četvrtak, ožujka 29, 2007

Cijena ljubavi!

Pitanja koja postavljam kažu da su teška?
Pokušavam otkriti zapravo KOJA JE CIJENA LJUBAVI?

Nadam se da nije teško pitanje! Kometari iliti vaša razmišljanja nisu glupa! Nisu nedostojna pitanja! Ako imate želju kometirati samo dajte!

Ne bojte se!

23 komentara:

Anonymous Anonimno kaže...

ljubav nema cijene...

29 ožujka, 2007 17:21  
Anonymous Anonimno kaže...

ovako.. mlada jesam ali znam ja o ljubavi podosta... istina na sva tvoja pitanja ja nemam odgovora jer su zbilja preteška... al na ovo ću probat odgovorit... kao i ja i samo ja imam mišljenje da ljubav nema cijene.. ali na koji način ti misliš dali ljubav ima cijene??? ljubav je nešto najljepše u čovjekovom životu... ljubav prema obitelji, voljenoj osobi, prijateljima.. sve je to posebna vrsta ljubavi ali je svaka prekrasna sama za sebe...

29 ožujka, 2007 17:26  
Anonymous Anonimno kaže...

Hmh... NEMA cijene, besplatna je ljubav.

29 ožujka, 2007 20:40  
Blogger Grgaz kaže...

Slažem se da ljubav nema cijene i upravo je njena cijena u tome! Cijena ljubavi? Hm... To je ono što se zove žrtva! Što je čovjek spreman učiniti za one koje voli? Ako mi je nešto sveto jesam li spreman do kraja ići za to? Što je nama sveto?

29 ožujka, 2007 20:58  
Blogger Grgaz kaže...

A opet moramo paziti da ljubav ne ode u bescijenje ili da se obescjeni!

29 ožujka, 2007 21:03  
Anonymous Anonimno kaže...

pa da, čovjek je spreman učiniti SVE za one koje voli, da.. a što je nama sveto?

29 ožujka, 2007 21:05  
Blogger Grgaz kaže...

Da Anamarija! Da "ja i samo ja", da teta_25! Lijepe ste mi odgovore dali! Hvala!

29 ožujka, 2007 21:07  
Blogger Grgaz kaže...

Što je nama sveto? Za što bi se mi učinili ludost ljubavi?

29 ožujka, 2007 21:08  
Anonymous Anonimno kaže...

pa ovisi od osobe do osobe, kakvu bi ludost napravili.. ja nisam taj tip da radim ludosti kad sam zaljubljena...o svemu prvo treba dobro razmisliti.. a koje je tvoje misljenje o tom??

29 ožujka, 2007 21:13  
Anonymous Anonimno kaže...

čovjek je spreman puno toga napraviti u ime ljubavi. Koje su granice? Da li postoje? Što je sveto? Ljubav je sveta, zar ne?

29 ožujka, 2007 21:17  
Blogger Grgaz kaže...

Ja nisam mislio na zaljubljenost! Zaljubljenost je prolazna faza i može dovesti do ljubavi!
Navela si jedan dobar motiv a to je RAZUM. Razmisliti o svemu je potrebno. Čini se da kad ljudi vole, baš vole, da im nije ondak važno što i kako i zašto. Razlog je jasan! Ljubav. Kada sam rekao ludost ljubavi pomislio sam na Križ! Simbol kršćanstva! Ljubav do kraja! Za što sam ja spreman učiniti sve kada sam pitao mislio sam na vrijednosti za koje smo spremni učiniti sve ono što inače dok kalkuliramo i računamo i razmišljamo ne bismo učinili! Stoga moje mišljenje je da trebamo uvidjeti koje su vrijednosti za koje sam spreman dati život i ići do kraja! Takva je uostalom ljubav! Ide do kraja!

29 ožujka, 2007 21:19  
Blogger Grgaz kaže...

Da ljubav je sveta! Ljubav ima svoje svetište u kojem se prinose žrtve! Male, sitne - velike i jake! Zato je sveto! I nije mi važno što drugi ne cijeni ljubav ili žrtvu koju sam učinio već mi je dosta što volim!

29 ožujka, 2007 21:21  
Anonymous Anonimno kaže...

