Prisjećam se…

Uvijek se sjećamo nekoga, nečega… Bića smo sjećanja, sjetna, sjećajuća, prisjećanja… Ovaj se mjesec prisjećamo svojih pokojnih koji su nam otišli… Uvijek nam nekako nedostaje jedan dan baš kad smo htjeli posjetiti ih, nazvati ih, čuti se s njima, no iznenada je otišao… Nema ga više… Nešto slično se dogodilo i u ovoj priči koju dijelim s Vama:

- Otac me često naziva - govorio je jedan mladi čovjek - kako bi me zamolio da razgovara sa mnom.

Ali se meni ne da. Već znaš kakvi su stari, uvijek pričaju o jednim te istim stvarima. A k tome, previše zabijaju nos u moj život: kako moj posao, žena, prijatelji...

- Vidiš, ja za razliku od tebe - kazao mu je njegov kolega - puno razgovaram sa svojim ocem. Svaki put kad sam žalostan idem k njemu, kad se osjećam usamljeno, kad imam probleme i kada trebam snagu, uvijek ga posjetim i bude mi bolje.

- Bolji si čovjek od mene.

- Isti sam kao ti - odgovorio je prijatelj žalosno.

- U stvari, posjećujem oca na groblju.

- Umro je davno. Dok je bio živ, nisam s njime puno razgovarao. Sada mi nedostaje, tražim ga i trebam sada kada je otišao, kada ga više nema. Razgovaraj sa svojim ocem već danas o svemu; ne čekaj da završi u grobu kao što sam ja čekao.

- Mladić je puno razmišljao o onome što mu je kazao prijatelj. Kada je stigao na posao, rekao je svojoj tajnici:

- Spoji me, molim te, s mojim ocem.

(Prijevod: M. B.)

Imaš li nekoga da te spoji s osobom s kojom se nisi stigao ni oprostiti, koje se rado sjetiš, prijatelja s kojim se dugo nisi čuo? Možeš li sam preko poruke, telefona ili čak osobno sam otići i reći koju riječi? Ili ćemo čekati trenutke u kojima ćemo žaliti i prisjećati se sadašnjeg trenutka u kojem smo mogli, a nismo (propustom) reći samo: Doviđenja!? Imaš li snage? Izreci što želiš od Duha! Znaš li što želiš? Poželi, reci, slušaj i osluškuj i već si počeo molitvu!

Nije teško! Možda i Nebeski Otac s kojim si prekinuo razgovor i koji se upliče u tvoj život traži da mu se obratiš i da ga u molitvi nazoveš: Tata, Oče – hvala za dan, za život, za sve…

Svaka promjena obnavlja naš život…

Priča govori o tome kako je jednom na pločniku sjedio slijep čovjek, koji je uz svoje
noge postavio šešir i pored njega drvenu daščicu na kojoj je kredom bilo napisano:

Molim vas, pomozite, slijep sam.

Jedan kreativni publicist prolazio je pored njega, zaustavio se, te ugledao ono malo sitniša što je bilo u šeširu. Samoinicijativno je uzeo daščicu i na drugu stranu napisao novu poruku, vratio je i postavio uz noge slijepcu.

Poslijepodne je publicist ponovno prolazio istom ulicom. Ugleda slijepca, približi mu se

I vidi da je njegov šešir bio pun novčanica i kovanica. Slijepac je prepoznao njegov hod, te ga upita je li on onaj koji je napisao novi natpis, te što je napisao.

Publicist je odgovorio: »Nisam napisao ništa što je neistinito, napisao sam ono što je već bilo napisano, samo drugim riječima.« Osmješkujući se, nastavio je dalje ulicom. Slijepac nije nikad saznao da je sadržaj novog natpisa bio:

»Danas je proljeće i ja ga ne mogu vidjeti.«

KAD NE USPIJE, PROMIJENIMO STRATEGIJU I MOŽDA ĆE NAM BOLJE USPJETI SLIJEDEĆI PUT.

Tražiš li ocean…?

Bila jednom jedna stara, pametna i mudra riba koja je sama plivala i razmišljala. Bila je već jako stara i svi koji su je poznavali jako su je voljeli. Jednoga dana jedna mlada riba, vrlo znatiželjna i željna znanja, priđe velikoj, pametnoj i mudroj ribi.

Mlada riba je pomislila:

«Stara je, sigurna sam da će znati odgovoriti na moje pitanje.» Priđe joj i upita:

«Gospođo, biste li mi mogli reći gdje je ocean?

Naša stara, pametna i mudra riba ponovi pitanje osmjehnuvši se:

«Želiš znati gdje je ocean, mala moja?»

Nato će mala riba, malo iznenađena:

«Da, svim srcem želim znati gdje je, kako mogu tamo doći i gledati ga svojim očima.»

«Dobro, mala moja prijateljice» - (kazala je stara, pametna i mudra riba )– «dobro sam te shvatila. Pa ti upravo plivaš u tom oceanu što ga tražiš!»

Začuđena i razočarana, mala riba nastavi:

«Nemoguće, gospođo, ovo je samo voda!»

