

MOLITVA ZA HUMOR

2007-05-14T21:05:00.001+01:00

Daruj mi dobru probavu, Gospodine, pa i nešto za probavu. Daruj mi tjelesno zdravlje, zajedno s potrebnim smislom da ga što bolje sačuvam. Daruj mi svetu dušu, Gospodine, koja u oku zadržava ono što je dobro i čisto, kako se na pogled grijeha ne bi prestrašila, nego našla sredstvo da stvari opet sredi. Daruj mi dušu kojoj je dosada tuđa, koja ne pozna mrmljanja, ni uzdisanja, ni tužbe, i ne dopušta da se odviše brinem za ovo nešto koje se šepuri, a koje se naziva 'Ja'. Gospodine, daruj mi smisao za humor. Daj mi milost da razumijem šalu, kako bih upoznao malo sreće u životu - i od nje dijelio drugima. Amen. (Toma Mor)

Ljubav je ta koja prethodi želji. Jer, zapravo, što drugo želimo ako ne ono što ljubimo? Ljubav prethodi uživanju. Jer kako bismo mogli uživati u nekoj stvari, ako je ne bismo ljubili? Ljubav prethodi i nadi. Jer nadamo se samo onome što ljubimo. Ljubav prethodi i mržnji. Jer mi mrzimo zlo samo za volju ljubavi koju gajimo prema dobru. (Franjo Saleški, Teotim)

STVARI NISU UVIJEK ONAKVEKAKVIMA SE ČINE

2007-05-11T11:30:00.001+01:00

Dva anđela putnika zaustavila su se da prenoće u kući jedne vrlo moćne obitelji. Obitelj je bila netaktična i nije im odobrila da se smjeste u gostinjskoj sobi njihove vile. Umjesto toga dali su im mali prostor u hladnom podrumu kuće. Dok su raspremali ležajeve na podu, stariji anđeo ugledao je jednu pukotinu na zidu, i popravio ju je. Kada ga je mlađi anđeo upitao zašto je to napravio, stariji mu je odgovorio, "Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine".

Slijedeću noć, anđeli su došli da prenoće u kuću jednog vrlo siromašnog para, ali muškarac i njegova žena bili su vrlo gostoljubivi. Nakon što su sa njima podijelili ono malo hrane što su imali, bračni par je dozvolio anđelima da spavaju u njihovom krevetu gdje će se moći dobro odmoriti. Kada su se slijedeći dan probudili, anđeli su pronašli gospodina i njegovu suprugu u suzama. Jedina krava koju su posjedovali, čije je mlijeko bilo njihov jedini izvor prihoda, ležala je mrtva na polju. Mlađi anđeo bio je bijesan i upita starijeg anđela, "Kako si mogao dozvoliti da se to desi? Prvi čovjek imao je sve, i ti si mu pomogao; druga obitelj imala je malo toga, ali je bila spremna sve podijeliti, a ti si dozvolio da im ugine krava".

"Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine" odgovori stariji anđeo.

"Kada smo bili u podrumu one vile, primjetio sam da je u onoj pukotini na zidu sakriveno zlato. Obzirom da je vlasnik bio opsjednut novcem, zatvorio sam pukotinu tako da im onemogućim da pronađu to zlato."

"Noćas, dok smo spavali u krevetu siromašne obitelji, anđeo smrti došao je po ženu ovog seljaka, a ja sam mu dao kravu.

Dakle, stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine".

IRSKA NOVOGODIŠNJA ČESTITKA

2007-05-10T21:17:00.001+01:00

Ni životno nebo bez oblačka patnje,

ni dug životni put posut ružama,

ni odsutnost suza kajanja,

ni odsutnost svake boli sve ti to ne želim.

Jer suze čiste srce,

bol oplemenjuje dušu,

patnja i nevolje približavaju nas ljubaznoj Majci betlehemskog Djeteta

i osiguravaju nam utjehu njezina smješka.

Želim ti:

da u svom srcu uvijek sačuvaš

zlatni spomen na svaki dan svoga života.

Da budeš hrabar u trenutku kušnje,

kad križ bude stavljen na tvoja ramena,

kad ti se vrh koji moraš osvojiti učini previsokim,

a svjetlo nade veoma dalekim.