što bi ja rekla o ljubavi? slažem se da nema cijene...slažem se da treba biti bezuvjetna...ljubav bi prije svega trebala biti srž našeg bića, ne samo prema našim prijateljima, obitelji nego prema svakom čovjeku na svijetu...ljubav bi trebala biti i skromna...današnjem svijetu malo je stvari sveto...nažalost ali to je tako...ne cijene se više prave vrijednosti čovjeka, vrijednosti od kojih smo sazdani, nego se sve više voli vanjština, isprazna i kratkotrajna vanjština...ali ljubav sve pobjeđuje!

29 ožujka, 2007 22:24  
Blogger Grgaz kaže...

I to je vrlo točno! Ljubav sve pobjeđuje! No, pitanje stoji! Koje su to vrijednosti za koje bismo se ljubili do kraja?

30 ožujka, 2007 06:24  
Anonymous Anonimno kaže...

koje su vrijednosti da bi ljubili do kraja? Poštivanje, empatija...

30 ožujka, 2007 21:30  
Blogger Grgaz kaže...

ove tri točkice me zanimaju

30 ožujka, 2007 21:36  
Anonymous Anonimno kaže...

to ti dopuniš ;)

30 ožujka, 2007 21:42  
Anonymous Anonimno kaže...

evo da ti napišem nešto nevezano za temu... nova vijest je da sam ja postala animator za mlade u kutinskoj župi:)...pozdraf...ajd daj još koju temu pa da ja mogu malo pisat svoje "pametne" komentare...

30 ožujka, 2007 23:06  
Anonymous Anonimno kaže...

Cijena ljubavi je ponekad prevelika. Ponekad radimo stvari i koje ne želimo samo zbog te ljubavi koja je i sama po sebi daleko precijenjena.

31 ožujka, 2007 16:54  
Blogger Grgaz kaže...

Anonimno! Lijepo rečeno! Duboko! Proživljeno! A može li se reći zašto je ljubav precijenjena ili možemo li reći zašto činimo stvari koje ne činimo iz ljubavi!

31 ožujka, 2007 20:19  
Anonymous Anonimno kaže...

Negdje sam pročital da je ljubav zapravo robstvo po definiciji. Mogu se stim složiti. Ali meni je u ljubavi najzanimljivije to sto možemo doživiti sreću i razčarenje, možemo davati ili oduzimati,dobijati ili gubiti, ali nekako uvijek ostanemo svoji. Reklo bi se:" Nitko nam nemože uzeti dušu."

01 travnja, 2007 21:55  
Blogger Grgaz kaže...

Anonimno 3 pozdrav! Jako lijepo rečeno! Doživjeti sreću i nesreću u ljubavi to zapravo znači živjeti jer život je od toga sačinjen! Ljubav nas čini ranjivim i ona nas ozdravlja! Kao što rekoh ljubav ima oltar u središtu svom na kojem se prinose žrtve, a to hrani ljubav! Duša je središte ljubavi!

01 travnja, 2007 22:03  
Blogger Goxi kaže...

Naravno da imam želju prokomentirati...svako je pitanje vrijedno odgovora...=) Iako sam još dosta mlada, osjetila sam osjećaj prave ljubavi (i u to sam uvjerena bez obzira na druge)... Ljubav ima cijenu božanske naravi-božanska žrtva i patnja, suze i bol u službi najdivnijeg osjećaja kojeg srce može osjetiti. Ako je u pitanju voljena osoba, onda je to buđenje s tom osobom na pameti...njezinim imenom na usnama...suosjećanje s njezinim patnjama...goruća želja da joj pomogneš, da budeš uz nju...da je tješiš...da se smijete skupa... Ako je u pitanju obitelj, onda je to stalna suradnja, zajedništvo u lijepim stvarima, ali i jedinstvenost u danima tuge i straha...A ako su to pak prijatelji...onda je tu stajanje na raspolaganju...biti rame za plakanje...osjećati njegovu/njezinu bol...zajedno se smijati... I sve to činiti bez očekivanja ičega za uzvrat. U slučaju razočaranja oprostiti...okrenuti drugi obraz pa i stari, onaj bolni vratiti i ponovno se dati do kraja. Gdje je tu cijena? Je li ljubav neprocijenjiva ili nema cijene? Nije ni bitno ako je jednom zaista osjetiš...=) A ako previše boli, smeta ti to što su ti pružene ruke i otvoreno srce ostali prazni? Pogledaj u križ i sutra daj više...=)

04 travnja, 2007 00:50  

Objavi komentar

Pretplatite se na Objavi komentare [Atom]

<< Početna stranica