nedjelja, rujna 30, 2007

Strpljivost nije čekanje u lijenosti

Znajmo biti strpljivi. I čekanje je dio

života. Ne obeshrabrimo

svojom nestrpljivošću nikoga,

pogotovo ne one najbliže.

Ne zatvarajmo vrata radosti i ljubavi

svojim negativnim

izrazima razočaranja i nervoze.

Ne gasimo stijenja što tek tinja.

Nestrpljivošću ljudima

oduzimamo nadu,

strpljivošću dajemo nadi prostora

da se pretoči u stvarnost.

Fra Zvjezdan Linić

utorak, rujna 25, 2007

(NE)USLIŠANE MOLITVE



Gospodine!

Molio sam te za snagu, da imam uspjeha: Ti si dopustio da budem slab.

Molio sam te za zdravlje, da činim velike stvari: Primio sam bolest.

Molio sam te za bogatstvo, da budem sretan: Snašlo me siromaštvo.

Molio sam te za moć, da me ljudi uvažavaju, primio sam nemoć i nezapaženost.

Molio sam te, Gospodine, a nisam primio ništa od onoga za što sam se molio.


Zašto, kada si rekao:

'' Ištite i dat će vam se!

Tražite i naći ćete!

Kucajte i otvorit će vam se!

( Mt,7,7 )

I kad si opetovao:

'' Doista, tko god ište, prima;

i tko traži, nalazi;

i onome koji kuca otvoriti će se.'' ( Mt 7,8 )


Molio sam te za snagu, da imam uspjeha: Ti si dopustio da postanem slab,

- da spoznam svoje granice.

Molio sam te za zdravlje, da činim velike stvari: primio sam bolest,

- da svoje biće usmjerim na bitno.

Molio sam te za bogatstvo, da budem sretan: Snašlo me siromaštvo,

- da postanem mudriji.

Molio sam te za moć, da me ljudi uvažavaju, primio sam nemoć i nezapaženost,

- da osjetim žeđ za tobom …

Molio sam te, Gospodine, i nisam primio ništa od onoga za što sam te molio,

ali sam primio sve za čim sam čeznuo.


Da, skoro preko moje volje uslišio si moje molitve: ne onako kako sam ja mislio

da je dobro za mene, nego onako kako je doista bilo dobro za mene.


Sad sam najobdareniji od svih ljudi. Hvala ti, Gospodine!



Jure Zečević, OCD, Zagreb- Remete

(prema jednoj pjesmi na njemačkom jeziku)


nedjelja, rujna 23, 2007

Ne prestajem sanjati Crkvu




Ne prestajem sanjati Crkvu koja svoju sigurnost ne nalazi u svetosti svojih zidova, kipova i slika nego u smionosti evanđeoskog života.

Ne prestajem sanjati Crkvu koja se više pouzdava u snagu Duha nego što se plaši svojih slabosti.

Ne prestajem sanjati Crkvu koja ima snage svjedočiti i biti poticaj svojim životom prije nego li svojim riječima, Crkvu kojoj je životno stalo i do krajnje razočaranih, obeshrabrenih i klonulih.

Ne prestajem sanjati Crkvu koja se nikoga ne odriče zbog njegovih slabosti, koja se ne odriče ni onih koji joj se suprotstavljaju, ni onih koji je progone.

Ne prestajem sanjati Crkvu koja se odriče svih pogodnosti koje joj svijet lukavo podmeće.

Ne prestajem sanjati Crkvu koja se bez oklijevanja, s povjerenjem u snagu svoje bezazlenosti, suočava s podmuklostima svijeta.

Ne prestajem sanjati Crkvu koja ni zbog čega ne pristaje Božju ludost zamijeniti mudrošću svijeta.

Ne prestajem sanjati Crkvu kojoj siromaštvo nije znak slabosti i neodgovornosti nego znak bliskosti s potrebnima, znak bliskosti s Bogom.

Ne prestajem sanjati Crkvu kojoj nije stalo do moći i vlasti, do otužnih počasti, Crkvu koju ne zasljepljuju ispraznosti svijeta.

Ne prestajem sanjati Crkvu kojoj je vjernost Bogu i služba čovjeku mjera njezine svrhe.

Ne prestajem sanjati Crkvu okupljenu i skladnu, Crkvu smjernu i zanesenu.


Dok o tome sanjam, ne prestajem gledati Crkvu koja se suosjećajno uključuje u život onih koje toliki ne primjećuju.