Da svaki dar koji ti je Bog dao,

raste iz godine u godinu i da se njime služiš tako

da radošću napunjaš srca onih koje vodiš.

Da u svako doba imaš prijatelja,

koji je vrijedan prijateljstva,

kojemu možeš s povjerenjem pružiti ruku u teškim trenucima.

S kojim ćeš moći odolijevati olujama i osvajati vrhunce.

I da u svakom času radosti i žalosti

usrećujući osmijeh božanskog Djeteta bude s tobom

i ti ostaneš u Božjoj blizini.

Još irskog blagoslova

2007-05-09T22:15:00.000+01:00

"Da Bog ima hladnjak, tvoja slika bi bila na njemu
Da ima novčanik, tvoja slika bi bila u njemu
Svakog proljeća šalje ti cvijeće
Svakog jutra ti daje izlazak sunce
Kad god želiš pričati, On te sluša
On može živjeti bilo gdje u Svemiru, ali je izabrao tvoje srce
Vidi to prijatelju, On je lud za tobom!" N.N.

Irski blagoslov

2007-05-08T20:45:00.000+01:00

Nek' za tvoje ruke uvijek bude posla;

nek' ti se u novčaniku uvijek nađe novčić-dva;

nek' ti na prozorskome oknu sunce uvijek sja;

nek' dúga stalno prati svaku kišu;

nek' ti ruke prijatelja uvijek budu blizu;

nek' Bog ispuni tvoje srce radošću i tako te ohrabri.

BOG, ZLO I NEZGODNA PITANJA!

2007-05-04T11:22:00.001+01:00

Sveučilišni profesor postavio je svojim studentima ovo pitanje:

«Je li Bog stvorio sve što postoji?»

Jedan student mu je smjelo odgovorio: «Da, Bog je stvorio sve što postoji!»

«Bog je sve stvorio?» upita profesor još jednom.

«Da, profesore» odgovori student.

Profesor će potom: «Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. Budući da zlo postoji a uzevši u obzir princip da nam određuje ono što radimo, onda je i Bog zao!»

Student je ostao šutke, a profesor je pun sebe konstatirao kako je još jednom dokazao da je ono što kršćani vjeruju zapravo mit.

Drugi je student podignuo ruku i pitao profesora smije li ga nešto pitati.

«Naravno» odgovori profesor.

Student ustane i reče: «Profesore, postoji li hladnoća?»

«Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar ti nikad nije bilo hladno?»

Studenti su se zakikotali na kolegino pitanje.

Student nastavi s pitanjem: «Profesore, postoji li tama?»

Profesor odgovori: «Naravno da postoji.»

Student će na to: «Opet ste u krivu, profesore, ni tama ne postoji. Tama je u stvarnosti samo odsustvo svjetla. Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo se poslužiti Newtonovom prizmom da pretvorimo bijelo svjetlo u mnoge boje i proučavati različite duljine svjetlosnih valova za svaku boju. Ne možemo mjeriti tamu. Najobičnija zraka svjetla može prodrijeti u svijet tame i prosvijetliti ju.

Kako možete znati koliko je određeni prostor mračan? Mjerite količinu prisutnog svjetla. Nije li ovo točno? Tama je pojam koji ljudi koriste da opišu što se događa kada nema svjetla.»

Na kraju, mladić upita: « Profesore, postoji li zlo?»

Sad već pomalo nesiguran, profesor odgovori: «naravno, kao što sam već rekao. Vidimo zlo svaki dan. Najčešće u svakodnevnim primjerima čovjekove nečovječnosti prema drugim ljudima... u zločinima i nasilju diljem svijeta. Ove manifestacije nisu ništa drugo nego zlo.»

Na to će student: «Profesore, zlo ne postoji, ili barem ne postoji po sebi.

Zlo je jednostavno odsustvo Boga. Baš kao i tama i hladnoća, to je pojam kojeg su ljudi stvorili da opišu odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije poput vjere i ljubavi koje postoje baš kao što postoje svijetlo i toplina. Zlo je posljedica onog što se dogodi kada u čovjekovom srcu nije nazočna Božja ljubav. Baš poput hladnoće koju doživljavamo u odsustvu topline, ili poput tame koja se događa kada nema svjetla.»

