LUTALICA

Otkad znam za sebe nigdje mira nemam
samo što sam stig'o već se na put spremam
ja sam takav rođen, lutam život cijeli
ne mijenjaj mi život, sreću mi poželi

Ref.
Što će tebi netko k'o ja u životu
ne znam ni za ljubav, niti za sramotu
što će tebi čovjek sa stotinu lica
ne trebam ja nikog, ja sam lutalica

U meni je nešto što me tjera dalje
neka tuga što me svud po svijetu šalje
ja sam takav rođen sa mnom nema sreće
ne mijenjaj me, ženo, uspjeti ti neće

Ref. 2x

Gazde "Lutalica"

OSMJEH U ZORU

Na dalekom otoku na Pacifiku, među tisućama oboljelih od gube, misionar je zapazio jednog starca. Iako je pogođen teškom bolešću, oči su mu ižaravale duboku duboku radost, bez mržnje ili preklinjanja vlastite sudbine.

Misionar je iznenađem tim "čudom života" u paklu gubavih, žarko je želio otkriti gdje se krije tajna. Potajno ga je slijedio. Otkrio je kako starac svako jutro, u cik zore, odlazi na ogradu koja je okruživala prostor gubavih. Nije došao promatrati izlazak sunca! Stajao je dok s druge strane nije se pojavila jedna žena, starica, lice izbrazdana dubokim borama, očiju punih nježnosti.

Žena nije ništa govorila. Slala je poruku u tišini i tajnosti – jedan osmjeh. Starac, ogrijan tim osmjehom, uzvraćao joj je svojim osmjehom. Njemi razgovor trajao je samo trenutak poslije kojega je starac odlazio prema svojoj baraki.

I tako svako jutro. Jedna vrsta dnevnog " pričešćivanja"! Gubavac, nahranjen tim osmjehom, mogao je podnjeti još jedan novi dan i izdržati do novog susreta s osmjehom te žene.

Upitah ga: "Tko je ona?". – "To je moja žena" – odgovori on. "Prije nego što sam došao ovdje, potajno me je njegovala sa svim onim što je mogla naći. Jedan joj je vračar dao mast. Ona je svako jutro mazala moje lice, zaštitila jedan mali dio, dovoljan za njene usne – za jedan poljubac. Onda su me otkrili i doveli ovdje. Ali ona me slijedila. I kad je svaki dan ponovo vidim, samo po njoj znam da sam još živ, samo zbog nje drago mi je i ovako živjeti."

Sigurno nam se danas netko nasmijao iako to nismo zapazili. Neki ljudi imaju lijep osmjeh. A sigurno netko čeka od nas osmjeh. Ne oklijevaj, jedan osmjeh ne košta mnogo, a neprocijenjivo je blago za onoga tko ga prima.

RECI MI TOPLINOM SRCA

Zaklopi oči draga, tiho reci mi ime,
Još sam uvijek tu uz tebe, zanemari miris daljine
Tišine koja skuplja tugu, steže oko vrata,
Sjeti se mene kada čuješ otkucaje sata,
I pusti našu pjesmu, nek' plovi u noć…
Iako daleko, vratiti ću se, opet ću ti doć…
Tim riječima je Ivan tješio voljenu
Kad je kretao daleko, u zimu studenu.
Kažu daleko od oka, daleko od srca,
Oni bili su sigurni da jedno za drugog kuca,
I bez obzira što će ih sad dijelit kilometri
Vratit će osjećaj pjesme ove, ritmovi sjetni.
Reci mi toplinom srca, pokaži da je vruče,
Srce u grudima što za nas dvoje otuče
I kad bude najteže pusti Bekriju i Berny-a,
Pojačaj pjesmu koja ti govori mojim riječima…

Želim da te grlim nježno, da osjetiš miris tijela
Ljubav će ti biti vječna, što si dušom uvijek htjela…

