Mojoj mami…zapravo svim mamama…

Anđeo čuvar
(prijevod sa engleskog: Sunčica Šamec)

Nekada davno, kada je sve bilo spremno da se uskoro rodi jedno malo dijete, ono je upitalo Gospodina: "Kažu mi da me sutra šalješ na Zemlju, ali nije mi jasno kako ću se ja tamo snaći ovako bespomoćan?"
Bog je odgovorio:
"Između mnogih Anđela, odabrao sam jednoga za tebe. On će te čekati i brinuti se za tebe."
Ali dijete je bilo uporno:
"Kaži mi, zašto moram napustiti Nebo kada ovdje imam sve što je dovoljno za moju sreću?"
Bog se osmjehnuo:"Tvoj će se Anđeo svakoga dana s tobom smijati,
dobivat ćeš njegovu ljubav svakoga dana i biti ćeš sretno biće!"
"Ali kako ću se s ljudima sporazumijevati kada uopće ne znam njihov jezik?"
- dijete je i dalje protestiralo, a Bog ga nježno potapšao po glavici i rekao:
"Tvoj će te Anđeo naučiti jezik pa ćeš se moći s ljudima i sporazumijevati."
Dijete je bilo tužno: "I što da radim kada ću htjeti razgovarati s Tobom, Bože?"
A Bog je imao odgovor i na ovo pitanje:
"Tvoj će ti Anđeo pokazati kako ćeš sklopiti dlanove i kako ćeš se pomoliti,
a ja ću čuti sve tvoje molitve."
Dijete je molećivo podiglo glavu upitavši: "Svi kažu da na Zemlji ima loših ljudi. Tko će me štititi?"
"Tvoj će te Anđeo čuvati makar po cijenu svoga života!"-spremno je uzvratio Bog.
"Ali ja ću uvijek biti tužno dijete jer te neću više moći vidjeti."-nastavilo je dijete ogorčeno.
Bog je odvratio osmjehom:"Ti ćeš imati svoga Anđela koji će ti o meni govoriti i pripremiti te da opet dođeš k meni na Nebo, a ja ću ionako svakoga dana biti uz tebe i imati te na oku."
Iako je na Nebu sve bilo mirno, sa Zemlje su dopirali zvukovi.
Dijete je znalo da se bliži vrijeme polaska. Upitao je Gospodina posljednje pitanje, vrlo nježno i tiho:
"Oh, Bože, ako sada moram ići, barem mi reci ime moga Anđela?"
Bog ga na rastanku blago dotakne, blagoslovi dijete i odgovori mu:
"Nije važno kako se zove. Reci mu samo - Mama!"

MOLITVE ARKANĐELIMA I ANĐELIMA

Sveti MIHAELE Arkanđele brani nas u boju protiv pakosti, u zasjedama đavolskim budi nam zaklon. Ponizno molimo neka mu zapovjedi Bog: Ti Vojvodo vojske nebeske sotonu i druge duhove zla koji svijetom obilaze na propast duša božanskom krijepošću u pakao strovali. Amen!

O Bože koji si među svim anđelima izabrao GABRIJELA da navijesti tajnu Tvog utjelovljenja: milostivo nam podaj da mi koji sudjelujemo u njegovoj gozbi na zemlji možemo osjetiti učinak njegove zaštite na nebu, koji živi i kraljuje s Bogom Ocem u jedinstvu Duha Svetoga u sve vijeke vjekova. Amen!

O Bože koji si dao blaženog Arkanđela RAFAELA tvome sluzi Tobiji kao suputnika na njegovom putu, podaj nama, svojim slugama, da uvijek možemo biti zaštićeni njegovom skrbi i ojačani njegovom pomoći. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu Tvome Sinu, koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, u sve vijeke vjekova. Amen!

ANĐELE ČUVARU MILI SVOJOM SNAGOM ME ZAKRILI, PREMA BOŽJEM OBEĆANJU ČUVAJ MENE NOĆU DANJU. OSOBITO PAK ME BRANI DA MI DUŠU GRIJEH NE RANI. A KAD S OVOG SVIJETA POĐEM SRETNO DA U NEBO DOĐEM. DA SE ONDJE S TOBOM MOGU VIJEKOM KLANJAT DRAGOM BOGU. AMEN!

