srijeda, lipnja 20, 2007

Večernji susret


Isuse, dođoh Ti reći, kako me u grlu guši,

od isplakanih suza kako me boli u duši.
Dođoh Ti šaptat kako mi križ izrani rame
i kako ga teško nosim
jer je pretežak za me.
Dođoh Ti se tužit u suton ovoga dana,
jer me odviše peče i boli ova rana.
Kleknuh da ti se jadam,
ali me zbuni Tvoje raspelo.
Žižak ti osvijetli lice,
raspeto, presveto tijelo.
U suzama, izmučen, izboden, raspet i sam...

O, Bože, što da se tužim,

pa mene je pred Tobom sram!

Gle, Ti nijemo šutiš,

nikome se potužio nisi,

a Tvoje presveto tijelo


stravično na križu visi.

Probodene noge i ruke,


probodeno je Srce Tvoje.


Kako je tuga Tvoja Teška


i sitne boli moje.

Isuse, dođoh Ti se jadat u suton ovoga dana,

al' motreć Tebe – iščeznu moja rana.

1 komentara:

Blogger Goxi kaže...

čitajući ovo sjetila sam se one divne pjesme koju si u zadnje vrijeme često pjevušim...

"Nije bilo prijatelja...nije bilo nikog ruku da mi pruži...moju bol da podijeli...sve dok me tvoje boli nisu iscijelile...sve dok mi tvoje svjetlo nije sve moje rastjeralo tmine..."

Pusa

27 lipnja, 2007 21:42  

Objavi komentar

Pretplatite se na Objavi komentare [Atom]

<< Početna stranica