Teško ovom srcu je, kad je drugo daleko,
I ako to ne doživiš, vjeruj razumjeti ćeš teško,
Da svaki tren u daljini je posvećen ljubavi,
I da sve bi dao da te noćas ona zagrli,
U noćim dugim, Ivan je perom od srca,
Pisao riječi u pismu iz kojeg čarolija puca,
U redcima piše kako dočekat ne može,
Badnju večer, da se ruke opet spoje,
Da opipa tvoje, kao u stara vremena,
Osjete miris tijela uz pahulje snijega bijela,
Još je reko da se ne brine, da je cijeli njen,
Da jutrom lakše se budi kad osjeti miris njen,
Na onoj bijeloj košulji sto ju bijaše ponio
Da bi lakše preživio tamo gdje je otišao
I na kraju u pismu opet ona pjesma stoji…
Pojačajmo ju svi nek se selom opet ori..

Želim da te grlim nježno, da osjetiš miris tijela
Ljubav će ti biti vječna, što si dušom uvijek htjela…

Dani u tuđini već polako privode se kraju,
Srca sve nervoznija kao da i sama znaju,
Da se bliži trenutak gdje će opet stati jedno uz drugo,
I pokazat da su jači. Noćas sve je čarobno,
I snijeg već bijeli pute i Ivan dolazi u selo,
S svoje daleke rute, još ih dijeli samo kilometar dva,
Na badnje večer ovo djeluje kao san,
Ona nikad sretnija satima stoji na trijemu,
Usprkos zimi grije ju ljubav prema njemu,
Ona meka pahulja što tiho leprša zrakom,
Sleti joj na dlan i nesta mjesečevim sjajom,
Kočija staje uz put, Ivan otresa kaput,
Ona trči mu u zagrljaj ko da je prvi put,
Sad otkucava ponoć što znači da je Božić tu…
U to Bekrija i Berny i opet onu pjesmu krenu…

Želim da te grlim nježno, da osjetiš miris tijela
Ljubav će ti biti vječna, što si dušom uvijek htjela…

Reci mi toplinom srca što ti moje ime znači,
Reci samo, meni nježno, reci tiho i ne plači…)

Berny i Bekrija

http://www.youtube.com/watch?v=nbVcnOwGyAo

LJUBAVNA

Maslina

Stojiš u centru mojih misli

kao maslina na pizzi

kao znak Mercedesa na haubi

u mom svemiru

točno si u središtu

mojih snova pa i trauma

Znam nije cool kad si slavan

biti tako monogaman

ali ja to jesam bez imalo stida

i nek se čudi cijeli kvart

što su mi druge žene škart

ali ti si meni čista srida

Ko na CDu ona rupa

ko na mom trbuhu pupak

tako si i ti meni sredina

i tu nema trta mrta

na mom putu ti si crta

a ja te pratim dok me ima

I tu ne postoje strane

niti lijeva ni desna

sve su to panorame

a ti si moja cesta

(Mile Kekin, "Hladno pivo")

KAO GLINA U RUCI

Izaija: "Pa ipak, naš si otac, o Jahve; mi smo glina, a ti si naš lončar – svi smo mi djelo ruku tvojih. (Iz 64,7

I ja nastajem pažljivo, s ljubavlju makar kroz boli oblikovan Božjim rukama…pokušaj se prepustiti njegovim rukama, zahvaljuj mu za svoj oblik, za sve što radi na tebi.

Moli:

Bože, Stvoritelju moj, od tebe primam svoje uobličenje. Povjeravam se tvojim dobrim rukama. Daruj mi milost da preda te stavim meko i poslušno srce i da sačuvam oblik koji mi ti daješ. Daj mi ostati takav da me možeš oblikovati, da mi ne otvrdne srce kad ne shvatim tvoje djelovanje. Ne daj da se izgubi trag tvojih prstiju. Jer kad ja dopustim da u meni ostane otisak tvoje ruke, dovest ćeš me do savršenstva. Amen.

(Irenej Lyonski)

Sretna i sretnija nova godina!