ANĐEO ZAHVALNOSTI

Prema Grunu

Zahvalnost je danas postala rijetkost. Ljudi postavljaju neizmjerne zahtjeve kao da su za nešto prikraćeni pa traže. Francuski filozof Bruckner opisuje današnjeg čovjeka kao veliku bebu s neizmjernim zahtjevima na društvo.

Anđeo zahvalnosti želi u tvoj život unijeti jedan novi okus. Da gledaš očima zahvalnosti. Zahvalan si tada za jutro i što si ustao zdrav. Zahvalan si za dah koji te prožima. Zahvalan si za dobre darove prirode kojem možeš uživati za doručak. Živiš svjesnije. Zahvalnosti širi tvoje srce i čini ga radosnim. Ne tražiš stvari koje bi te mogle naljutiti. Ne započinješ jutro srdit zato što je vrijeme loše. Nisi odmah frustriran jer ti je iskipjelo mlijeko. Ima ljudi koji i sami sebi otežavaju život jer vide samo ono negativno.

Anđeo zahvalnosti želi te naučiti ispravno i svjesno razmišljati. Sa zahvalnošću možeš shvatiti što ti je sve u životu dano. Postaješ zahvalan za svoje roditelje koji su ti darovali život. Postaješ im zahvalan i za rane i povrede koje su ti nanesene. Anđeo zahvalnosti želi ti otvoriti oči za to da te čitavog života prati Božji anđeo.

Uz anđela zahvalnosti nećeš više nesvjesno prolaziti stvorenim svijetom nego razmišljajući i zahvaljujući.

Tko zahvalno gleda na svoj život, miri se s onim što mu se događa. Prestaje se buniti protiv sebe i svoje sudbine.

Zamoli svog anđela zahvalnosti da te nauči zahvaljivati za ljude s kojima živiš. Često puta u molitvi molimo da se drugi promijeni, da postanu onakvi kakve mi želimo da budu. No, kad zahvaljujemo za drugog čovjeka, bezuvjetno ga prihvaćamo. Ljudi često primijete kad za njih zahvaljujemo. Zahvaljivanje zrači pozitivnom afirmacijom uslijed koje se drugi osjeća bezuvjetno prihvaćenima i kad osjeti da nema tog nesvjesnog zahtjeva za promjenom drugi se sam mijenja.

Zato zamoli svoga anđela zahvalnosti za čudo da se ljudi po tvojoj zahvalnosti osjete bezuvjetno voljenima i u toj ljubavi ozdrave.

ANĐEO ISTINITOSTI

Prema Grunu

Istinitim nazivamo čovjeka koji je neprijetvoran i skladan u sebi. Istinit čovjek ne živi proračunato, nego prema svojoj nutarnjoj istini. Slobodan od intriga, diplomacie, razmišljanja kako bi se pred drugima što bolje prodao. Govori ono što misli. Djeluje onako kako osjeća u svom srcu. Ne skriva svoje misli i osjećaje. Ne plaši se da bismo ga mogli upoznati.

Istinit čovjek uvijek je i slobodan. Mnogi ljudi danas bježe od istine o sebi. Hvata ih panika ako se trebaju primiriti. Razbija si glavu time što će reći samo da bi ga drugi dobro prihvatili, da ne bi razmišljali o njemu negativno. Svaku riječ mora bojažljivo preispitivati ne bi li slučajno ukazivala na neki neurotski kompleks ili na potisnute sjene.

Grčka riječ za istinu je aletheia, a znači neskrivenost bića. Anđeo istinitosti želi ti uvijek iznova otvoriti oči da uvidiš svoju pravu zbilju. Anđeo miče veo koji sve pokriva. Možda si stavio tamne naočale koje sve iskrivljuju. Ili nosiš ružičaste naočale. Anđeo istinitosti skida ti ve naočale koje ti zaklanjaju stvarnost. "Kad Bog pošalje duši svojega anđela, ona tad istinski spoznaje" piše Meister Eckhart.

Istinit čovjek tjera nas da se suočimo sa zbiljom vlastita srca. Kada je Isus govorio, nečisti se dusi, te tmurne misli koje čovjekov duh čine sumornim, onečišćuju ga zatrovanim osjećajima, nisu više mogli skrivati se. Isusova istinitost oslobađa ljude od nečistih duhova koji skrivaju istinu i iskrivljuju je. Oni ozdravljaju, postaju istinski i istiniti ljudi.