Profesor je sjeo.

Mladić se zvao Albert Einstein

Slika: MRTVA PRIRODA...

2007-05-03T10:33:00.000+01:00

Gdje je zapravo početak?

2007-05-02T22:52:00.001+01:00

Razgovaraju blizanci u utrobi majke.

- Vjeruješ li u život poslije rođenja?

- Naravno, sigurno postoji nešto nakon rođenja. Možda smo ovdje baš zato da se pripremimo na život poslije rođenja.

- To je glupost. Nema života poslije rođenja. Kako bi taj život uopće izgledao?

- Ne znam točno, ali uvjeren sam da će biti više svjetla i da ćemo moći hodati i jesti svojim ustima.

- To je potpuna glupost. Znaš da je nemoguće trčati. I jesti svojim ustima pa zato imamo pupčanu vrpcu. Kažem ti: poslije rođenja nema života!

- Pupčana vrpca je prekratka. Uvjeren sam da postoji nešto poslije rođenja. Nešto posve drugačije nego ovo što živimo sada.

- Ali, nitko se nije vratio od tamo. život se poslije rođenja završava. Osim toga život nije ništa drugo nego postojanje u uskoj i mračnoj okolini.

- Pa ne znam baš točno kako izgleda život poslije rođenja, ali ćemo u svakom slučaju sresti našu mamu. Ona će se zatim brinuti za nas.

- Mama?!? Ti vjeruješ u mamu? Pa gdje bi po tvome ta mama bila?

- Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujući njoj mi živimo, bez nje ne bismo uopće postojali.

- Ne vjerujem! Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da ne postoji.

- Da, ali ponekad, kada smo potpuno mirni, možemo je čuti kako pjeva i miluje naš svijet. Znaš, uvjeren sam da život poslije rođenja zapravo tek započinje.

Kad bih...

2007-04-30T20:53:00.000+01:00

Kad bih poučavao vještinom najboljih učitelja, a ljubavi ne bih imaobio bih samo pametan govornik i simpatičan zabavljač.

I kad bih poznavao sve tehnike i ispitao mnoge metode, i kad bih imao toliko obrazovanja da bih se osjećao kompetentnim, a ne bih shvaćao način na koji moji učenici razmišljaju i osjećaju ne bi bilo dovoljno.

I kad bih provodio mnoge sate u pripremanju

Da bih postao napet i nervozan,

A ne bih imao ljubavi i razumijevanja

Za osobne probleme mojih učenika

To još ne bi bilo dovoljno.
Učitelj koji ljubi je strpljiv, dobrostiv;

Ne sablažnjava se kad mu se ljudi povjeravaju;

Ne ogovara; ne obeshrabruje se lako;

Nije nepristojan

Nego je uvijek svojim učenicima živi primjer

Dobrog načina života o kojem govori.
Ljubav nikad ne prestaje. Programi? - Zastarjet će! Metode? - Postat će staromodne! Tehnike? - Bit će napuštene!

Jer, ograničeno je naše znanje, i samo malo ga možemo predati svojim učenicima;

Ali ako imamo ljubavi

Onda će svi naši napori postati stvaralački,

I naš utjecaj ostat će zauvijek

Prisutan u životima učenika.
A sada ostaju vještine, metode i ljubav,to troje ali najveća je među njima ljubav.
Anonymous (Prema 1. Korinćanima 13)

Gini Shimabukuro: A Call to Reflexion: A Teacher`s Guide to Catholic Identity for the 21st Century, NCEA, Washington,DC,1999. str.69 (prijevod: s. M. Berislava Grabovac

BEZ LJUBAVI

2007-04-28T13:28:00.000+01:00

Dužnost bez ljubavi rađa mrzovoljnost.
Odgovornost bez ljubavi rađa bezobzirnošću.
Pravednost bez ljubavi rađa okrutnošću.
Odgoj bez ljubavi rađa protivljenjem.
Mudrost bez ljubavi rađa lukavošću.
Ljubaznost bez ljubavi rađa licemjerjem.
Red bez ljubavi rađa sitničavošću.
Iskustvo bez ljubavi rađa napuhanošću.
Moć bez ljubavi rađa nasiljem.
Poštenje bez ljubavi rađa ohološću.
Vjera bez ljubavi rađa fatalizmom.
Život bez ljubavi jest besmislen.
(D. Rost i J. Machalke)

2007-04-28T06:45:00.000+01:00

Tekst pronađen u starojcrkvi svetog Pavla uBaltimoru, iz 1682. god.

