utorak, rujna 11, 2007

Neživljeni život - jedan od najvećih grijeha

Poučavali su nas mnogo toga o prirodi negativnosti i prirodi grijeha, ali nam nikad nitko nije rekao da je jedan od najvećih grijeha neživljeni život. Poslani smo u svijet da živimo u punini sve ono što se budi u nama i sve što nam dolazi. Jedinstveno je iskustvo biti kraj samrtničke postelje nekoga tko je ispunjen žaljenjem; čuti ga kako bi volio još jednu godinu da čini stvari koje je njegovo srce oduvijek sanjalo, ali je vjerovao da to ne može učiniti dok se ne povuče u mirovinu. Uvijek je odlagao san svoga srca. Puno je ljudi koji ne žive svoje živote kako zaslužuju. Mnoge stvari koje ih odvraćaju od ostvarenja njihova života su pogrešne. To su samo slike, prividi u njihovim mislima. Pravih zapreka uopće nema. Ne bismo nikada smjeli dopustiti našim strahovima ili očekivanjima drugih da upravljaju našom sudbinom.

Privilegirani smo time što još imamo vremena. Imamo samo jedan život i sramota je ograničiti ga strahom i pogrešnim zaprekama. Irenej, izvrsni filozof i teolog drugog stoljeća, reče: Slava Božja je čovjek koji živi u punini.


Divno je zamisliti da je pravo božanstvo prisutnost u kojoj su sva ljepota, jedinstvo, kreativnost, tama i negativnost usklađeni. Božanstvo ima takvu strast stvaranja i instinkt za puno ostvarenje života. Ako dopustite svojoj prirodi da oživi, onda će sve doći u ritam. Ako živite život koji volite, primit ćete zaklon i blagoslove. Ponekad oskudica blagoslova u nama i oko nas proizlazi iz činjenice da ne živimo život koji volimo, radije živimo život koji se očekuje od nas. Padamo izvan ritma s tajnim biljegom i svjetlom naše vlastite prirode.


Oblik svake duše je različit. Postoji tajna sudbina za svaku osobu. Kad pokušavate oponašati druge ili gurate sebe u neki kalup, izdajete svoju osobnost. Trebamo se vratiti nutarnjoj samoći da ponovno pronađemo san koji leži u srcu naše duše. Trebamo osjećati san s divljenjem djeteta koje prilazi blagu otkrića. Kad ponovno otkrijemo našu djetinju prirodu, ulazimo u svijet nježnih mogućnosti. Nakon toga pronaći ćemo sebe učestalije na mjestu lagodnosti, radosti i slavlja. Pogrešni tereti otpadaju. Dolazimo u ritam sa samima sobom. Naš glineni oblik postupno uči hodati lijepo na ovoj predivnoj zemlji.


JOHN O´DONOHUE

14 komentara:

Anonymous Anonimno kaže...

hey!
fora...slažem se s tvojim postom...

. . .CARPE DIEM. . . zar ne?

pozz, ...black angel...

11 rujna, 2007 21:39  
Blogger Grgaz kaže...

Baš si tajanstvena! Supač si blacky!

11 rujna, 2007 21:42  
Anonymous Anonimno kaže...

''Privilegirani smo time što još imamo vremena. Imamo samo jedan život i sramota je ograničiti ga strahom i pogrešnim zaprekama.''

...sviđa mi se...:-)

12 rujna, 2007 10:04  
Anonymous Anonimno kaže...

"Pravih zapreka uopće nema."

Onda je stvarno nevjerojatno kolika je velika moć ljudske autosugestije i autoprojekcije!

Ja sam ti jedna mala zbunjena djevojka koja se eto nekako bori u svom životu. Dobro sam. Imam raznovrsnih problema, ali više patim zbog toga što sam neshvaćena od drugih. Prezrela za svoju dob? Možda. Ali to ionako nije bitno.
U biti me poznaješ veoma dobro, ali ti zasad neću otkriti svoj identitet. Barem ne još neko vrijeme. Susret ćemo se tu negdje u ovom comm boxu.
Pozdrav

--Heartlish girl--

12 rujna, 2007 10:31  
Anonymous Anonimno kaže...

A kako da živim upotpunosti kako mi srce želi kada me okolina ne želi takvu prihvatiti?

12 rujna, 2007 12:25  
Anonymous ivana kaže...

o ja sam bila ono gore

12 rujna, 2007 12:25  
Blogger Goxi kaže...

"Naš glineni oblik postupno uči hodati lijepo na ovoj predivnoj zemlji."

Učim...još pužem...ali polako ustajem... Ponovno vidim!! =)
Pa nije valjda da mi zamjeriš ove krizne trenutke, ovaj depresivni blog?? Nemoj, molim te!

Ustat ću! I to ne zbog sebe same (jer ja to ne znam), nego zbog svih vas!! Zbog tebe Grgach, zbog moje male Anamarijice... Zbog vas svih!

Pusa!
G

p.s. Jel se to mene trača ovuda?! E Heartlish, jel te ja znam?

12 rujna, 2007 16:50  
Blogger Goxi kaže...

nisam rekla da to već činiš, nego da nikada ni ne počneš... I ja ne gledam ljude očima!! Tak da cvike nemaju veze s tim...

ma joooj...što si ono rekla Heartlish, neshvaćena???
Brijem da smo onda dve...

Daj javi se mala!!!

Goxi

12 rujna, 2007 18:58  
Anonymous svijet nas ranjava, a rane ne zacjeljuju... kaže...

