nedjelja, rujna 09, 2007

Slomljeno srce - otvoreno srce


"Biser nastaje u ranjenim školjkama. Bol, koji ih razdire, pretvaraju one u dragulj" (Richard Shanon, u Müller, 86). I u mojim ranama rastu biseri. No oni mogu nastati samo onda kad se pomirim sa svojim ranama. Kad stišćem zube da bih grčevito zatvorio svoje rane, ne može u njima ništa rasti. Kad dotaknem svoju ranu, to me često zaboli. Tada osjetim svoju nemoć da je se riješim. Ona će ostati u meni, sve ako i zaraste. No ako prihvatim tu svoju ranu, tada se ona može pretvoriti u izvor života i ljubavi. Ondje gdje sam ranjen, ondje sam i živ, tamo sam sebe osjećam, tamo osjetim i drugoga. Mogu pustiti i druge da uđu u moju ranu, tamo je moguć susret i dodir koji može i drugoga izliječiti. Samo onaj liječnik može nekoga izliječiti koji je i sam ranjen, rekli su stari Grci. Tamo gdje sam jak ne može u mene prodrijeti netko drugi. Ondje gdje sam slomljen, tamo može Bog u mene prodrijeti, a mogu unići i ljudi. Tu se susrećem sa svojim pravim ja, sa slikom koju je Bog o meni stvorio.





Često živimo u iluziji da sve naše rane mogu zacijeliti. I Bog nam služi za to da bismo izliječili svoje rane. Izlječenjem smatramo da se rane zatvore i da ih više ne osjećamo. Dok se ne pretvore u brazgotinu, kružimo oko svojih rana i uvlačimo se sve dublje u njih. Bogu predbacujemo što je dozvolio tu ranu. Tek kad smo spremni pomiriti se sa svojom ranom, može ona za nas postati ulazom u našu nutrinu, u zdravi i svijetli prostor, u kojemu sam Bog u nama prebiva. Rana nas prisiljava da potražimo lijek u svojoj nutrini a ne u izvanjskoj marljivosti i jakosti.




Anselm Grün

10 komentara:

Anonymous Anonimno kaže...

AAAAa vratio si se!
Baš mi je drago!

09 rujna, 2007 20:39  
Anonymous Anonimno kaže...

pa nisam ja nigdje ni otišla, samo više ne pišem blog :)

10 rujna, 2007 00:06  
Anonymous Anonimno kaže...

oooo! potrudili smo se! bravo, bravo! pozzzz : )
. . .black angel. . .

10 rujna, 2007 07:55  
Anonymous Anonimno kaže...

pa nisam se vratila blogu, obrisala sam ga...
ma, ne pitaj, danas sam katastrofalno...
a ti? pa gdje si bio nestao?

10 rujna, 2007 18:53  
Blogger anamarija kaže...

eej...evo anamarije na internetu...samo da te pozdravim, drago mi je da si opet poceo pisati...lijep tekstic...anselm g. mi je inace malo tezak za citat....posjeti moj blog...i blagoslov majke bozje bistricke...:)

10 rujna, 2007 20:17  
Anonymous Anonimno kaže...

Ne, nisam. Imam samo ovu web stranicu koju sam počela intenzivnije obnavljati!
Ma zato jer je katastrofa ovaj tjedan prošao a i ovaj je loše počeo..
U lijepo, lijepo.
Ja se lijepo sad malo odmaram pa onda opet počinju ispiti...

10 rujna, 2007 20:55  
Blogger Goxi kaže...

"Bogu predbacujemo što je dozvolio tu ranu."
Zašto to činim? Zašto se više ne mogu nositi sa svojom boli? Ne mogu... tako je...i ne mogu...
Ostajem sama...isprazna...bez tračka nade...bez tračka vjere u bolje sutra...u dobre stvari...i Bog je za to POTPUNO KRIV!!!

Sutra možda dobijem odgovore...sutra idem na ono mjesto gdje anđeli skupljaju naše suze za naše najmilije... Tamo ću naći odgovore... znam to!!

Anselm Grun...kažu da je savršen... morala bi si pročitati koju njegovu knjigu... Molim preporuku!! =)
Pusa
G

10 rujna, 2007 21:05  
Anonymous Anonimno kaže...

ok, hvala, ti isto!

Evo rada s onim citatom, eto dao si mi inspiraciju:

http://webograd.tportal.hr/myworld/mywork/sig2

10 rujna, 2007 21:32  
Anonymous Anonimno kaže...

"Ondje gdje sam ranjen, ondje sam i živ, tamo sam sebe osjećam, tamo osjetim i drugoga."
Evo ti odgovora goxi! ŽIVIŠ!! Zasigurno si proživjela mnogo toga i svaki je taj trenutak ostavio trag u tvom srcu. I to sad boli jer novi ljudi diraju stare rane. Neka diraju! Pusti ih!! Barem ćeš osjećati! Barem ćeš znati da si živa!
Osobno, ja se trenutno trudim povjerovati u iduće riječi: "Tamo gdje sam jak ne može u mene prodrijeti netko drugi."! To je trenutno moja želja: pobjeći isto ko i ti, ali sigurnost naći u sebi i od svega se sakriti u svojoj nutrini. Da, zatvaram se u sebe, ali u biti si dajem vremena da upoznam sama sebe. I to su rekli stari Grci: Nosce te ipsum!

--Heartlish girl--

10 rujna, 2007 21:47  
Anonymous Anonimno kaže...

hm...

11 rujna, 2007 14:06  

Objavi komentar

Pretplatite se na Objavi komentare [Atom]

<< Početna stranica