četvrtak, rujna 06, 2007

MOLITVA IZ ROVA

večeras kada budeš prolazio našom bojišnicom

svrati Bože i u moj rov

ispričat ću ti najljepše priče koje znam

biti iskreniji nego ikada prije

obećat ću ti da neću biti

kao oni s druge strane

borit ću se kao ono ti

kada si bičem tjerao trgovce iz hrama

pritom ih nisi mrzio

učinio si tek ono

što si trebao učiniti


 

svrati Bože večeras i u moj rov


 

neću te imati čime počastiti

razumjet ćeš me

svakog trena oni mogu zapucati

prijateljski ćemo sagledati moju sadašnjost

dogovoriti se da u budućnosti

ne idemo jedan bez drugoga


 

svrati Bože večeras i u moj rov


 

možda neću prepoznati tvoj dolazak

zato molim te budi uporan

zovi me

sigurno ću se odazvati

čujem li tvoj glas


 

Bog prolazi bojišnicom u svako doba dana i noći. Vidiš li ga i čuješ li ga? Njegova je slika u dubinama tvojim. Ti si ustvari njegova slika. Nasmiješi se.

6 komentara:

Anonymous Anonimno kaže...

Sviđa mi se post...
Dao si mi razmišljati o mojoj bojišnici...o tome gdje sam ja...s kime ja to ratujem...je li ta borba uopće potrebna?
Što sam shvatila? Ajoooooj!! Da sam tu...na pravom mjestu u pravo vrijeme...
Došao je Gospodin i meni...popričali smo si malo... Imala sam čak i par starih kolačića da mu ponudim... I sve smo se mi dogovorili...
Osmijeh je najbolje oružje...i s tim oružjem krećem u borbu!!

Drago mi je da si se vratio na ove analogne blogerske valove!!

Chitamo se...

--Heartlish girl--

07 rujna, 2007 09:19  
Blogger Grgaz kaže...

--Heartlish girl--
sam ja na valovima Duha! duhovito kaj ne
Srčani djevojčić ti fala na postu

07 rujna, 2007 09:25  
Anonymous Anonimno kaže...

bog je uvijek sa nama... zna šta se nama deševa,poznaje nas... svaki dio našeg tijela, naše duše, svaki naš pokret... mi smo ti koji smo slijepi, gluhi... zatvoreni u svom svijetu u kojem smo ono što bi inače željeli biti ne shvaćajući da nas bog želi ovakvima kakvi jesmo...zašto nas je onda ovakve stvorio?... sami smo krivi za ono loše što nam se dešava... to u biti i nije loše... to je blagoslov... jedino što sve to uistinu otežava je to što mi nemamo vjere!... ni u sebe ni u boga...nažalost!...on zna kada nam je potreban... tada dolazi i zove nas... a mi, onako uplašeni, ne čujemo jer smo zatoreni u onom "sigurnom" kutku svoga svijeta tj, onom najnesigurnijem...

pozdrav, ...black angel...

07 rujna, 2007 21:35  
Anonymous Anonimno kaže...

Fala tebi na tvojim novim postovima...
Kad bi samo znao koliko pogodiš ono kaj meni treba... Nađem se u svakom tvom retku...

Hvala na svemu

--Heartlish girl--

08 rujna, 2007 15:15  
Anonymous Anonimno kaže...

Ako je Gospodin s nama, tko je protiv nas?
Kaj ne?

08 rujna, 2007 15:51  
Blogger Grgaz kaže...

Blcky!
Dugujem ti odgovor! Uskoro će!

08 rujna, 2007 19:56  

Objavi komentar

Pretplatite se na Objavi komentare [Atom]

<< Početna stranica