nedjelja, rujna 23, 2007

Ne prestajem sanjati Crkvu




Ne prestajem sanjati Crkvu koja svoju sigurnost ne nalazi u svetosti svojih zidova, kipova i slika nego u smionosti evanđeoskog života.

Ne prestajem sanjati Crkvu koja se više pouzdava u snagu Duha nego što se plaši svojih slabosti.

Ne prestajem sanjati Crkvu koja ima snage svjedočiti i biti poticaj svojim životom prije nego li svojim riječima, Crkvu kojoj je životno stalo i do krajnje razočaranih, obeshrabrenih i klonulih.

Ne prestajem sanjati Crkvu koja se nikoga ne odriče zbog njegovih slabosti, koja se ne odriče ni onih koji joj se suprotstavljaju, ni onih koji je progone.

Ne prestajem sanjati Crkvu koja se odriče svih pogodnosti koje joj svijet lukavo podmeće.

Ne prestajem sanjati Crkvu koja se bez oklijevanja, s povjerenjem u snagu svoje bezazlenosti, suočava s podmuklostima svijeta.

Ne prestajem sanjati Crkvu koja ni zbog čega ne pristaje Božju ludost zamijeniti mudrošću svijeta.

Ne prestajem sanjati Crkvu kojoj siromaštvo nije znak slabosti i neodgovornosti nego znak bliskosti s potrebnima, znak bliskosti s Bogom.

Ne prestajem sanjati Crkvu kojoj nije stalo do moći i vlasti, do otužnih počasti, Crkvu koju ne zasljepljuju ispraznosti svijeta.

Ne prestajem sanjati Crkvu kojoj je vjernost Bogu i služba čovjeku mjera njezine svrhe.

Ne prestajem sanjati Crkvu okupljenu i skladnu, Crkvu smjernu i zanesenu.


Dok o tome sanjam, ne prestajem gledati Crkvu koja se suosjećajno uključuje u život onih koje toliki ne primjećuju.

Ne prestajem gledati Crkvu koja blagoslovom liječi svijet.

Ne prestajem gledati Crkvu koja, od tolikih neprimijećena, od tolikih prezrena, održava nadu ovoga svijeta.

Ne prestajem gledati Crkvu koja ima snage suočiti se s onim što dovodi u pitanje njezinu vjerodostojnost.

Ne prestajem gledati Crkvu koja posvuda traži putove mira, Crkvu koju trgovci mržnjom i smrću uporno nastoje obezvrijediti.

Ne prestajem gledati Crkvu koja se zauzima za život, za čovječnost, Crkvu koju zbog toga toliki osuđuju.

Ne prestajem gledati Crkvu čiju svetost prešućuju, a grešnost marno razglašuju.

Ne prestajem gledati Crkvu koja uporno slijedi Božje tragove, Crkvu koja ih nalazi i ondje gdje su ih razboriti prestali tražiti.

Ne prestajem gledati Crkvu koja se ne zadovoljava svojom ispravnošću, koja se potvrđuje u svojoj izloženosti.

Ne prestajem gledati Crkvu koja, dok se toliko staroga urušava, ima snage za novost, Crkvu koja iz novosti za koju se zauzima ne isključuje ni svoje rušitelje.

Ne prestajem gledati Crkvu njegovateljicu i podržavateljicu vedrine u svijetu.

Ne prestajem gledati Crkvu koja je svetohranište svijeta.


Ne prestajem gledati Crkvu i nastojim, nastojim koliko god uzmognem, biti dio nje.

Stjepan Lice


5 komentara:

Anonymous Di kaže...

Ne prestajem sanjati Crkvu...

