ponedjeljak, travnja 30, 2007

Kad bih...


Kad bih poučavao vještinom najboljih učitelja, a ljubavi ne bih imaobio bih samo pametan govornik i simpatičan zabavljač.
I kad bih poznavao sve tehnike i ispitao mnoge metode, i kad bih imao toliko obrazovanja da bih se osjećao kompetentnim, a ne bih shvaćao način na koji moji učenici razmišljaju i osjećaju ne bi bilo dovoljno.
I kad bih provodio mnoge sate u pripremanju
Da bih postao napet i nervozan,
A ne bih imao ljubavi i razumijevanja
Za osobne probleme mojih učenika
To još ne bi bilo dovoljno.
Učitelj koji ljubi je strpljiv, dobrostiv;
Ne sablažnjava se kad mu se ljudi povjeravaju;
Ne ogovara; ne obeshrabruje se lako;
Nije nepristojan
Nego je uvijek svojim učenicima živi primjer
Dobrog načina života o kojem govori.
Ljubav nikad ne prestaje. Programi? - Zastarjet će! Metode? - Postat će staromodne! Tehnike? - Bit će napuštene!
Jer, ograničeno je naše znanje, i samo malo ga možemo predati svojim učenicima;
Ali ako imamo ljubavi
Onda će svi naši napori postati stvaralački,
I naš utjecaj ostat će zauvijek
Prisutan u životima učenika.
A sada ostaju vještine, metode i ljubav,to troje ali najveća je među njima ljubav.
Anonymous (Prema 1. Korinćanima 13)

Gini Shimabukuro: A Call to Reflexion: A Teacher`s Guide to Catholic Identity for the 21st Century, NCEA, Washington,DC,1999. str.69 (prijevod: s. M. Berislava Grabovac

2 komentara:

Anonymous Anonimno kaže...

doista! slazem se najveca je ljubav, samo ona daje snagu, kreativnost i cini ti stvari laksima. ljubav, ljubav

30 travnja, 2007 23:24  
Anonymous Anonimno kaže...

Ovo sam o potvrđuje kao i štivo ispod, da u ljubavi nema osrednjosti, ljubav ide u krajnost ili je ima ili je nema. Ljubav nije ružičasta ona ima samo dvije boje, crnu ili bjelu. U ljubavi nema trgovine ni kalkukacija u ljubavi je sve sasvim besplatno i kao dar!

04 svibnja, 2007 21:32  

Objavi komentar

Pretplatite se na Objavi komentare [Atom]

<< Početna stranica