Želim ti anđela istinitosti da budeš onakav kakav jesi u dnu svojega bića, da možeš ljude oko sebe oslobađati za istinu. Istina također znači: podudarnost predmeta i spoznaje, stvari i uma. Želim da budeš potpuno i sasvim u skladu sa sobom i stvarnošću svojega života.

ANĐEO STRASTVENOSTI

Prema Grunu

A. strastvenosti naizgled proturječi anđelu smirenosti. A. strastvenosti želi nas izazvati da živimo iz svega srca, a ne da životarimo. Čovjek bez strasti u životu je mrtav. Isus je pozvao da budemo sol zemlje, da svojom životnošću obogatimo ovaj svijet. Strasti su prirodne pokretačke snage u čovjek u koje ga potiču na život, i koje ga u konačnici tjeraju ka Bogu. A. strastvenosti uči nas umijeću ophođenja s ovim pokretačkim snagama, a ne da bi one nama ovladale. Da ne postanemo ljudi nagona, gonjeni ljudi koji dopuštaju da budu tjerani, nego ljudi koje strastvenost potiče služiti životu i oblikovati život u njegovu raznolikost.

Tko se može strastveno u nešto upustiti može se strastveno i boriti za život i duhovnost će biti strastvena. O tome govori jedna hasidska priča: "Neki je hasid pred rabijem Wolfom optužio neke ljude da danonoćno kartaju. ¨To je dobro¨ . reče rabi. ¨Poput svih ljudi i oni žele služiti Bogu, a ne znaju kako. Sad uče biti budni i ustrajati u nekom djelu. A kad u tome dostignu savršenstvo, trebaju se još samo obratiti – a kako li će tek onda služiti Bogu!¨"

Strasti su za neke mudre ljude pozitivne snage.Ne treba ih mrtviti, nego integrirati u svoj život. Strasti trebaju služiti nama, ne mi njima. Apatija, koja je cilj borbe sa strastima, ne označuje stanje bez strasti, nego slobodu od bolesne zarobljenosti strastima, integraciju strasti u sve što činim i mislim, stanje u kojem strasti više neće mnome gospodariti nego će mi biti na raspolaganju kao snaga, kao krepost koja me oživljava.

Strasti nisu moralno određene. Da li će biti dobre ili loše, ovisit će o tome kako se prema njima odnosim. Srdžba je pozitivna snaga koja me može osposobiti da se ogradi, da se oslobodim od vlasti drugih. Samo svjestan odnos bez potiskivanja ili ugađanja strastima vodi do pravog života. Isus se strastveno zalagao za siromašne i obespravljene. Strastveno je govorio o milosrdnom Ocu i strastveno se borio protiv otvrdnutosti srca.

Strast je povezana s iskustvom. Kao što svako putovanje može postati tegobno, tako i nošenje sa strastima. Uvijek je to hod po rubu. Vrlo lako neka strast može postati prejakom da nam činila dobro. U tom slučaju ona nama upravlja umjesto da idemo strastveno kroz život. Anđeo strastvenosti neka te prati u tvojem hodu po rubu, da postaneš istinski strastven čovjek, čovjek koji se strastveno odnosi prema drugim ljudima, koji se strastveno bori za to da se ovdje na zemlji živi zajedničkim životom dostojnim čovjeka.

ANĐEO SMIRENOSTI

Prema Grunu

"Ne imati ništa, a postjedovati sve", to je bio stav mudrih u svim religijama svih vremena. Samo onaj koji se može ostaviti onoga uza što se drugi vezuju, samo je on istinski slobodan čovjek. Smiren je onaj čovjek koji se oslobodio svojega ega i sebe predao Bogu, koji je postao miran u svojem srcu jer je dopustio da padne na božansko tlo. Ispražnjenost od svih briga i strahova za sebe da bi se mogao u srcu roditi Bog da bismo spoznali svoju pravu bit. Smirenost kao stav nutarnje slobode, nutarnjeg mira, kao zdrava distanca u odnosu na ono što dolazi izvana i prijeti da me "zaposjedne" i sasvim posjeduje, nije naprosto stvar karaktera. Ona se može uvježbati. Da bi se postigla ta smirenost, mnogo toga treba ostaviti.

Najprije treba ostaviti svijet. Osloboditi se ovisnosti o vlasništvu, o uspjehu, o priznanju. Ovisnost proturječi čovjekovu dostojanstvu. Jedan mistik je rekao da uživati možemo samo kroz odricanje: dijete ugleda pregršt oraha u staklenki. Posegne rukom i poželi izvući što je moguće više. Ali stisnuta šaka ne prolazi kroz uski otvor staklenke. Najprije moraš ostaviti orahe, vaditi ih 1 po 1 i uživati.

