Vodi me, o Blaga Svjetlosti…

Danas želim pjevati s jednim poznatim velikanom katoličke crkve John Henry Newman-om! On je zapisao ovo:

Vodi me, o Blaga Svjetlosti, kroz tamu što me okružuju,

Vodi me!

Noć je tamna, a ja sam daleko od kuće –

Vodi me!

Vodi moje korake! Ne tražim vidjeti

Daleko obzorje, - samo korak dosta je za mene!

Nikad te nisam tako, niti sam ikako molio Tebe

Da bi me trebao voditi!

Volio sam izabrati i vidjeti svoju stazu! Ali sad

Vodi me!

Molim da i nas Gospodin, ta Blaga Svjetlost vodi! Ne možemo mi biti svjetlo ako nismo sami vođeni Svjetlom! Isus je jednom rekao da smo mi svjetlo svijeta! Pa, što onda dragi brate i draga sestro još čekamo?! Svijetlimo li na radnim mjestima? Mogu li oni drugi na našim licima prepoznati svjetionik koji svijetli u beznađu?

Nemojmo se umišljati da bacamo svjetlo daleko i široko! Umišljanje je bijeg od onoga što nam je moguće. Nedohvatljivi snovi mogu biti pokazatelj slaboga karaktera ili nesposobnost suočavanja sa ostvarivim pothvatima.

Moguće nam je osvjetljivati korak ispred sebe drugima. Kako? Tako što vjerujemo da Bog ima vremena za mene, da me Bog poznaje i napokon da me Bog ljubi!!! Kako ja to mogu znati sigurno se pitaš?! To nije znanje koje se nekako može vidjeti to se vidi na izrazu lica koje odsjeva ljubavlju, prijaznošću, iskrenošću. To raste iz vjere i moje djelotvorne ljubavi!

Ne vjerujete mi? Onda barem probajte jedan dan živjeti sa osmjehom na licu! Da! Da! I onda kada vam je teško! Probaj!