Mojoj mami…zapravo svim mamama…

Anđeo čuvar
(prijevod sa engleskog: Sunčica Šamec)

Nekada davno, kada je sve bilo spremno da se uskoro rodi jedno malo dijete, ono je upitalo Gospodina: "Kažu mi da me sutra šalješ na Zemlju, ali nije mi jasno kako ću se ja tamo snaći ovako bespomoćan?"
Bog je odgovorio:
"Između mnogih Anđela, odabrao sam jednoga za tebe. On će te čekati i brinuti se za tebe."
Ali dijete je bilo uporno:
"Kaži mi, zašto moram napustiti Nebo kada ovdje imam sve što je dovoljno za moju sreću?"
Bog se osmjehnuo:"Tvoj će se Anđeo svakoga dana s tobom smijati,
dobivat ćeš njegovu ljubav svakoga dana i biti ćeš sretno biće!"
"Ali kako ću se s ljudima sporazumijevati kada uopće ne znam njihov jezik?"
- dijete je i dalje protestiralo, a Bog ga nježno potapšao po glavici i rekao:
"Tvoj će te Anđeo naučiti jezik pa ćeš se moći s ljudima i sporazumijevati."
Dijete je bilo tužno: "I što da radim kada ću htjeti razgovarati s Tobom, Bože?"
A Bog je imao odgovor i na ovo pitanje:
"Tvoj će ti Anđeo pokazati kako ćeš sklopiti dlanove i kako ćeš se pomoliti,
a ja ću čuti sve tvoje molitve."
Dijete je molećivo podiglo glavu upitavši: "Svi kažu da na Zemlji ima loših ljudi. Tko će me štititi?"
"Tvoj će te Anđeo čuvati makar po cijenu svoga života!"-spremno je uzvratio Bog.
"Ali ja ću uvijek biti tužno dijete jer te neću više moći vidjeti."-nastavilo je dijete ogorčeno.
Bog je odvratio osmjehom:"Ti ćeš imati svoga Anđela koji će ti o meni govoriti i pripremiti te da opet dođeš k meni na Nebo, a ja ću ionako svakoga dana biti uz tebe i imati te na oku."
Iako je na Nebu sve bilo mirno, sa Zemlje su dopirali zvukovi.
Dijete je znalo da se bliži vrijeme polaska. Upitao je Gospodina posljednje pitanje, vrlo nježno i tiho:
"Oh, Bože, ako sada moram ići, barem mi reci ime moga Anđela?"
Bog ga na rastanku blago dotakne, blagoslovi dijete i odgovori mu:
"Nije važno kako se zove. Reci mu samo - Mama!"