Ne prestajem gledati Crkvu koja blagoslovom liječi svijet.

Ne prestajem gledati Crkvu koja, od tolikih neprimijećena, od tolikih prezrena, održava nadu ovoga svijeta.

Ne prestajem gledati Crkvu koja ima snage suočiti se s onim što dovodi u pitanje njezinu vjerodostojnost.

Ne prestajem gledati Crkvu koja posvuda traži putove mira, Crkvu koju trgovci mržnjom i smrću uporno nastoje obezvrijediti.

Ne prestajem gledati Crkvu koja se zauzima za život, za čovječnost, Crkvu koju zbog toga toliki osuđuju.

Ne prestajem gledati Crkvu čiju svetost prešućuju, a grešnost marno razglašuju.

Ne prestajem gledati Crkvu koja uporno slijedi Božje tragove, Crkvu koja ih nalazi i ondje gdje su ih razboriti prestali tražiti.

Ne prestajem gledati Crkvu koja se ne zadovoljava svojom ispravnošću, koja se potvrđuje u svojoj izloženosti.

Ne prestajem gledati Crkvu koja, dok se toliko staroga urušava, ima snage za novost, Crkvu koja iz novosti za koju se zauzima ne isključuje ni svoje rušitelje.

Ne prestajem gledati Crkvu njegovateljicu i podržavateljicu vedrine u svijetu.

Ne prestajem gledati Crkvu koja je svetohranište svijeta.


Ne prestajem gledati Crkvu i nastojim, nastojim koliko god uzmognem, biti dio nje.

Stjepan Lice


četvrtak, rujna 20, 2007

Otkrij ljubav


Uzmi osmjeh

i

daruj ga onome tko ga nikad nije imao.

Uzmi zraku sunca

i

učini da odleti onamo gdje vlada noć.

Otkrij izvor

i

okupaj onoga tko živi u blatu.

Uzmi suzu

i

položi je na lice onoga tko nikad nije plakao.

Uzmi hrabrost

i

stavi je u dušu onoga tko se ne smije boriti.

Otkrij život

i

pripovijedaj o njemu onome tko ga ne može shvatiti.

Uzmi nadu

i

živi u njezinu svjetlu.

Uzmi dobrotu

i

daruj je onome tko ne zna darivati.

Otkrij ljubav

i

pokaži je čitavom svijetu.

(Mahatma Gandi)

utorak, rujna 18, 2007

Diploma

MEĐUNARODNA ALKOHOLIČARSKA ŠKOLA

"LAGVINBURG"

Podružnica "PONGRAČEVO"

Sa svečanosti na Dan pijanih izdaje ovu:


 

DIPLOMU


 

ZA ZASLUŽNO PIJANSTVO I PIJANSKO OBRAZOVANJE

Velika nezavisna Pijanska organizacija snage "MOKRIH" na ovome području izdaje ovu DIPLOMU


 

PIJANSKOM BRATU


 

         _______________________________________________

                                iz _______________


 

Što je bio (pio) stalno prijavljen i nerazdruživ prijatelj u pijanstvu, te se kao takav blagovremeno prijavio ovoj ispitnoj komisiji, za polaganje ispita za:


 

DIPLOMIRANOG KUŠAOCA ALKOHOLNIH PIĆA

(VISOKO KVALIFICIRANOG PIJANCA)


 

Na temelju članka 2., točke 13. Zakona o pijanstvu postigao je slijedeći uspjeh:


 

1. Rakija komovica, lozovača, viljamovka i domaća šljivovica        ___________________________

2. Konjak, rum, vecchia, vinjak i zrinski                ___________________________

3. Štok, vodka, jäger, pelinkovac i amaro                ___________________________

4. Bijelo vino, crno vino i prošek                    ___________________________

5. Pivo – Ožujsko, Crno Tomislav, Stella...                ___________________________

6. Kokta, limunada i razni sokovi                    ___________________________

7. Obična bunarska voda i voda iz pipe                ___________________________


 

IZ STEČENIH VJEŠTINA IMENOVANI JE POSTIGAO SLIJEDEĆE REZULTATE:

1. Valjanje po blatu po svim terenima                ___________________________

2. Prenoćivanje po grabama i parkingu ispred birtija            ___________________________

3. Drhtanje vilica zimi i ljeti                    ___________________________

4. Svađanje s ukućanima i ženom naročito                ___________________________

5. Mokrenje i vršenje nužde u gače                    ___________________________

6. Ples po stolovima i lomljenje stolaca                ___________________________

7. Razbijanje čaša i flaša uz glazbenu pratnju            ___________________________


 