25 rujna, 2007 11:32  
Anonymous Anonimno kaže...

vozdra!
iskreno, u nekim stvarima, ne sviđa mi se ta "Crkva".....o nekim stvarima imam drugačije mišljenje od onoga koje ona propovijeda... naravno, ja crkvu ne odbacjem... neka ljudi slobodno vjeruju, ali ja sam našla svoje istine...odgovore na svoja pitanja... a našla sam ih u Bogu.... sve što sam postigla, sve što sam u životu prošla,sve što mi se u životu događalo... bilo je zato što je on tako htio...sve se desilo jer me je on vodio... "bog je u svijetu zapisao put koji svaki čovjek mora slijediti. valja samo čitati što je zapisao tebi."
"tko god da jesi ili što god da činiš, kad nešto želiš s voljom, to je zato što je ta želja rođena u Duši Svijeta. to je tvoje poslanje na zemlji."
Paulo Cuelho "Alkemičar"
poštujem tuđe mišljenje, ne protivim mu se, ali ga ne mogu prihvatiti kao svoje mišljenje...
ne znam zašto nedjeljom u crkvi vidim onoliku hrpu ljudi...ne znam što oni ondje traže... utjehu?... sažaljenje?....kao:"jao, jadan ti!...baš ti je grozan taj tvoj život...." sam si ga izabrao... bog ti je dao mogućnosti... e sad... jesi li ti slijedio njegov glas kako te zove onim imenom koje ti je on odredio još davno prije tvog rođenja?... ili si išao svojim putem...samostalno...ne znam.... ali znam da si trebao...to je bio tvoj izbor...
no,dosta pametovanja.... odoh sad....
pozz, ...black angel...

25 rujna, 2007 20:48  
Anonymous Anonimno kaže...

Dragi black angel, anonimno, ili kako vec... Oprosti sto cu biti slobodna komentirati tvoj komentra. Crkva koju stavljas pod navodnike je sastavljena od svih ljudi koji su krsteni. Mislim ovdje na katolicku Crkvu i katolicko krstenje. Krsteni su jednako dio Crkve kao i "oni koji propovijedaju". Svaki clan Crkve nosi svoj dio odgovornosti.
A covjek nije otok, covjek je socijalno bice, stvoren da bi rastao, davao se i primao u zajednici. A Crkva i to jest - zajednica. Svi smo mi ljudi i svatko je razlicit, zato nas i u Crkvi ima razlicitih. Ali Duh Sveti vodi Crkvu, a ne covjek.
Sakramentalni zivot (odlazak u crkvu na misu, ispovijed...) je ono sto covjeku daje snagu da ide dalje, ono sto ga priblizava Izvoru, Prijatelju, Isusu kojem vjerujemo.
Zasto bi netko bio jadan zbog toga?
Svi imamo svoje krizeve i poteskoce, ali vjera je ta koja nam ne da da padnemo i vise se ne dizemo. Povjerenje u Boga je ono koje daje smisao nasem zivotu, pa i patnjama i bolima i zbog kojeg se dajemo voditi od Njega, slusati Njegov glas.
I za kraj, procitala sam sve Coelhove knjige, ima lijepih misli, ali usprkos svemu previse nas usmjerava na same sebe... Sve je Bog i mi smo Bog... Ne treba ti nista nadnaravno jer vec i sam participiras na nadnaravnom - sam jesi Bog. To je ono sto se cita izmedju redaka kod Coelha i to je ono sto je opasno. Ljudi nisu bogovi. I ne mogu zivjeti bez Boga. Zivot bez poznavanja Boga nije zivot u punini.
Evo, nemoj se ljutiti, nisam odoljela ne napisati ovo.

26 rujna, 2007 14:05  
Anonymous Di kaže...

Zaboravih se potpisati na komentar iznad

26 rujna, 2007 14:06  
Anonymous Anonimno kaže...

ma slažem se s tobom.... možda sam ovo što sam željela reći napisala u nekom malo dugačijem smislu nego što sam mislila... ispričavam se zbog toga... nije baš ispalo onako kako sam zamislila.... što se tiče Cuehovih knjiga, imam isto mišljenje kao i ti, ali nisam htjela baš tako o tome govoriti jer se mnogi ljudi s tim ne slažu pa to dovodi u mnoge konflikte....
svime sam samo htjela reći da mnogi ljudi iz krivih razloga idu u crkvu...znam da me vjerovatno ne shvaćaš, ali teško mi je sve što mislim objasniti na ovaj način...
nadam se da moj komentar nije nikoga uvrijedio jer mi to ni u kom slučaju nije bila namjera....
pozdrav, ...black angel...

26 rujna, 2007 16:39  

Objavi komentar

Pretplatite se na Objavi komentare [Atom]

Veze na ovaj post:

Stvori vezu

<< Početna stranica