Odricanje se rađa iz čežnje za nutarnjom slobodom i iz slutnje da će naš život biti istinski plodan tek onda kad smo neovisni i slobodni.

Smirenost traži i slobodu od samoga sebe. Ne se držati svoji rana. Ne ih koristiti kao optužbu protiv ljudi koji su ih povrijedili. Potreban ti je anđeo smirenosti koji će te uvesti u umijeće da se ostaviš i sama sebe i svoje prošlosti i gledaš na sebe sa distanciranosti. Tko je to uspio može smireno reagirati na uzbudljiva izvješća medija. Može smireno odgovoriti na kritiku i odbijanje. Anđeo smirenosti će te upućivati da ima nešto više od mišljenja drugih, od imidža i uspjeha! Bog!

Smirenost nije samosvladanje. Smiren čovjek ne mora se samosvladavati jer ima posve drugo stajalište. Anđeo smirenosti pomaže da stvari gledamo sa distanciranosti anđela.

Netko se upusti u žustru diskusiju. Po savjesti je dužan zastupati istinu. Anđeo smirenosti pokazuje tada da istina nije u ispravnosti riječi i argumentima. Jer mi si često stvaramo slike o Bogu, istini. Sama je istina neshvatljiva. Tko to zna on će uvijek smireno raspravljati dajući prostor da Božja istina takne srce njegovo i srce sugovornika. Smirenost na stvari i otvorenost za tajnu uspijevaju jedino ako se misli srcem!

Želim da ti anđeo smirenosti pomogne da ne misliš samo glavom nego i osluhneš i svoje srce!

ANĐEO ZAJEDNIŠTVA

Prema Grunu

Svi živimo u nekoj zajednici: obitelji, crkvenoj zajednici, seoskoj, gradskoj. Ta što će nam onda anđeo zajedništva? Zajednica u kojoj živimo uvijek je i ugrožena zajednica. Može se osuti ako jedini s drugima dobro ne komuniciramo, ako svatko gleda samo na sebe, zakopaju li se svi u vlastite predrasude. Anđeo zajedništva želi ti pomoći da iskusiš dar istinskog zajedništva.

Moguće je gledano upravo na temelju crkvenog zajedništva iskustvo zajedništva potpune različitosti. Isus je Krist svojom osobom i Duhom kojega nam je darovao povezao u međusobno zajedništvo ljude koji se razlikuju! Posebno je to očito u bogoslužju, u molitvi kada se osjeća iskustvo Božje prisutnosti. Da nismo sami, da je među nama Bog. Isus je sam obećao: "Gdje su dvojica ili trojica sabrani u moje ime, tu sam i ja među njima." A Isus je Bog! U razgovoru s prijateljem ili prijateljicom osjetimo bliskost, kao da se nad nama otvara nebo, a srce nam se širi!

Poznato nam je iskustvo i kada zajednica postaje teretom. Spotičemo se jedni o druge. Razočarani smo i ne možemo potpuno urasti u živo zajedništvo. No, i takvo bolno iskustvo može postati mjestom susreta s Bogom. To te može uputiti na zajedništvo s anđelima u kojem si uistinu kod kuće. Anđeo zajedništva tada upućuje na dublje zajedništvo po kojem ćeš osjetiti da ideal koji imaš o crkvenom zajedništvu nije moguće ostvariti vlastitim snagama. Da bi mogao živjeti u zajednici u kojoj postoje sukobi, spletkarenje, ljudske slabosti, pakosti moraš imati dublji temelj, razlog izvan samog sebe. Zajednica neće ispuniti tvoju čežnju za sigurnošću. Ona te tvojom čežnjom upućuje na Boga.

Svoj vlastiti život možemo živjeti samo onda ako smo ga spremni podijeliti s drugima. Probaj gledati zajednicu ljudi kao znak zajedništva koje ti Bog želi podariti i tada ćeš moći uživati ga. I tamo možeš biti onakav kakav jesi. Smiješ dopustiti da padneš. Zajedništvo znači da sve međusobno dijelimo, i svoju snagu i svoje slabosti. No, mora ostati mjesta i za našu vlastitu tajnu. Zajedništvo opstaje samo ako svatko može i smije biti i sam za sebe. Samoća i zajedništvo moraju biti u zdravoj napetosti. Ne smije se apsolutizirati zajedništvo.