Gornja diploma izdaje se kao dokaz o položenom visoko stručnom ispitu, a služit će imenovanom pred osobljem u svim bircevima, kafićima, pubovima i sličnim ustanovama u zemlji u kojoj je izdana, a kojom se zadužuje svaki konobar servirati imenovanom u svako doba i na svakom mjestu sve vrste alkoholnih pića. Imenovani ima pravo vraćati se kući s razbijenom glavom i praznih džepova.

U slučaju nesreće ili smrtnog slučaja imenovani ima pravo na besplatnu vožnju hitnom pomoći do bolnice ili mrtvačkom službom do najbliže mrtvačnice i groblja, sve na račun Društva pijanih. U slučaju oboljenja ima pravo na sve serume i druge vrste veterinarske pomoći, kao i na posjete članova Društva pijanih.


 

Ispitna komisija:                        PREDSJEDNIK POVJERENSTVA:


 

mr. Šljivo Rakijević                            Vinko dr. Vinjak

prof. Mineralko Vodić

ponedjeljak, rujna 17, 2007

'Džep s rupom'






Hodajući uokolo

iz džepa sam pogubio mnoge istine.

Nisam odmah opazio

da moj džep ima rupu.

Ostale su mi još samo dvije – tri:

najvažnije, svagdanje.

(Za Božje čudo, već odavna

ne žalim za izgubljenima.

Uopće ih ne tražim!)

Zapravo, slutim,

uskoro će mi trebati samo jedna.

Ona koja sve do sada

nije ni bila u šupljem džepu,

nego pokraj mene, na kamenu.

Znam je zateći u svom srcu.

Sve češće je susrećem,

premda je posebno ne tražim.

I stavljam je na svoje srce da se ogrije.

Polažem je tako da mi uvijek bude na oku.

Osjećam da mi se od nje srce odmrzava,

da je meni toplije, kad mi je ona blizu.

Čudno je to:

Što više koraka, manje istina!

(Antun Jarm)

subota, rujna 15, 2007

ZAR NIJE SMIJEŠNO?

 
 

- Zar nije smiješno kako nam 20 Kn izgleda puno kada ih ponesemo i dajemo u crkvu,
a tako malo kada pođemo u trgovinu.

- Zar nije smiješno kako nam izgleda dug jedan sat u molitvi pred BOGOM,
a kako je kratko 60 minuta kada se igramo, gledamo TV, kartamo ili sjedimo u kafiću.

- Zar nije smiješno kako nam se čini teško uzeti Bibliju i pročitati jedno poglavlje, a tako lako čitamo novine, romane ili filmove.

- Zar nije smiješno kako vjerujemo novinama,
a toliko pitanja postavljamo na ono što kaže Sveto pismo.

- Zar nije smiješno kako za molitvu ne pronalazimo riječi,
a kada razgovaramo sa svojim prijateljima tada nemamo nikakvih poteškoća.

- Zar nije smiješno kada za aktivnosti u crkvi teško nalazimo slobodnoga vremena,
a za razna druga druženja lako nađemo slobodi termin.

Smiješno, zar ne?

srijeda, rujna 12, 2007

Intervent!!!


Dragi/e moji/e!
Molim Vas ako je nešto napišem nekome onda nije da sam krivo shvatio ili da nekoga ne razumijem ili da sam ne daj Bože nešto loše mislio nego ili pitam ili u šali primjetim krivi raspored riječi što mene odmah prebaci u drugo značenje ili jednostavno provociram!
Ja sam prvokator! Zato bez mišljenja da netko nekoga osuđuje! Komuniciramo! Nismo u Big brother kući u kojoj ćemo stalno opravdavati jedni druge ili vlastite greške! Radujmo se međusobnom (ne)poznavanju! Upoznavajmo se! Hej, glavu gore jer gore je sunce!
Na sve pokušavam misliti i nemojte se na Grgu ljutiti, lijepo molim!
Zato pišite i pišite! Razmišljanja su Vam odlična! Jako mi je drago da nađete vremena i da pišete! A uz to malo i odmorite koju pametnu čujete i pomolite se za mene!
Mir i blagoslov!
Grga

