četvrtak, svibnja 17, 2007

Je li vam poznata ova priča?



Majka Tereza je govorila: "Ako ne možeš pomoći cijelom svijetu, pomogni jednom čovjeku."


Oluja se smirila i lagana kiša počela je natapati pijesak. Dječak je primijetio, kao i mnogi drugi znatiželjnici, da su morski valovi na pješčanu obali izbacili mnogo morskih zvijezda. One su se otimale smrti koja im je prijetila. Njihovo mnoštvo privuklo je pozornost ljudi koji su se tiskali promatrajući neobičan prizor. Morske zvijezde ležale su nepomično svega nekoliko metara od mora koje im znači život. U tom mnoštvu našao se i dječak koji je promatrao ovu smrtnu borbu zvijezda. Svi su mirno gledali, ali dječak se oteo iz ruku svog oca i otrčao do morskih zvijezda. Sagne se, rukama zgrabi tri zvijezde i otrči do mora. Vrati se i ponovi isto.


- Što radiš, mali? - upita ga neki znatiželjnik.


- Vraćam morske zvijezde u more, inače će uginuti na pijesku - odgovori dječak, ponavljajući iste radnje.


- Ali zar ne vidiš da ih ima tisuće i da ih ne možeš sve spasiti? Previše ih ima. To se uvijek događa nakon olujnih valova. Ti ne možeš promijeniti stvari!


Dječak se osmjehne, zahvati opet nekoliko zvijezda, baci ih u more i odgovori:


- Za ove sam uspio promijeniti stvari.


Čovjek je nakratko ostao zatečen, potom se sagne te i sam počne bacati zvijezde u more. Vidjevši to, dvije djevojke učine isto i sada ih je već bilo četvero koji su zvijezde vraćali u život. Malo nakon toga i ostali znatiželjnici pristupe i sada ih je već bilo pedesetak koji su morske životinjice bacali u vodu. Tako su ubrzo bile spašene sve zvijezde.


Eto, za promjenu stvari u svijetu dovoljan je i jedan čovjek, ali koji će imati smjelosti započeti posao.

3 komentara:

Anonymous mr kaže...

new image? sviđa mi se... a i priča mi se jako sviđa!

17 svibnja, 2007 17:51  
Anonymous Anonimno kaže...

ej,nadam se da će se objavit ovaj komentar...
jučer mi je bilo zanimljivo pričat sa vama i drago mi je da je renato ostao...
čak je i ostao igrat odbojku iako se to nisam nadala...i sam je reko da je došao samo po slike...
jučer sam se jako razočarala u ivu c,doru,mariju i kiselu...
ja sma bila dobra frendica sa njima i jučer kad je jelena otišla vidjela sam ih u parkiću...a mene uopče nisu zvale...danas bojan slavi rođendan...ja ne znam dali da idem jer znam da ću bit odbačena...ne znam jesu li one meni uopće frendice...ne znam kaj da mislim...kad me tako iznevjere uvijek im oprostim...i uvijek tako...ne znam u čemu sam pogriješila da se ne žele družit sa mnom...
u školi sam slučajno ostavila anjin mobitel ovoj drugoj dori iz razreda i ona je pročitala poruke...i anja me napala nešto malo ta kakav ja to mozak imam i sl.i tako su me cure ove druge cure isto...da kako sam ja to mogla napravit...napadaju me zbog tako male pogreške...i ja sam im rekla da kaj me napadaju i otišla...ne znam jeste li skužili ja se najviše družim sa renatom...i kad sam sa njim nisam usamljena...al nemre on stalno bit sa mnom..ima on curu i druge frendove...a kad njega nema onda sam usamnljena...i tužna...jer nemam frendove...jedina frendica koju imam živi u centru grada ali ne stignemo se vidjet...tako sam se razočarala...i jučer ja dođem sa zadricom u parkić a ove nas nisu ni pozvale da dođemo sa njima...ja nikome ne mogu vjerovat što se frendova tiče...jedino renatu i toj frendici...

18 svibnja, 2007 09:07  
Blogger ..::Goga::.. kaže...

Prekrasna priča.
Podsjeća me na Isusove prispodobe.

18 svibnja, 2007 11:20  

Objavi komentar

Pretplatite se na Objavi komentare [Atom]

<< Početna stranica