srijeda, listopada 03, 2007

ANĐEO NEOBUZDANOSTI


Prema Grunu

Riječ neobuzdanost meni je osobno pomalo strana. Biti neobuzdan znači osloboditi se uloge koju inače igram, skinuti masku, živjeti i naizvan svoju nutarnju životnost. Neobuzdan je i nestašan. On prelazi granice uobičajene odvažnosti. On ne živi isključivo u skladu s uvriježenim ponašanjem i općeprihvaćenim normama, već slijedeći svoje vlastite težnje. Srce mu je puno radosti i života.

A.N. želi ti dati odvažnost da se pouzdaš u vlastitu životnost. Ne moraš se stalno opterećivati onim što drugi o tebi misle. Smiješ vjerovati sebi i svojem srcu, vlastitoj odvažnosti. Život se želi očitovati. A život nije uvijek ujednačen. On je i uzavreo, neobuzdan, djetinjast i spontan. Ne možeš jednostavno odlučiti da budeš samo spontan. Samim time što hoćeš biti spontan, ti to više nisi.

Možda si samo discipliniran. U tom bi slučaju mogao zamoliti anđela neobuzdanosti da te povede u slobodu. Dopustimo li jednom sebi živjeti ono što je u nama, potreban nam je izvjestan odmah i od samih sebe. Nestašnost je sloboda od svakog razmišljanja o očekivanjima drugih. Ostavljamo po strani tužna očekivanja i vjerujemo životu koji je u nama.

Biti neobuzdan znači biit prepun života. Kojiput osjećamo da pucamo od života. Tada sve u nama buja. Riječ iz nas naviru same od sebe. Možemo ponijeti čitavo društvo. Puni smo ludih dosjetki. Kod takva nestašluka iskra najčešće prelazi i na druge. I drugi se odjednom osjete dovoljno slobodnim pouzdati se u vlastitu intuiciju, vjerovati djetetu u sebi koje bi se željelo igrati ne pitajući ni za svrhu ni za korist. Dijete je neposredno.

Želim da te anđeo neobuzdanosti uvede u ovu slobodu djeteta, te da svim svojim osjetilima uživaš život i slobodu.

7 komentara:

Anonymous Jazz kaže...

Grga jednostavno ZNA :)

Anđeo po mojoj mjeri...

:)

04 listopada, 2007 12:27  
Anonymous Jazz kaže...

Samo kaj ga ponekad obuzda STVARNOST...

Nažalost...

Ko da ne smijes biti sretan...

???

04 listopada, 2007 19:24  
Blogger Grgaz kaže...

TKo to kaže da ne smiješ biti sretna?
Tko te spustio na zemlju?

04 listopada, 2007 20:33  
Anonymous neobuzdana kaže...

Predobar ti je ovaj. Istina baš...

Ajmo svi biti neobuzdani. Mislim da bi bili sretniji kao i ljudi oko nas... :)

04 listopada, 2007 20:59  
Blogger Grgaz kaže...

Budimo!
Tko nam brani!
Samo naprijed neobuzdana!
PS. ne smeta što pišem malim slovom!?

04 listopada, 2007 21:01  
Blogger Goxi kaže...

"Želim da te anđeo neobuzdanosti uvede u ovu slobodu djeteta, te da svim svojim osjetilima uživaš život i slobodu."

Hvala na divnim željama...
Istina je da te mnoge stvari iz stvarnosti spuste na zemlju...ljudi, događaji, navezanosti na materijalne stvari...ali mislim da si nikada ne bismo trebali dopustiti da budemo sputani...da to dijete u nama bude potisnuto i odbačeno od nas samih.

Budimo slobodni ekipa...

Pusa
Gogach

05 listopada, 2007 09:07  
Anonymous Jazz kaže...

"Stvarnost" (ono kaj je ljudima trenutno normalno?!?) te spusti na zemlju kad se najmanje nadaš...
U jednom trenutku si stvarno sretan ko malo dijete (meni ipak ne treba nešto posebno da se tak osjećam), a onda čuješ i vidiš stvari zbog kojeg se taj anđeo počne povlačiti...
I kolko god ti hoćeš da on bude što jasniji - gubiš ga, a tak i sebe...
I ne želim da se to događa, ali ne znam UVIJEK kak to spriječiti...
Možda sam i sama kriva za to...
Kad me brige počnu previše zamarati - umjesto da dozvolim da mi ta neobuzdanost pomogne da ih "maknem" od sebe, ja ih počnem previše analizirati (to mi se prije nije događalo???) - kaj da sam ovo, da nisam tak nego onak i onda se izgubim u svemu tome...
IZGUBIM se... a to mi se nimalo ne sviđa...
Uvijek sam smatrala - ako imam problem, da postoji bar 5 rješenja tog problema, da samo moram vidjeti koji je najbolji za mene, ili možda nekad ne najbolji za mene nego za one oko mene...
Sad ko da se zidovi oko mene približavaju i moram pod pritiskom donositi neke odluke koje utječu na cijeli moj život - sve ono s čim se hoću baviti kasnije... ( i uživati u tome)
Osjećam se ko da više ne prepoznajem Njegove znakove i da mi je zbog toga sve teže odlučivati...
Vjerojatno svi imamo nekad tmurne dane ali se uvijek izvlačimo iz njih...
Zato, Grga, ne brini - ipak imam ja anđele oko sebe, istina nemaju krila ali su zato tu da me saslušaju i nekaj pametno dobace ;)

HVALA :)

Čujemo se :)

Pa pa

P.S. al dobar je....
P.S.p.s. anđeo, mislim :)

05 listopada, 2007 09:21  

Objavi komentar

Pretplatite se na Objavi komentare [Atom]

Veze na ovaj post:

Stvori vezu

<< Početna stranica