Idi smireno kroz buku i užurbanost i sjeti se mira koji se može naći u tišini. Koliko je moguće, budi u dobrim odnosima sa svim ljudima.Govori svoju istinu smireno i jasno i slušaj druge, čak i glupe i neuke; i oni imaju svoju priču. Izbjegavaj bučne i nasilne osobe - one su teret duhu. Ako uspoređuješ sebe s drugima, možeš postati ogorčen ili ponosan; jer uvijek će biti većih ili manjih od tebe. Raduj se svojim dostignućima i svojim planovima. Održi zanos za svoj osobni poziv,ma koliko on skroman bio - to je pravo blago u promjenljivim vremenima. Budi obazriv u svojim poslovima; jer svijet je pun prevara. Ali neka te to ne omete da vidiš vrline koliko je ima. Mnogi ljudi teže za visokim idealima i svuda je život pun heroizma. Budi ono što jesi - budi svoj. Pogotovo nemoj glumiti ljubav. A nemoj ni biti podrugljiv prema ljubavi, jer usprkos ogorčenosti i razočarenjima, ona je vječna, iznova niče kao trava. Spokojno primi iskustvo godina, skladno napuštajući stvari iz mladosti. Gaji duhovnu snagu da te štiti od iznenadne nesreće. Ali nemoj sam sebe žalostiti izmišljanjima. Mnoga strahovanja nastaju od umora i usamljenosti. Osim održavanja zdrave stege, budi blag prema sebi.Ti si dijete svemira, ništa manje što je to drveće i zvijezde. Imaš pravo biti ovdje. I bilo ti to jasno ili ne, nema sumnje - svemir se razvija kako treba. Dakle, budi u miru s Bogom, ma kako ga zamišljaš, i bez obzira kakav ti je posao i čemu težiš u bučnom komešanju života, zadrži mir u svojoj duši. Pored sve prljavštine i jadikovanja i porušenih snova - ovo je ipak divan svijet. Budi pažljiv.Teži da budeš sretan...

Ako...

2007-04-26T09:03:00.001+01:00

Ako te nitko ne voli, moja je radost voljeti te.

Ako plačeš, želim te utješiti.
Ako si slab, dat ću ti svoju snagu.
Ako te nitko ne treba, ja te trebam.

Ako si beskoristan, ja ću ti posvetiti pažnju.
Ako si prazan, ispunit će te moja punina.
Ako te strah, ja ću te nositi na svojim leđima.

Ako želiš hodati, ići ću s tobom.

Ako me zoveš, uvijek ću doći.
Ako se izgubiš, nemoj zaspati prije nego me nađeš.
Ako si umoran, bit ću tvoj odmor.

Ako griješiš, ja sam tvoje oproštenje.
Ako mi govoriš, oslovljavaj me s «ti».
Ako me tražiš, za tebe ću biti dar.
Ako me trebaš, kažem ti, ovdje sam u tebi.
Ako se opireš, ne želim te prisiljavati.
Ako si u tami, svjetlo sam tvojim koracima.
Ako si gladan, dajem ti kruh života.
Ako si nevjeran, ja sam vjeran.

Ako želiš razgovarati, bit ću tvoj sugovornik.
Ako me budeš gledao, vidjet ćeš istinu svoga srca.

Ako si u zatvoru, ja ću te pohoditi i osloboditi.
Ako se slomiš, ozdravit ću tvoje prijelome.

Ako se uprljaš, ne želim da spašavaš

samo svoju prividnost.

Ako misliš da sam tvoj suparnik, znaj, ne želim biti iznad tebe.