"Kad pokušavate oponašati druge ili gurate sebe u neki kalup, izdajete svoju osobnost..."
...Sviđa mi se ta rečenica, jer govori o onome što ja pokušavam cijelo vrijeme u ovo malo godina svog života, a to je ostati svoja, prvenstveno ja... i ne bježati od onog što jesam, ali danas je nekako teško ostati svoj, zar ne!?
U ovom svijetu punom osuda, svatko od nas traži da budemo ono što oni očekuju od nas (obitelj, društvo...)
Zapravo današnje društvo nas i uvjerava, da bi se mogli socijalizirati, moramo biti dio nekog "kalupa" jer inače nismo prihvaćeni...
Meni je svakim danom teže biti dio upravo tog "kalupa", jer imam osjećaj da moram trčati od strane do strane pokušavajući zadovoljiti sve, da bi ostala dio priče.... a to je preteško jer sam toliko različita od onog stereotipa kojim nas danas društvo tlači....
...zbunjuje me to...

12 rujna, 2007 19:21  
Anonymous Anonimno kaže...

o! hvala, hvala! šta ću, takvu me Bog stvorio.. i ponosna sam na sebe bez obzira na sve jer znam da je on mene htio baš ovakvu kakva jesam...
za goxi i heartish girl- probajte malo na taj način razmišljati...

"...When you want to give up
and your heart is about to broke
remember that you are perfect,
GOD MAKES NO MISTAKES!..."

pozz & ki$$, ...black angel...

12 rujna, 2007 19:48  
Anonymous Anonimno kaže...

Joooj što sam tražena!!

"...gurate sebe u neki kalup, izdajete svoju osobnost."
A kaj bi rekao da ti velim svoje mišljenje: sami stvaramo te kalupe i onda ne znamo u njima živjeti!
Kako spriječiti onda tu bedastoću?!
Ljudi ne znaju uopće pronaći neku kolotečinu, a glavno je da jauču kako s njom ne mogu živjeti.
I što reći? Dajte mi neki novi kalup. Možda tada naučim bolje živjeti i bolje se nositi sama sa sobom!

A kakva je sad ovo svađa na pomolu? Nemojte tako! Uopće ne postoji razlog za neke teške riječi. U redu, Goxi, znamo da ti je teško, ali ne moraš sada sve redom slati na mjesto gdje sunce ne sja (oprostite na rječniku)!! Zažalit ćeš na svakoj riječi. I dobro, možda jesi neshvaćena, ali tko je uopće shvaćen u potpunosti? Nitko nikoga ne poznaje, nitko nikoga u potpunosti ne razumije. Razmisli o tome pa mi nećeš zamjeriti odgovor kad ti kažem da me ne poznajem. No, na pitanje jesmo li se ikada srele? Na to pitanje bi mogla možda dobiti i potvrdan odgovor. Ali kao i Grgi, ni tebi neću otkriti svoj identitet. Ne još. Sve će ispasti na kraju smiješno, ili pak krivo, ali nije ni bitno. Razmisli goxi što to činiš! Pusti barem jednu dušu k sebi! Neka to bude barem Grga, ako nitko drugi... (obožavam te tvoje tri točkice)

A tebi što reći Grga? Povjeruj da mala gleda srcem. Ja ju poznajem i vjeruj mi istina je. I svaka tvoja riječ joj znači više nego što si to možeš zamisliti. Ona drugima trenutno dijeli previše riječi od kojih veliki postotak ostane neshvaćen ili ona pak ostane nedorečena. Ah ,dogodi se. Budi samo jezin anđeo ako te ona već tako vidi. Svojim srcem naravno, a ne očima kroz zatamnjena stakla.

Ajoooooj kaj sam se ja raspisala!! Bolje da završim sve ovo jer se ovo približava opsegu doktorata! No dobro, nadam se da ja nisam ostala krivo shvaćena ili da barem sve ovo kaj sam natipkala nije samo hrpetina gluposti (da ne bi bila prosta).

Pozdrav
--Heartlish girl--

12 rujna, 2007 19:54  
Anonymous Anonimno kaže...

Blacky, shvaćam poruku. Moram se zamisliti nad sobom. Al ne brini! Ponosna sam na sebe i jedini pravi primjer prema kojem se ravnam je moj Gospodin. I moja osobnost je ono mjerilo koje me samo tjera da nastavim, da budem bolja!!
Goxi nemoj napadati. Teško joj je, ali vjerujem da će uskoro doći k sebi. Znaš, to su vremena kad čovjek izgubi samog sebe. Ajde, barem sam ponosna na nju jer se traži. Jer se želi pronaći, jer se želi srediti! Budi i ti. Pametna je ona.

Pozdrav blacky
--Heartlish girl--

12 rujna, 2007 19:58  
Anonymous Anonimno kaže...

O čemu vi to?...a samo sam rekla da mi se sviđa onaj citat...Kad bih barem imala hrabrosti 'preskočiti' te 'pogrešne zapreke'...ili možda nisu pogrešne?...::-))

12 rujna, 2007 21:13  
Anonymous teta_26 kaže...

"Kad ponovno otkrijemo našu djetinju prirodu, ulazimo u svijet nježnih mogućnosti"

Otkrivam tu prirodu i čini mi se da je ovaj striček to dobro napisao. Oni koji te koliko-toliko poznaju znaju što misliš i kako misliš.

"Ponekad oskudica blagoslova u nama i oko nas proizlazi iz činjenice da ne živimo život koji volimo, radije živimo život koji se očekuje od nas"

I s tim se jako dobro slažem, tu je iskustvo.

Vozdra ljudovi!

pa, pa...

15 rujna, 2007 13:47  

Objavi komentar

Pretplatite se na Objavi komentare [Atom]

<< Početna stranica