ČOVJEK I LJUBAV

ČOVJEK I LJUBAV Ljubav pričeka čovjeka kraj puta. – Povedi me sa sobom, reče mu. – Tvoja je odjeća tako pohabana, reče joj čovjek. – Odjenuti ću te u najljepšu odjeću, nastavi ljubav. Povedi me sa sobom. – Moj je dom malen, opravda se čovjek. U njemu ne bi bilo mjesta i za tebe. – Udomit ću te u najljepše prostore, ustraja ljubav. Povedi me sa sobom. – Tvoj je govor tako običan, primijeti čovjek. – Progovorit ćeš najljepšim jezikom svijeta, reče ljubav. Povedi me sa sobom. – Po čemu ću znati da je sve ovo što govoriš istina? – upita čovjek. – Po tome što mi je više stalo do tebe nego do toga što ćeš sa mnom učiniti, reče ljubav. Stjepan Lice