Ako želiš vidjeti moje lice, gledaj cvijet, izvor, dijete...
Ako si odbačen, bit ću tvoj saveznik.
Ako te svi zaborave, ja te zaboraviti neću.
Ako nemaš nikoga, imaš mene.

Ako budeš šutio, moja će se riječ nastaniti u tvom srcu.
N.N.

I have a dream...Sanjao sam o...

2007-04-24T20:54:00.000+01:00

...tome da postanem gimnastičar!!!

Crkva podno Plešivice!!!

2007-04-22T20:25:00.000+01:00

Nebično lijepa crkva! Iznutra i izvana!

A okolina!

A jooj!

Opet ja sa savjetima

2007-04-20T12:55:00.001+01:00

4 naputka za dobro slušanje:

Jasno, ne moraš pažljivo slušati baš svakoga i uvijek. Neki su ljudi skloni jako mnogo pričati i nepresano slušati ih može biti naporno, pa i neizvedivo. Ali, ako tije do nekoga stalo i zaista želiš čuti i razumijeti što ti kaže, potrudi se i saslušati ga. U tome ti mogu pomoći sljedeće preporuke:

NA POČETKU SAM SEBI RECI: «SAD ĆU SLUŠATI!» Ova rečenica pomoći će ti da se koncentriraš i usmjeriš pozornost na ono što druga osoba govori.

DOK SLUŠAŠ, NEMOJ RADITI NEŠTO DRUGO – listati časopis, gledati što se događa oko tebe ili čak telefonirati! Iako ti se čini da možeš istodobno sve to raditi i slušati drugu osobu – budi siguran da to njoj neće tako izgledati! Umjesto toga, gledaj osobu u oči i izrazom lica pokaži da te zanima ono što govori.

AKO TI NEŠTO NIJE JASNO, nemoj samo prijeći preko toga. Pitaj osobu da ti to razjasni.

NEMOJ OPTUŽIVATI niti procjenjivati. Rečnice tipa SAMA SI KRIVA ZA TO ili DA SI MALO RAZMISLILA, TO NE BI UČINILA, samo će naljutiti drugu osobu i komunikacija će se brzo prkekinuti. Također nemoj davati ni savjete ako osoba to od tebe ne traži. Umjesto toga pokaži joj da je razumiješ i suosjećaš s njom. (Znam kako ti je, to je stvarno teška situacija.)

Evo nešto novo!!!

2007-04-17T22:42:00.000+01:00

Komentirajte slike!
Ova se zove: pogled kroz rupu!
Možda da objasnim sliku:
rupa u zidu jedne crkve u Šišincu
vani snijeg
idila
crno su vrata na kojima se nalazi ova rupa!

Proljeće je...!

2007-04-17T10:45:00.000+01:00

Što je to ljubav?

Nadam se da nije teško pitanje!?

Osjećam, strašno tešku devalvaciju, obezvrijeđivanje same riječi ljubavi, a s druge strane ljudi danas tako olako govore jedni drugima "volim te", ali djela nisu u skladu s riječima, jer ljubav je za mene.... a ne, neću vam reći! Hoću prvo vas čuti!

Hajde, raspišite se!

Radost!!!

2007-04-11T18:04:00.000+01:00

Što je smrt odkad je On uskrsnuo?!

A što je radost kad vidite da netko mrtav u sebi oživi!?

Nema ničeg ljepšeg!

Jeste li doživjeli uskrsnuće u sebi!?
Što znači za vas uskrsnuće!?

Kako vi to gledate?
A što znači baš baš uskrsnuće!?

SRETAN USKRS!

2007-04-08T15:31:00.000+01:00

NERAZORIVU NADU I ZARAZNU USKRSNU RADOST NEKA VAM PODARI USKRSLI!!!

Poticaj!

