srijeda, travnja 11, 2007

Radost!!!


Što je smrt odkad je On uskrsnuo?!

A što je radost kad vidite da netko mrtav u sebi oživi!?

Nema ničeg ljepšeg!

  • Jeste li doživjeli uskrsnuće u sebi!?
  • Što znači za vas uskrsnuće!?

  • Kako vi to gledate?
  • A što znači baš baš uskrsnuće!?

5 komentara:

Anonymous Anonimno kaže...

Teeeeška pitanja su u pitanju....
Uskrsnuće u sebi, doživjela sam kad sam se više posvetila duhovnom rastu kroz molitvu, čitanje vjerske literature, kroz duhovnu obnovu, razgovor s ljudima...
Uskrsnuće je novi život.

12 travnja, 2007 21:02  
Anonymous Anonimno kaže...

bokić...uskrsnuce u sebi sam doživjela kada sam se ivukla iz depresije i to sve uz božju pomoć.. sada svaki put kada mi je tesko obratim se Njemu.. za me je uskrsnuce sreca, nekakva punina u zivotu..ma treba se doživjeti...pozdrav...:)....

13 travnja, 2007 11:37  
Anonymous Anonimno kaže...

Ma daj... tak sam ti fino napisao svoje misljenje o ovoj temi... al kad ti moras na svabskom sve stavit pa sam krivo stisnuo... I kaj sad? Sad nis od mog komentara...

14 travnja, 2007 00:43  
Anonymous Anonimno kaže...

Uskrs je svakako puno više od formalnog praznika.Uskrs je praštanje i jedna duhovna rehabilitacija i uvijek i iznova nova prilika za bolji početak i šansa na koju svi imamo pravo.Uskrs je sve ono što svakog istinskog Čovjeka krasi. Uskrs je otići bolesnoj susjedi po ljek u ljekarnu, u pošti uplatiti struju, donjeti drva u kuhinju i oprati suđe.Uskrs je zapravo ; Res, non verba!

15 travnja, 2007 16:11  
Blogger Goxi kaže...

Otkad je Gospod uskrsnuo, smrt je poražena. Znam, to smo već toliko puta čuli. Po meni, to ne znači da više neće biti smrti, a ni patnje, al to sve gubi svoj zastrašujući ton i postaje sporedno. Budi se nada...na obzoru se rađa novo sunce nade...=) Za mene je uskrsnuće odbacivanje svega onoga ispraznoga...to je trenutak spoznaje koliko sam slab i grešan, ali ujedno i spoznaja da sam toliko ljubljen, toliko potreban ovome svijetu...kada napokon progledam. Tada smrt duha i duboki jadi nestaju, a u nama se budi onaj dugo priželjkivani osjećaj mira i ljubavi...=) Uskrsnuće u sebi? Vjerujem da sam takvo što osjetila samo jedan put u svom životu...i to onda kada sam osjetila poziv. Bilo je to u Kolnu. Kiša je lijala. Bilo je hladno. Shrvana tolikim lošim iskustvima koje sam do tada doživjela otišla sam se samo malo pomoliti u obližnju crkvu u kojoj je bila organizirana molitva i bdijenje. Samo sam kleknula...pogledala naprijed... Svećenik je upravo izložio Presveto...i tada sam znala. Tada sam upoznala tu pravu ljubav...ono zaista iskreno ljubljenje... I bila sam sretna. =) Sada je pak vrijeme kušnje... sada je vrijeme obraćenja...sada je vrijeme izgradnje vjere. Sada...do idućeg Uskrsa...do idućeg susreta...

18 travnja, 2007 00:33  

Objavi komentar

Pretplatite se na Objavi komentare [Atom]

<< Početna stranica