utorak, rujna 11, 2007

Neživljeni život - jedan od najvećih grijeha

Poučavali su nas mnogo toga o prirodi negativnosti i prirodi grijeha, ali nam nikad nitko nije rekao da je jedan od najvećih grijeha neživljeni život. Poslani smo u svijet da živimo u punini sve ono što se budi u nama i sve što nam dolazi. Jedinstveno je iskustvo biti kraj samrtničke postelje nekoga tko je ispunjen žaljenjem; čuti ga kako bi volio još jednu godinu da čini stvari koje je njegovo srce oduvijek sanjalo, ali je vjerovao da to ne može učiniti dok se ne povuče u mirovinu. Uvijek je odlagao san svoga srca. Puno je ljudi koji ne žive svoje živote kako zaslužuju. Mnoge stvari koje ih odvraćaju od ostvarenja njihova života su pogrešne. To su samo slike, prividi u njihovim mislima. Pravih zapreka uopće nema. Ne bismo nikada smjeli dopustiti našim strahovima ili očekivanjima drugih da upravljaju našom sudbinom.

Privilegirani smo time što još imamo vremena. Imamo samo jedan život i sramota je ograničiti ga strahom i pogrešnim zaprekama. Irenej, izvrsni filozof i teolog drugog stoljeća, reče: Slava Božja je čovjek koji živi u punini.


Divno je zamisliti da je pravo božanstvo prisutnost u kojoj su sva ljepota, jedinstvo, kreativnost, tama i negativnost usklađeni. Božanstvo ima takvu strast stvaranja i instinkt za puno ostvarenje života. Ako dopustite svojoj prirodi da oživi, onda će sve doći u ritam. Ako živite život koji volite, primit ćete zaklon i blagoslove. Ponekad oskudica blagoslova u nama i oko nas proizlazi iz činjenice da ne živimo život koji volimo, radije živimo život koji se očekuje od nas. Padamo izvan ritma s tajnim biljegom i svjetlom naše vlastite prirode.


Oblik svake duše je različit. Postoji tajna sudbina za svaku osobu. Kad pokušavate oponašati druge ili gurate sebe u neki kalup, izdajete svoju osobnost. Trebamo se vratiti nutarnjoj samoći da ponovno pronađemo san koji leži u srcu naše duše. Trebamo osjećati san s divljenjem djeteta koje prilazi blagu otkrića. Kad ponovno otkrijemo našu djetinju prirodu, ulazimo u svijet nježnih mogućnosti. Nakon toga pronaći ćemo sebe učestalije na mjestu lagodnosti, radosti i slavlja. Pogrešni tereti otpadaju. Dolazimo u ritam sa samima sobom. Naš glineni oblik postupno uči hodati lijepo na ovoj predivnoj zemlji.


JOHN O´DONOHUE

ponedjeljak, rujna 10, 2007

Bolji od sebe



Ne brini se oko toga da budeš bolji od bilo koga drugoga, jer će te to samo oneraspoložiti. Umjesto toga, usredotoči se na to da budeš bolji od samoga sebe. Učini korak naprijed u odnosu na jučer. A kad dođe sutra, nađi načina da budeš još bolji. Uspoređivanje sebe s drugima samo će te odvesti u razočaranje ili aroganciju, a ništa od toga neće pozitivno utjecati na tebe.


Umjesto toga, uspoređuj sebe sa sobom i tad ćeš uistinu imati nešto s čime ćeš se pozabaviti. Kad ideš za tim da postaneš bolji od sebe, nikoga ne ugrožavaš. Ti si jedinstven i daleko od uspoređivanja s bilo kime. Prestani se brinuti o uspoređivanju s drugima. Uloži svoju energiju u pozitivnu svrhu bivajući najbolji što možeš biti, a onda čak i bolji od toga.