2007-04-02T22:00:00.000+01:00

WC I POSLJEDICE NESPORAZUMA

Neka engleska obitelj provodi godišnji odmor u Njemačkoj. Za vrijeme jedne od čestih šetnji primijete jednu ljupku kućicu u polju koja bi im odlično odgovarala za provod idućeg godišnjeg odmora. Upitaše tko je vlasnik i saznaše da je to protestantski pastor te s njim sklopiše ugovor za iznajmljivanje kućice iduće godine. Na provratku u Englesku, odjednom se sjeti gospođa da u kućici nije primjetila WC i zahvaljujući engleskoj pedantnosti, odluči pisati pastoru i zamoliti ga za informaciju gdje se nalazi WC u kućici. Pismo je bilo napisano ovako:

«Poštovani gospodine pastore, ja sam ona gospođa što sam s Vama prije nekoliko dana sklopila ugovor za ladanjsku kućicu. Nisam pri obilasku kućice naiša na WC te Vas molim da li biste me htjeli obavijestiti o tome. Uz srdačan pozdrav i poštovanje!»

Primivši pismo, pastor nije shvatio kraticu WC, i u uvjerenju da se radi o anglikanskoj kapeli (Walah Chapel), odgovori ovako:

«Poštovana gospođo, zahvaljujem na Vašem upitu. Čast mi je obavijestiti Vas da se mjesto koje Vas zanima nalazi 12 km od kućice, što je prilično neugodno za one koji su navikli češće ga posjećivati. Tko je navikao duže se zadržavati zbog svojih poslova trebao bi ponijeti nešto za jelo tako da se na mjestu može zadržati cijeli dan. Do mjesta se može doći prema izboru: pješice, biciklom ili autom, ali je bolje doći ranije da ne bi ostali vani i ometali druge. U zgradi ima oko 100 mjesta za stajanje i 40 sjedećih. Postoji kondiciranje zraka kako bi se izbjegla neugodnost loših mirisa. Sjedala su prekrivena crvenim velurom. Preporuča se da se dođe na vrijeme ako se želi dobiti sjedeće mjesto. Djeca sjede skupa s roditeljima i pjevaju, svi plješću rukama i udaraju nogama. Na ulazu vam daju jedan list papira, a tko zakasni, može se poslužiti listom susjeda. Papir se pri izlazu može predati osobi zaduženoj za to i po mogućnosti ne zgužvan kako bi se mogao koristiti još barem mjesec dana. Postoje veliki zvučnici i pojačal za zvukove da bi se mogli čuti vani za utjehu onim koji nisu mogli ući. Ono što se sakupi, podijeli se siromasima. Postoje i specijalni fotografi koji Vas snimaju u raznim pozama, kako bi Vas svi mogli vidjeti pri tako čovječnom činu!!»

Grgaz

2007-04-02T11:33:00.001+01:00

Mislim pa si mislim!

Poželio sam ovo staviti vam!

TRI SOKRATOVA CJEDILA

Neki čovjek došao je jednog dana sav uzbuđen mudrom Sokratu.

- Slušaj, moram ti ispričati kako je tvoj prijatelj …

- Stani! – prekinuo ga je filozof. – Jesi li ono što mi kaniš reći procijedio kroz tri cjedila?

- Tri cjedila? – začudi se čovjek.

- Da, prijatelju moj, tri cjedila! Prvo je cjedilo ISTINE. Jesi li provjerio je li ono što hoćeš ispričati istinito?

- Nisam, čuo sam da ljudi o tome govore …

- Pa, dobro, prijatelju sigurno si onda to procijedio kroz drugo cjedilo – a to je cjedilo DOBROTE. Ima li što dobro u onome što želiš pričati, makar i ne bilo sigurno da je sve istinito?

- Ne – odgovori čovjek, oklijevajući – ne radi se ni o čemu dobrome. Baš naprotiv …

- Hm! – prekine ga mudrac – pokušajmo sada i s trećim cjedilom. Je li KORISNO to što mi želiš ispričati?

- Pa …nije baš!

- U redu, onda – reče mudrac – ako ono što želiš pričati nije ni istinito, ni dobro, ni korisno, onda to lijepo zaboravi i ne brini se o tome kao što se ni ja ne brinem!

Cijena ljubavi!

2007-03-29T09:52:00.000+01:00

Pitanja koja postavljam kažu da su teška?

Pokušavam otkriti zapravo KOJA JE CIJENA LJUBAVI?

Nadam se da nije teško pitanje! Kometari iliti vaša razmišljanja nisu glupa! Nisu nedostojna pitanja! Ako imate želju kometirati samo dajte!

Ne bojte se!