Ovo mi je jako dobra priča i ne mogu je ne staviti!

A vi čitajte! Za pouku me pitajte pa ću vam je reći!

PRIČA O SELJAKU I NJEGOVU MAGARCU

Živjeli jednom seljak i njegov magarac. Oba su bila stara i željni počinka zbog životnih iskustava koja su im podebljala kožu. Jednoga dana je stari, već napola slijepi i ne baš previše pametan magarac pao u stari zapušten bunar.
Životinja uhvaćena u glibu jako je njakala u toj rupi. Seljak nije znao što mu valja činiti. Bunar je bio star i neupotrebljiv, baš kao i magarac.
Seljak je ipak razmislio, otišao k susjedima i zamolio za pomoć. Sjetio se, naime, izvanrednog rješenja. Jednim će potezom riješiti dva stara problema. Odlučio je zatrpati bunar i to zajedno s magarcem. Nije mu se isplatilo izvlačiti staru životinju iz gliba.
Susjedi su rado došli pomoći čovjeku koji je imao problem. Uzeli su lopate i počeli su bacati zemlju u stari bunar. Životinja je to jače njakala i u svojem magarećem jeziku molila za milosrđe. Ali, milosrđa nije bilo.
Nakon nekog je vremena utihnula, iako su ljudi još uvijek bacali zemlju na nju... Seljak je znatiželjno pogledao u stari bunar i ostao iznenađen. Svaki puta kada bi na magarca pala gruda zemlje on ju je stresao sa sebe i stao na nju. Tako si je pomalo stvarao put u slobodu. Ubrzo su, iznenađeni, vidjeli magarca kako izlazi iz starog bunara.