srijeda, ožujka 05, 2008

ČOVJEK I LJUBAV


ČOVJEK I LJUBAV

Ljubav pričeka čovjeka kraj puta.
– Povedi me sa sobom, reče mu.
– Tvoja je odjeća tako pohabana, reče joj čovjek.
– Odjenuti ću te u najljepšu odjeću, nastavi ljubav. Povedi me sa sobom.
– Moj je dom malen, opravda se čovjek. U njemu ne bi bilo mjesta i za tebe.
– Udomit ću te u najljepše prostore, ustraja ljubav. Povedi me sa sobom.
– Tvoj je govor tako običan, primijeti čovjek.
– Progovorit ćeš najljepšim jezikom svijeta, reče ljubav. Povedi me sa sobom.
– Po čemu ću znati da je sve ovo što govoriš istina? – upita čovjek.
– Po tome što mi je više stalo do tebe nego do toga što ćeš sa mnom učiniti, reče ljubav.

Stjepan Lice

2 komentara:

Blogger Ana_Zg kaže...

Odličan tekst, čovjek nemože ostati ravnodušan. Istina je, teško prihvaćamo išta pozitivno u životu, samo gledamo negativno. Vrijeme nam je da počnemo prihvaćati LJUBAV i POZITIVU u životu.
Pozdraf Gga :)

06 ožujka, 2008 14:22  
Anonymous Anonimno kaže...

U dolini suza sve ima svoj kraj.
Suze nestaju, bol prolazi.
Jedno samo ostaje, i to trajno ostaje,
To je ljubav prema Tebi, - o moj Gospodine.

10 ožujka, 2008 13:54  

Objavi komentar

Pretplatite se na Objavi komentare [Atom]

Veze na ovaj post:

Stvori vezu

<< Početna stranica