utorak, ožujka 13, 2007

Kakav je Bog?


Dječak je želio sresti Boga. Znao je da treba dugo putovati domjesta gdje on živi, pa je zato spremio svoju prtljagu somiljenim kolačićima i pakiranjem od 6 boca voćnog soka tezapočeo svoju pustolovinu.

Kad je odmakao tri reda kuća, susreo je nekog starca. Sjedio jeu perivoju i mirno hranio nekoliko golubova.

Dječak je sjeo blizu njega i otvorio svoju prtljagu. Upravo sehtio osvježiti voćnim sokom kad spazi da starac izgledagladan, pa mu ponudi jedan kolačić.

Starac ga je zahvalno primio i nasmiješio se dječaku. Njegov jeosmijeh bio tako prijateljski da je dječak zaželio ponovno gavidjeti, pa mu je sada ponudio bočicu voćnog soka.

Starac mu se ponovno nasmiješio. Dječak je bio izvan sebe.Sjedili su čitavo popodne jedući i smijući se, bez da suizgovorili jednu jedinu riječ.

U međuvremenu se smračilo, dječak je osjetio umor i ustao jeda pođe, ali tek što je napravio nekoliko koraka okrenuo se,potrčao natrag do starca i snažno ga zagrlio. Starac mu jedarovao najveći smiješak do sada.

Kada je dječak ubrzo otvorio vrata svoje kuće, majka je bilaiznenađena radošću na njegovom licu. Upitala ga je: "Što jeto što si danas učinio da te je tako razdragalo?"

Odgovorio je: "Objedovao sam s Bogom". No, prije nego što jenjegova majka uspjela odgovoriti, dodao je: "Znaš što! Bog imanajljepši osmijeh koji sam ikada vidio."

U međuvremenu starac, također prožet radošću, vratio sekući. Njegov je sin bio začuđen odsjajem mira na njegovu licui upitao ga je:"Tata, što je to što si danas učinio da te jetako razdragalo?"

Odgovorio je: "Jeo sam kolačiće u perivoju s Bogom." Za svakislučaj, prije nego što je njegov sin odgovorio, dodao je:"Znaš što! Puno je mlađi nego što sam mislio."

pisac nepoznat

2 komentara:

Anonymous Anonimno kaže...

Poruka za sva vremena, nađi vremena za ljude oko sebe, za osmijeh koji toliko znači i zrači. Hvala Bogu, doživjela sam nešto takvoga, samo osmijeh mi je dovoljan bio da mi uljepša dan koji i nije počeo najbolje, odmah zaboraviš na nevolje.

16 ožujka, 2007 23:17  
Blogger Grgaz kaže...

Čovjek skoro da i ne povjeruje kako je tako malo potrebno da bismo došli na svoje!
Uzdravlje!

17 ožujka, 2007 16:38  

Objavi komentar

Pretplatite se na Objavi komentare [Atom]

<< Početna stranica