Anđeo zajedništva neka ti uvijek iznova daruje iskustvo takvog usrećujućeg i izazovnog zajedništva.

ANĐEO POLASKA

Prema Grunu

U čovjeku postoji neka iskonska želja da se jednom negdje udobno naseli. Da jednom bude siguran i kod kuće! Tamo gdje se čovjeku najviše sviđa. Ali isto tako čovjek zna da se na ovom svijetu ne može zauvijek smjestiti. Morat će neprestano polaziti na put. Polazak pretpostavlja rušenje. Staro se mora srušiti.

Svaki polazak najprije izaziva strah. No, polazak istom krije i obećanje, obećanje nečeg novog. Tko uvijek iznova ne kreće dalje njegov se život okamenjuje.

Želimo se naseliti ondje gdje nam se nešto svidjelo i gdje nas je nešto dirnulo u srce. Na gori preobraženja učenici bi najradije bili sagradili tri sjenice i zauvijek se nastanili u tom sretnom iskustvu preobraženja. Svako dakle, duboko religiozno iskustvo može nas navoditi na to da se zauvijek smjestimo, da se čvrsto vezujemo uz nešto što ne možemo zadržati!

Za Izlazak iz Egipta trebalo je krenuti na put, a opet smo u dvojbi: Nismo zadovoljni onim kako sada živimo. No, ujedno se i plašimo poći dalje, raskinuti s poznatim i odvažiti se na jednu nutarnju i izvanjsku promjenu. A život ćemo uistinu živjeti jedino ako smo uvijek iznova spremni poći na put.

Temeljno raspoloženje koje danas prevladava jest rezignacija, samosažaljenje, depresivnost, preosjetljivost. Najradije se žalimo kako je sve teško i kako se ništa ne da učiniti.

Zato nam je baš danas potreban anđeo polaska koji će nam podariti nadu za naše vrijeme i pomoći da krenemo ka novim obalama, koji će nam dati odvažnosti da pođemo na put da bi procvale nove mogućnosti zajedništva, nova domišljatost u politici i gospodarstvu.

Uz to je važno da i sam raskrstiš sa fiksiranim predodžbama i slikama koje se opiru promjenama. Rušenje nutarnjih blokada, otvaranje od zatvorenosti, napuštanje starih navika i stanja: sve nam to otvara mogućnost da krenemo prema novom načinu življenja i u nova životna razdoblja.

Često ćeš se kolebati jer ne znaš kamo će te put odvesti. Neka uza te bude anđeo polaska i ohrabri te za tvoj vlastiti put: "Jer anđeli su tu pored tebe, kamo god pošao. (Emily Dickinson)

ANĐEO OČUVANJA

Prema Grunu

Očuvanje znači biti pažljiv i brižan prema svemu onome što doživljavamo, slušamo, gledamo ili spoznajemo. Upravo u našem vremenu obilježenom površnošću i prolaznošću potreban nam je anđeo očuvanja, ne da nas veže uz prošlost nego da u žurbi života ne izgubimo blago doživljenoga! Prelazimo s jednog utiska na drugi. Ali tako u nama ništa ne može rasti. I osjećamo se rastrganima. Mnogi su nesposobni živjeti u sadašnjosti,osjetiti ono što proživljavaju. Trebaju uvijek sve veće poticaje izvana da bi uopće osjetili sebe.

Za stare monahe bilo je to prispodobljeno kao "preživanje" Božje riječi! Da ostavi dubok i trajan i kvalitetan odnos. Za njih nije bilo ničega važnijega nego biti prisutan prisutnom Bogu.

Jedna lijepa otačka slika naše ophođenja s Riječi Božjom uspoređuje s ponašanjem konja i deve. Deva se zadovoljava s malo hrane koju zatim preživa, iznova žvače. Konj treba mnogo krme. Nikad nije sit. Prema Božjoj riječi treba se odnositi poput deve, a ne poput konja. Da ono malo što smo čuli ili pročitali pohranimo u svoje srce. Moći ćemo tada živjeti.

