RECI MI TOPLINOM SRCA

Zaklopi oči draga, tiho reci mi ime,
Još sam uvijek tu uz tebe, zanemari miris daljine
Tišine koja skuplja tugu, steže oko vrata,
Sjeti se mene kada čuješ otkucaje sata,
I pusti našu pjesmu, nek' plovi u noć…
Iako daleko, vratiti ću se, opet ću ti doć…
Tim riječima je Ivan tješio voljenu
Kad je kretao daleko, u zimu studenu.
Kažu daleko od oka, daleko od srca,
Oni bili su sigurni da jedno za drugog kuca,
I bez obzira što će ih sad dijelit kilometri
Vratit će osjećaj pjesme ove, ritmovi sjetni.
Reci mi toplinom srca, pokaži da je vruče,
Srce u grudima što za nas dvoje otuče
I kad bude najteže pusti Bekriju i Berny-a,
Pojačaj pjesmu koja ti govori mojim riječima…

Želim da te grlim nježno, da osjetiš miris tijela
Ljubav će ti biti vječna, što si dušom uvijek htjela…

Teško ovom srcu je, kad je drugo daleko,
I ako to ne doživiš, vjeruj razumjeti ćeš teško,
Da svaki tren u daljini je posvećen ljubavi,
I da sve bi dao da te noćas ona zagrli,
U noćim dugim, Ivan je perom od srca,
Pisao riječi u pismu iz kojeg čarolija puca,
U redcima piše kako dočekat ne može,
Badnju večer, da se ruke opet spoje,
Da opipa tvoje, kao u stara vremena,
Osjete miris tijela uz pahulje snijega bijela,
Još je reko da se ne brine, da je cijeli njen,
Da jutrom lakše se budi kad osjeti miris njen,
Na onoj bijeloj košulji sto ju bijaše ponio
Da bi lakše preživio tamo gdje je otišao
I na kraju u pismu opet ona pjesma stoji…
Pojačajmo ju svi nek se selom opet ori..

Želim da te grlim nježno, da osjetiš miris tijela
Ljubav će ti biti vječna, što si dušom uvijek htjela…

Dani u tuđini već polako privode se kraju,
Srca sve nervoznija kao da i sama znaju,
Da se bliži trenutak gdje će opet stati jedno uz drugo,
I pokazat da su jači. Noćas sve je čarobno,
I snijeg već bijeli pute i Ivan dolazi u selo,
S svoje daleke rute, još ih dijeli samo kilometar dva,
Na badnje večer ovo djeluje kao san,
Ona nikad sretnija satima stoji na trijemu,
Usprkos zimi grije ju ljubav prema njemu,
Ona meka pahulja što tiho leprša zrakom,
Sleti joj na dlan i nesta mjesečevim sjajom,
Kočija staje uz put, Ivan otresa kaput,
Ona trči mu u zagrljaj ko da je prvi put,
Sad otkucava ponoć što znači da je Božić tu…
U to Bekrija i Berny i opet onu pjesmu krenu…

Želim da te grlim nježno, da osjetiš miris tijela
Ljubav će ti biti vječna, što si dušom uvijek htjela…

Reci mi toplinom srca što ti moje ime znači,
Reci samo, meni nježno, reci tiho i ne plači…)

Berny i Bekrija

http://www.youtube.com/watch?v=nbVcnOwGyAo