Ralph Marston

nedjelja, rujna 09, 2007

Slomljeno srce - otvoreno srce


"Biser nastaje u ranjenim školjkama. Bol, koji ih razdire, pretvaraju one u dragulj" (Richard Shanon, u Müller, 86). I u mojim ranama rastu biseri. No oni mogu nastati samo onda kad se pomirim sa svojim ranama. Kad stišćem zube da bih grčevito zatvorio svoje rane, ne može u njima ništa rasti. Kad dotaknem svoju ranu, to me često zaboli. Tada osjetim svoju nemoć da je se riješim. Ona će ostati u meni, sve ako i zaraste. No ako prihvatim tu svoju ranu, tada se ona može pretvoriti u izvor života i ljubavi. Ondje gdje sam ranjen, ondje sam i živ, tamo sam sebe osjećam, tamo osjetim i drugoga. Mogu pustiti i druge da uđu u moju ranu, tamo je moguć susret i dodir koji može i drugoga izliječiti. Samo onaj liječnik može nekoga izliječiti koji je i sam ranjen, rekli su stari Grci. Tamo gdje sam jak ne može u mene prodrijeti netko drugi. Ondje gdje sam slomljen, tamo može Bog u mene prodrijeti, a mogu unići i ljudi. Tu se susrećem sa svojim pravim ja, sa slikom koju je Bog o meni stvorio.





Često živimo u iluziji da sve naše rane mogu zacijeliti. I Bog nam služi za to da bismo izliječili svoje rane. Izlječenjem smatramo da se rane zatvore i da ih više ne osjećamo. Dok se ne pretvore u brazgotinu, kružimo oko svojih rana i uvlačimo se sve dublje u njih. Bogu predbacujemo što je dozvolio tu ranu. Tek kad smo spremni pomiriti se sa svojom ranom, može ona za nas postati ulazom u našu nutrinu, u zdravi i svijetli prostor, u kojemu sam Bog u nama prebiva. Rana nas prisiljava da potražimo lijek u svojoj nutrini a ne u izvanjskoj marljivosti i jakosti.




Anselm Grün

subota, rujna 08, 2007

Đavolja blaženstva



Iz jednog starog časopisa Vitezova sv. Kolumbina


S engleskog prevela Gordana Štampar




Osam blaženstava nude nam putokaz o tome što znači živjeti onako kako Isus hoće da živimo. Kad bi đavao, o kojem se danas vrlo malo čuje, napisao svoja blaženstva, ona bi izgledala otprilike ovako:




Blagoslovljeni oni koji su preumorni, prezauzeti ili previše rastreseni da provedu jedan sat tjedno u crkvi sa svojom braćom i sestrama kršćanima –


oni su moji najbolji radnici.




Blagoslovljeni kršćani koji čekaju da ih se moli i koji očekuju zahvalnost –


oni su mi korisni.




Blagoslovljeni oni koji su osjetljivi, jer, uz malo sreće, oni će prestati pohađati misu – oni su moji misionari.




Blagoslovljeni oni koji su vrlo religiozni, ali svima idu na živce – oni zauvijek pripadaju meni.




Blagoslovljeni oni koji izazivaju nevolje – oni će se zvati mojom djecom.




Blagoslovljeni oni koji nemaju vremena za molitvu – oni su mi lak plijen.




Blagoslovljeni oni koji se uvijek žale – ja ih uvijek slušam.




Blagoslovljeni vi kad, čitajući ovo, mislite da se to tiče nekog drugog, a ne vas – IMAM VAS.

četvrtak, rujna 06, 2007

MOLITVA IZ ROVA

večeras kada budeš prolazio našom bojišnicom

svrati Bože i u moj rov

ispričat ću ti najljepše priče koje znam

biti iskreniji nego ikada prije

obećat ću ti da neću biti

kao oni s druge strane

borit ću se kao ono ti

kada si bičem tjerao trgovce iz hrama

pritom ih nisi mrzio

učinio si tek ono

što si trebao učiniti


 

svrati Bože večeras i u moj rov


 

neću te imati čime počastiti

razumjet ćeš me

svakog trena oni mogu zapucati

prijateljski ćemo sagledati moju sadašnjost

dogovoriti se da u budućnosti

ne idemo jedan bez drugoga


 

svrati Bože večeras i u moj rov


 

možda neću prepoznati tvoj dolazak

zato molim te budi uporan

zovi me

sigurno ću se odazvati

čujem li tvoj glas


 

Bog prolazi bojišnicom u svako doba dana i noći. Vidiš li ga i čuješ li ga? Njegova je slika u dubinama tvojim. Ti si ustvari njegova slika. Nasmiješi se.

EVOOOOOOO MEEEEEE!!!!



Ljudi dragi!

Tko je rekao da Grge nema! Grga je tu! Šta ima?

Promjena iznenadna lokacije! Sad sam smješten dalje od Zagreba! Nije loše!

Dobro je! Lijepo se osjećam! Smršavio nisam!

Služim Gospodinu u veselju!

Od sada ubuduće i nadalje se čitamo!

Lijep pozzz!