Dietrich Bonhoeffer u zatvoru u Tegeleu piše kako je budio sjećanja i kako su mu ta sjećanja u samoći zatočeništva pružala svjetlo i utjehu. Sjećanje na susrete, bogoslužje, koncerte podržavalo je život u njemu. On je pohranio cvijeće svojega iskustva Boga te je ono moglo cvasti i u jalovoj pustinji brutalnih nacističkih stražara. I sačuvao je sunčev sjaj u svojem srcu i nije mogla ugroziti ni hladnoća zatvorenih ljudi.

Anđeo očuvanja ne želi te dovesti do nekog konzervativnog stava niti te potaknuti na bijeg od sadašnjosti. Naprotiv, želi te poučiti kako ćeš zaštititi i sačuvati dragocjene stvari koje si doživio i pohraniti ih kao dragocjeno blago kojem ćeš se uvijek iznova moći diviti. To daje dubinu i bogatstvo tvojem životu.

Tko ne zna čuvati, trebat će uvijek novu utjehu, novu hranu, nove doživljaje da bi uopće živio. Sposobnost očuvanja drži me živim i tamo gdje sam odsječen od života, u situacijama neuspjeha, u situacijama okamenjenosti.

Želim da te anđeo očuvanja osposobi za to da živiš intenzivno u svakom trenutku. Želim ti sposobnost Frederika iz jedne priče koja kaže da je ljeti u svom srcu skupljao sunčeve zrake i šarenilo cvijeća da bi zimi mogao od njih živjeti!

ANĐEO NEOBUZDANOSTI

Prema Grunu

Riječ neobuzdanost meni je osobno pomalo strana. Biti neobuzdan znači osloboditi se uloge koju inače igram, skinuti masku, živjeti i naizvan svoju nutarnju životnost. Neobuzdan je i nestašan. On prelazi granice uobičajene odvažnosti. On ne živi isključivo u skladu s uvriježenim ponašanjem i općeprihvaćenim normama, već slijedeći svoje vlastite težnje. Srce mu je puno radosti i života.

A.N. želi ti dati odvažnost da se pouzdaš u vlastitu životnost. Ne moraš se stalno opterećivati onim što drugi o tebi misle. Smiješ vjerovati sebi i svojem srcu, vlastitoj odvažnosti. Život se želi očitovati. A život nije uvijek ujednačen. On je i uzavreo, neobuzdan, djetinjast i spontan. Ne možeš jednostavno odlučiti da budeš samo spontan. Samim time što hoćeš biti spontan, ti to više nisi.

Možda si samo discipliniran. U tom bi slučaju mogao zamoliti anđela neobuzdanosti da te povede u slobodu. Dopustimo li jednom sebi živjeti ono što je u nama, potreban nam je izvjestan odmah i od samih sebe. Nestašnost je sloboda od svakog razmišljanja o očekivanjima drugih. Ostavljamo po strani tužna očekivanja i vjerujemo životu koji je u nama.

Biti neobuzdan znači biit prepun života. Kojiput osjećamo da pucamo od života. Tada sve u nama buja. Riječ iz nas naviru same od sebe. Možemo ponijeti čitavo društvo. Puni smo ludih dosjetki. Kod takva nestašluka iskra najčešće prelazi i na druge. I drugi se odjednom osjete dovoljno slobodnim pouzdati se u vlastitu intuiciju, vjerovati djetetu u sebi koje bi se željelo igrati ne pitajući ni za svrhu ni za korist. Dijete je neposredno.

Želim da te anđeo neobuzdanosti uvede u ovu slobodu djeteta, te da svim svojim osjetilima uživaš život i slobodu.

ANĐEO POMIRENJA

prema Grunu

Anđeo pomirenja neka te osposobi za to da se najprije pomiriš sa samim sobom. Mnogi se ne mire s time da im je život tekao drugačije nego što su planirali. Očajavaju. Ne mogu prihvatiti sebe. Rado bi bili inteligentniji, uspješniji, vredniji ljubavi, ljepše izgledati.

Pomiriti se sa sobom znači biti u miru sa samim s sobom, pomiriti se s time da sam takav kakav sam postao. Izgladiti sukobe različitih potreba i želja koje me razdiru. Poljubiti ono što mi toliko teško pada, poljubiti svoje pogreške i slabosti. Tu treba pomoć jednog anđela da kažeš da svojoj životnoj povijesti, da svojemu karakteru i svemu što mi je teško i opterećenje.

Ako se pomirim sa sobom mogu pokušati tada i pomiriti ljude oko sebe. Podvojeni u sebi imaju idealnu sliku i ne prihvaćaju ništa tamno u sebi te zato projiciraju to na druge. Uvijek su drugi loši.

