ANĐEO POLASKA

Prema Grunu

U čovjeku postoji neka iskonska želja da se jednom negdje udobno naseli. Da jednom bude siguran i kod kuće! Tamo gdje se čovjeku najviše sviđa. Ali isto tako čovjek zna da se na ovom svijetu ne može zauvijek smjestiti. Morat će neprestano polaziti na put. Polazak pretpostavlja rušenje. Staro se mora srušiti.

Svaki polazak najprije izaziva strah. No, polazak istom krije i obećanje, obećanje nečeg novog. Tko uvijek iznova ne kreće dalje njegov se život okamenjuje.

Želimo se naseliti ondje gdje nam se nešto svidjelo i gdje nas je nešto dirnulo u srce. Na gori preobraženja učenici bi najradije bili sagradili tri sjenice i zauvijek se nastanili u tom sretnom iskustvu preobraženja. Svako dakle, duboko religiozno iskustvo može nas navoditi na to da se zauvijek smjestimo, da se čvrsto vezujemo uz nešto što ne možemo zadržati!

Za Izlazak iz Egipta trebalo je krenuti na put, a opet smo u dvojbi: Nismo zadovoljni onim kako sada živimo. No, ujedno se i plašimo poći dalje, raskinuti s poznatim i odvažiti se na jednu nutarnju i izvanjsku promjenu. A život ćemo uistinu živjeti jedino ako smo uvijek iznova spremni poći na put.

Temeljno raspoloženje koje danas prevladava jest rezignacija, samosažaljenje, depresivnost, preosjetljivost. Najradije se žalimo kako je sve teško i kako se ništa ne da učiniti.

Zato nam je baš danas potreban anđeo polaska koji će nam podariti nadu za naše vrijeme i pomoći da krenemo ka novim obalama, koji će nam dati odvažnosti da pođemo na put da bi procvale nove mogućnosti zajedništva, nova domišljatost u politici i gospodarstvu.

Uz to je važno da i sam raskrstiš sa fiksiranim predodžbama i slikama koje se opiru promjenama. Rušenje nutarnjih blokada, otvaranje od zatvorenosti, napuštanje starih navika i stanja: sve nam to otvara mogućnost da krenemo prema novom načinu življenja i u nova životna razdoblja.

Često ćeš se kolebati jer ne znaš kamo će te put odvesti. Neka uza te bude anđeo polaska i ohrabri te za tvoj vlastiti put: "Jer anđeli su tu pored tebe, kamo god pošao. (Emily Dickinson)