«Da,» - (nastavi mudra riba )– «ali ovo je ocean; vjeruj mi kad ti kažem.»

Mlada je riba otišla, sva žalosna, tražeći nekog drugoga da joj kaže gdje je ocean...

BOG, ZLO I NEZGODNA PITANJA!

Sveučilišni profesor postavio je svojim studentima ovo pitanje:
«Je li Bog stvorio sve što postoji?»
Jedan student mu je smjelo odgovorio: «Da, Bog je stvorio sve što postoji!»
«Bog je sve stvorio?» upita profesor još jednom.
«Da, profesore» odgovori student.

Profesor će potom: «Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. Budući da zlo postoji a uzevši u obzir princip da nas određuje ono što radimo, onda je i Bog zao!»
Student je ostao šutke, a profesor je pun sebe konstatirao kako je još jednom dokazao da je ono što kršćani vjeruju zapravo mit.

Drugi je student podignuo ruku i pitao profesora smije li ga nešto pitati.
«Naravno» odgovori profesor.

Student ustane i reče: «Profesore, postoji li hladnoća?»
«Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar ti nikad nije bilo hladno?»

Studenti su se zakikotali na kolegino pitanje.

Mladić je odgovorio: «Zapravo profesore, hladnoća ne postoji. Prema zakonima fizike, ono što mi smatramo hladnoćom u stvarnosti je odsustvo topline. Svako tijelo ili objekt prema proučavanju ima ili prijenosi energiju, a toplina je ono što čini da tijelo ima ili prijenosi energiju.

Apsolutna nula znači potpunu odsutnost topline, sve stvari postanu inertne i nesposobne za reakciju na toj temperaturi. Hladnoća ne postoji. Mi smo stvorili tu riječ da opišemo kako se osjećamo ako nemamo toplinu.»

Student nastavi s pitanjem: «Profesore, postoji li tama?»
Profesor odgovori: «Naravno da postoji.»
Student će na to: «Opet ste u krivu, profesore, ni tama ne postoji. Tama je u stvarnosti samo odsustvo svjetla. Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo se poslužiti Newtonovom prizmom da pretvorimo bijelo svjetlo u mnoge boje i proučavati različite duljine svjetlosnih valova za svaku boju. Ne možemo mjeriti tamu. Najobičnija zraka svjetla može prodrijeti u svijet tame i prosvijetliti ju.
Kako možete znati koliko je određeni prostor mračan? Mjerite količinu prisutnog svjetla. Nije li ovo točno? Tama je pojam koji ljudi koriste da opišu što se događa kada nema svjetla.»

Na kraju, mladić upita: « Profesore, postoji li zlo?»
Sad već pomalo nesiguran, profesor odgovori: «naravno, kao što sam već rekao. Vidimo zlo svaki dan. Najčešće u svakodnevnim primjerima čovjekove nečovječnosti prema drugim ljudima... u zločinima i nasilju diljem svijeta. Ove manifestacije nisu ništa drugo nego zlo.»

Na to će student: «Profesore, zlo ne postoji, ili barem ne postoji po sebi.
Zlo je jednostavno odsustvo Boga. Baš kao i tama i hladnoća, to je pojam kojeg su ljudi stvorili da opišu odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije poput vjere i ljubavi koje postoje baš kao što postoje svijetlo i toplina. Zlo je posljedica onog što se dogodi kada u čovjekovom srcu nije nazočna Božja ljubav. Baš poput hladnoće koju doživljavamo u odsustvu topline, ili poput tame koja se događa kada nema svjetla.»

Profesor je sjeo.

Mladić se zvao Albert Einstein

Evoooo meee...

Svi sveti su...sjećamo se i pomišljamo na život poslije života...što nam to nosi sestra smrt...? Ne znam ali vjerujem da nosi ono što ne možemo za ovoga života nositi...
Eto, malo za početak...
Puno sam imao posla, da ne biste pomislili kako me je stanoviti Gospodine koji je ostao anoniman ali se potpisuje sa DRE, a kojega nećete više čitati kao što je to do sada bilo! Zašto!? Zato jer ne smatram prikladnim da mi netko prostači i da bude nekulturan... za sebe može biti ali ne dozvoljavam da mi truje mooooooooj bloooooooog koji dijelim s onima koji ga čitaju. Mnogppoštovanom gospodinu mladom pišem da se ne treba truditi glumiti nevjernika! Jer meni su ateisti dokaz da Bog postoji! A oni neka razmisle zašto!
Prijateljima i dobronamjernim čitačima zahvaljujem na podržci i molitvi...da mogu sada bih vam jako stisnuo ruku i poljubio...kao što sam to nekima neki dan konačno mogao učiniti!
E da imam ja dokaz da Bog nije stvorio zlo i da Bog postoji! Pričao sam ga u svojim vjeroučenicima kojima ipak i dalje svjedočim da Bog postoji! Podjelit ću ga sada s vama!
Hvala što ste i dalje vjerni i što me pratite svojim molitvama!
Uskoro slijedi još više tekstova i još više i još više...pozzz