Anđeo pomirenja želi te učiniti glasnikom pomirenja ali ne takvim da pozivaš na pomirenje i na njega opominješ, nego da ga sam stvaraš. Pomiriti se ne znači prekriti sve sukobe koji nas okružuju pokrivalom pobožnosti, niti uskladiti sva različita mišljenja i razilaženja. Pomiriti znači izgladiti, poravnati, izravnati put, graditi mostove. To ne znači sve harmonizirati. Različita gledišta smiju se zadržati. Neću se boriti protiv njih.

Živjeti pomiren sa ljudima oko sebe ne znači da za volju sloge potiskuješ sve svoje osjećaje i potrebe: ako se ljutiš na svoju kolegicu na poslu, to ima smisao. Ljutnja je poticaj da nešto promijeniš ili da nešto počneš gledati drugim očima. Ako se ljutim na onoga s kime razgovaram i tu ljutnju pobožno potiskujem to truje atmosferu. No, ako to očitujem na primjeren način i ne ignoriram važnost ljutnje to pomaže da se stvari razbistre. Ljutnja često pokazuje da onaj drugi zapravo ne govori ono što misli i osjeća, nego kruži oko vruće kaše. Odlučujuće je da ne želim bezuvjetno biti u pravu nego da poštujem drugoga i želim se pomirit s njim. Pomiriti se znači uzimati ozbiljno drugoga, ali i sebe i svoje osjećaje.

Ako govoriš kao pomiren čovjek nećeš sijati klice razdora već sjeme nade i pomirenja

ANĐELI

prema Grunu

Jedna se mlada žena nalazi u društvu koje Novu godinu želi započeti svjesno, ne samo pjenušcem i bacanjem petardi. Netko je na kartice ispisao imena pedeset anđela i pozvao sve nazočne da izvuku po jednu karticu za godinu koja dolazi. Na karticama je ispisano pedeset vrlina koje mogu oblikovati naš život.

Stoga i ja Vas dragi slušatelji pozivam da zajedno izvučemo svaki dan po jednog anđela, jednu vrlinu, krepost koje će nam vrijediti, biti pomoć da očvrsnemo i preobrazimo svoj život kao plemeniti ljudi.

Naime, ovih pedeset anđela iliti vrlina su kao glasnici, kako su se uglavnom i doživljavali anđeli, jedne druge, dublje stvarnosti. Neka nam oni pokazuju da je naš život nešto više, da nas upućuju na nešto drugo, na ono za čim čeznemo, a što ne dolazi od nas samih.

Bog šalje svoje anđele da čuvaju ljude. Mnogi su zaboravili na lik anđela čuvara. No, izbjegnu li sretno prometnu nezgodu, ipak povjeruju da je uz njih bio dobri anđeo. Anđeli su pratioci na putu. Mnogi od nas si predočavaju anđele koji nas štite, daju sigurnost, daju da bude lijepo, daju nadu i lakoću.

Biblija kaže da oni gledaju lice Božje. Anđeli povezuju nebo i zemlju. Nose naše molitve pred Boga. Anđeli nam govore da je Bog blizu. Anđeli nam govore nešto o nama i o našim mogućnostima preobrazbe, da nam pružaju oslonac i povjeravaju nam vrline.

Anđeli žele iz nas izmamiti nešto što u ritmu svakodnevice biva zaboravljeno ili zapostavljeno. Pedeset anđela za godinu naši su pratioci na životnom putu i želimo o njima razmišljati i približiti ih u našem životu. U ovih pedeset vrlina opisane su snage koje oblikuju život, potencijali koji preobražavaju naš život, koji nas mogu sve više suobličiti izvornoj slici, onome kakvi bismo mogli i trebali biti.

Na spomenutom dočeku Nove godine svatko je izvukao jednu karticu. Pritom je vjerovao da izvlači karticu koja nosi ime upravo onog anđela koji mu je u novoj godini potreba, koji će mu činiti dobro. Zato ova naša razmišljanja žele biti od pomoći da konkretnije formuliramo svoje dobre želje. Potražimo svaki za sebe anđela koji će nas pratiti u našem životu, koji će ti neposredno govoriti, u kojeg ćeš vjerovati da ti čini dobro. Otkrijmo: što te naučio tvoj anđeo? Što te pokrenulo? Što je u tebi procvalo?